Kada je stručni žiri međunarodnog natječaja za izradu vizualnog identiteta projekta House Opera (Barbara Likter, Kristina Banden, Maja Šimić i Leonarda Kurtov) među brojnim prijavama odabrao rad zadarske umjetnice Danijele Marasović, iza pobjedničkog rješenja nije stajala samo uspješna vizualna kompozicija. Stajala je cijela filozofija stvaranja, promišljanje odnosa svjetla i tame, istraživanje ljudskih emocija te uvjerenje da glazba može povezati ljude na način koji nadilazi svakodnevne podjele.
Autorica pobjedničkog rada danas stoji iza umjetničke platforme „Queen Of Darkness Art“, no njezin odnos prema umjetnosti mnogo je stariji od samog projekta ili studija koji je pokrenula. Za nju umjetnost nikada nije bila samo profesija ili hobi, nego način promatranja svijeta.
„Umjetnost je toliko utkana u moj kod da svijet promatram kroz te oči“
Iako njezini radovi često istražuju duboke emocije, unutarnja stanja i simboliku tame, sama sebe opisuje kao vrlo jednostavnu osobu.
„Izvan umjetničkog svijeta, ja sam vrlo jednostavna osoba koja uživa u miru, malim svakodnevnim ritualima, prirodi i naravno, dobrom društvu. Ali ipak moram priznati da je kod mene teško povući jasnu granicu jer je umjetnost toliko utkana u moj kod da i izvan ateljea svijet promatram kroz te oči.“
Danijela Marasović danas je najprepoznatljivija upravo kroz svoj umjetnički projekt Queen Of Darkness Art, koji posljednjih godina okuplja sve veći broj pratitelja njezina rada.
„Odluka o pokretanju platforme ‘Queen Of Darkness Art’ proizašla je iz moje cjeloživotne potrebe za stvaranjem, to je dio mene od djetinjstva. Tada smo bili u onom periodu epidemije, mjere su bile sve strože kao i ograničenja, a moja želja za kreativnom slobodom je bila sve veća. Sve je kulminiralo te 2021. godine i osjetila sam da je dobar trenutak da bar online stvorim prostor koji će biti potpuno moj, bez kompromisa.
Danas je taj projekt mnogo više od posla ili studija. To je za mene drugi dom, to sam ja. To je platforma kroz koju moja unutarnja potreba za stvaranjem komunicira sa svijetom i povezuje me s ljudima koji u mojim radovima prepoznaju dio sebe.“
Umjetnica između Leonarda da Vincija i Vincenta van Gogha
Kada govori o svojim uzorima, navodi dvojicu velikana koje na prvi pogled nije jednostavno povezati. Upravo u toj suprotnosti vidi izvor inspiracije.
„Od djetinjstva su mi najveći uzori i najdraži umjetnici Leonardo Da Vinci i Vincent Van Gogh. Da Vinci, kao ‘univerzalni čovjek’, osvojio me svojom genijalnošću, preciznošću i mistikom, dok s druge strane stoji Van Gogh koji me očarao svojom sirovom emocijom i ekspresijom.
Potpuno dva različita svijeta, ali zapravo savršeno utjelovljenje dualnosti kontrole i prepuštanja koja me fascinira. Iskonska potreba za stvaranjem naučila me da sve svoje unutarnje transformacije pretočim na platno ili papir i tako tražim ravnotežu točno na mostu između ta dva njihova nespojiva svijeta.“
Ta dualnost postala je jedan od najvažnijih motiva njezina umjetničkog rada.
„Privlače me jer jedno bez drugoga jednostavno ne može postojati. Nitko od nas nije samo svjetlo ili samo sjena, svi u sebi nosimo kontraste. Sjena nam daje dubinu, a svjetlo nam pomaže da tu dubinu razumijemo i cijenimo. Sama tematika mi je jako zanimljiva jer mi omogućuje istraživanje same ljudske prirode.“
Zašto baš „Queen Of Darkness Art“?
Naziv njezina umjetničkog projekta često izaziva znatiželju publike. Iako u sebi nosi riječ „darkness“, odnosno tamu, autorica naglašava da iza toga ne stoji ništa negativno.
„Ime je nastalo kao neka vrsta mog umjetničkog alter ega, jer sam od samog početka htjela da u prvom planu budu radovi, a ne nužno moj potpis ili ime. Željela sam stvoriti prostor u kojem publika komunicira izravno s radom, da se povežu s onim što vide i osjete, bez opterećenja tko stoji iza toga.
Sam naziv u sebi nosi dozu mistike, ali za mene ta ‘tama’ u imenu nije ništa mračno. To je samo onaj tihi, duboki prostor u kojem se svi naši kontrasti i osjećaji jasnije vide. To ime predstavlja moj štit, ali i slobodu da stvaram bez kompromisa, dopuštajući umjetnosti da priča sama za sebe i da svatko u njoj pronađe svoj vlastiti komadić svjetla.“
Platna kao najiskreniji osobni dnevnik
Velik dio njezina stvaralaštva proizlazi iz osobnog iskustva, ali i susreta s drugim ljudima.
„Osobna iskustva su temelj svega što stvaram. Kreativno izražavanje je oduvijek moj način procesuiranja svijeta i vlastitih emocija. Moji radovi su moj najintimniji dnevnik gdje hvatam trenutke rasta, strah, potrebu za slobodom, ali od kada imam ovu platformu moja platna su postala i mjesto susreta.
Vrlo sam zahvalna na tome što sam dobila priliku kroz svoj rad zabilježiti i tuđe emocije, sudbine i neizrečene priče.“
Najčešće radi akrilom, akvarelom i ugljenom, a izbor tehnike ovisi o emociji koju želi prenijeti.
„Teško se vežem za jedan medij, ali ako moram izdvojiti, najčešći suputnici su mi akril, akvarel i ugljen. Ugljen volim jer mi nudi sirovost, teksturu i savršeni kontrast svjetla i sjene, a s druge strane akril mi dopušta brzu i ekspresivnu reakciju i slojevitost kad me preplavi neki osjećaj. Akvarel unosi onu nježnu i prozračnu crtu. Uvijek biram medij koji mi u trenutku najbolje pomaže izgovoriti ono što se u meni događa.“
Natječaj koji je odmah privukao pozornost
Za natječaj House Opera saznala je putem društvenih mreža, a upravo je nesvakidašnji koncept bio razlog zbog kojega se odlučila prijaviti.
„Privukao me u sekundi jer mi je sama ideja odskakala od nekog standarda. Projekt koji naizgled spaja nespojivo odmah me zaintrigirao jer mi otvara savršen prostor za igru.
Uz to organizatori nisu tražili doslovnu ilustraciju glazbe nego osobno čitanje i vizualni odgovor na energiju koju glazba i cijeli projekt nosi, što me razveselilo jer smo imali potpunu slobodu.“
Posebno ju je inspirirao spoj naizgled udaljenih umjetničkih svjetova.
„Zaintrigirao me kontrast, i ponovno spoj čiste dualnosti. Opera donosi neku vrstu kazališne patnje, uzvišenosti i težine, dramatičnosti dok elektronična glazba donosi ritam, oslobođenje i kretanje.
Ovaj projekt je čisti dokaz da suvremena umjetnost nema granica i da se najljepše priče stvaraju tamo gdje se različiti svjetovi sretnu.“
Stvaranje bez tekstova pjesama
Jedna od posebnosti natječaja bila je činjenica da su umjetnici imali pristup samo instrumentalnim skladbama, bez tekstova pjesama.
„Budući da su glazba i potpuno prepuštanje osjećaju dio mog kreativnog procesa, taj dio mi nije bio toliko izazovan. Dapače, bio je to divan prostor apsolutne slobode. Kada imate tekst, on vam prirodno nameće gotove slike. Ovdje sam se prepustila čistom zvuku, atmosferi i beatovima skladbi.
Sjedila sam u ateljeu i pustila da me glazba ‘ponese’. Spontano su mi se javljale ideje koje sam zapisivala, a onda je krenula selekcija.“
Ipak, jedan je dio procesa bio posebno zahtjevan.
„Ako baš moram izdvojiti izazov, jedini stvarno teški dio procesa bilo je kreiranje valova u dnu kompozicije. Odmah sam znala da se želim koristiti tehnikom fluid arta, ali tehnika je sama po sebi izazovna jer ima svoju volju, tekućina se kreće nepredvidljivo i trebalo je puno strpljenja da ju ukrotim i postignem efekt koji sam zamislila.“
Klub kao suvremeni ritual
Središnja ideja pobjedničkog rada proizlazi iz promatranja klupske kulture kao mjesta zajedništva. U konceptu koji je razvila Danijela Marasović klubska kultura postaje metafora suvremenog zajedništva.
„Ta ideja proizašla je iz promatranja onoga što se događa na plesnom podiju kad se ugase svjetla i glazba preuzme prostor. Za mene klub nije samo mjesto za izlazak, već jedno od rijetkih preostalih mjesta u suvremenom svijetu gdje ljudi, kao potpuni neznanci, u istom trenutku dišu i kreću u istom ritmu.
U tom trenutku nema nikakvih podjela, titula ni ega. Glazba briše granice i pretvara taj prostor u jedan medij slobode i kolektivnog povezivanja.
To je, rekla bih, iskonski ritual, vrlo sličan onome što su ljudi radili nekad okupljajući se oko vatre, a danas to rade pod stroboskopima.“
Vizual pobjedničkog rada podijeljen je u dvije cjeline koje se međusobno nadopunjuju.
„Crni prostor za mene predstavlja prostor u kojem sve počinje, ali i prostor kluba u kojem se gubimo kako bi se ponovno pronašli. Tama nije negativno, ona je platno na kojem se sve ostalo jasnije vidi.
Dinamični valovi u donjem dijelu kompozicije su vizualni prikaz glazbe i energije plesa. Oni unose kretnju i život u tu tišinu. Jednostavan prikaz onog trenutka kada nas glazba doslovno nosi.“
U središtu rada nalazi se crveni krug, element koji povezuje sve dijelove kompozicije.
„Crveni krug je nastao kao žarište cijele priče, poveznica između klupske scene i same opere. Dok sam slušala instrumentalne skladbe osjetila sam potrebu za jednim snažnim vizualnim sidrom koje će prekinuti monotoniju tame.
Taj krug predstavlja srce koje kuca u ritmu cijelog tog kolektivnog rituala, ali je i simbolični prikaz pozornice jer crvena boja donosi strast i dramu opere, ali i toplinu ljudskog kontakta.
Rekla bih da je to kruna vizualnog identiteta jer predstavlja točku u kojoj se svi valovi energije spajaju u jedno.“
„Tri propala pokušaja i blagi živčani slom“
Iza pobjedničkog rada nije stajala samo inspiracija, nego i niz neuspjelih pokušaja.
„Jesam, ali nakon tri propala pokušaja i blagog živčanog sloma“, govori kroz smijeh.
„Prva tri pokušaja su bila, najblaže rečeno, katastrofa. Fluid art je vodio neku svoju politiku, boje su išle gdje su htjele, valovi su ličili na sve osim na valove. Čak sam se zapitala hoće li to biti dan kad ću se okrenuti digitalnoj umjetnosti.
No onda je proradio dobro poznati dišpet jer ipak neće mene tu neka tekuća boja poraziti. Onog trenutka kad su linije valova ispale savršeno kako sam zamišljala i kad su se suprostavili onoj čistoj geometriji crvenog kruga, osjetila sam da je to to. Za mene je rad napokon postao živ.“
„Čitala sam e-mail nekoliko puta da provjerim jesam li dobro pročitala“
Vijest o pobjedi zatekla ju je potpuno nespremnu.
„Bila sam u apsolutnom šoku, čitala sam mail nekoliko puta da se uvjerim da nisam nešto krivo pročitala. Ušla sam u cijeli projekt iskreno, s nula očekivanja, a sa svim onim propalim pokušajima izrade prolazila sam i faze preispitivanja, ali nisam željela odustati.
Nekako sam se vodila svojim uobičajenim razmišljanjem: ‘Idemo pokušati pa što bude, ovako barem znam da sam pokušala’. Kad su stigli rezultati bio je to iskreni šok, a onda nalet veselja i ponosa.“
Posebno joj znači što je upravo kao zadarska umjetnica dobila priliku oblikovati vizualni identitet međunarodnog projekta.
„Činjenica da je moj rad odabran u konkurenciji umjetnika koji su slali prijave iz cijelog svijeta je ogroman vjetar u leđa.
Posebno mi je drago što sam kao zadarska umjetnica dobila priliku dati vizualno lice jednom ovako snažnom međunarodnom projektu koji je potekao iz našeg grada. Ovo mi je potvrda da moja platforma ide u pravom smjeru i raduje me što umjetnost koja je stvorena u tišini mog ateljea sada može odjeknuti glasno bilo gdje u svijetu.“
Zahvala mentoru, prijateljima i obitelji
Govoreći o pobjedi, ističe kako iza svakog uspjeha stoje ljudi koji pružaju podršku tijekom godina.
„Moram se od srca zahvaliti svom prijatelju, a onda kolegi i mentoru Zoranu Debeliću, koji me od samih početaka uvijek ohrabrivao da gradim svoj umjetnički put i ostanem vjerna svojoj viziji.
A jednako veliko hvala ide i mojoj obitelji koja je trpjela i podržavala moju kreativnost od malih nogu i sve one faze u kojima sam kuću pretvarala u atelje.“
Nakon pobjede na natječaju, Danijela Marasović nastavlja razvijati vlastiti umjetnički put kroz platformu Queen Of Darkness Art te brojne samostalne projekte.
Što slijedi nakon House Opere?
Iako joj je projekt House Opera donio međunarodno priznanje, u njezinu ateljeu nema puno odmora.
„Trenutno u ateljeu vlada onaj najljepši kreativni kaos. Izrađujem slike po narudžbi, paralelno se pripremam za manifestacije poput Muraj Art&Sound i ostala ljetna događanja, a u pauzama se posvetim najvećoj ljubavi, mojoj kolekciji ručno oslikanih kartolina i ilustracija Salt&Dišpet.“
Na kraju razgovora uputila je poruku mladim umjetnicima koji možda razmišljaju o prijavama na natječaje i izlaganja.
„Poručila bih im da ugase onaj kritični glas u glavi koji im govori da nisu dovoljno dobri i da se jednostavno prijave. Često sami sebe spotičemo misleći da na svjetskoj sceni prolaze samo neka nedostižna imena.
Čak i ako ne prođe iz prve, sam proces pripreme rada vas gradi kao umjetnika.“
Na pitanje može li cijeli svoj umjetnički pristup sažeti u jednu rečenicu, odgovorila je kratko, ali vrlo jasno:
„Stvaram iz srca, sretna ako moja umjetnost donese nekome malo topline.“
Gdje pratiti rad Danijele Marasović?
Instagram: @queenofdarknessartzd
Službena web stranica:
https://mdart-gallery.com/
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
