Petrićevo preuzimanje grada u „Karnevalskom vrimenu“
Riješit ćemo sve zeleno u gradu da bi bio lijep i siv, a staru zgradu Kazališta lutaka pretvorit ćemo u golubinjak
Duboko i sneno zalijepljen za sobni kauč, budući gradski otac u „Karnevalskom vrimenu“ Ivo Petrić pravi lukave planove. Upravo se ubio jotom za ručak i dok blaženo počiva, pakleno smišlja kako će preuzeti gradske ključeve vlasti. „Neće to ići lako“, misli se Petrić, “Erlić je iskusan igrač. Najbolje bi bilo oteti Erlića još dok je u trenirci i sprema se za krenuti e-biciklom na posao i onda postaviti Ćurkovića za gradonačelnika koji uvijek igra na zicer“. Ove trenutke Petrićeve lucidnosti ne mogu razumjeti oni koji su navučeni na karamelizirani luk, posteljice od pjenastog graška i fensi šmensi kulinarske fuzije. Samo domaća gastronomija kada se blaženo probavlja, a takva je jota, obavija ljudsko tijelo i dušu unutarnjim klimatskim promajama. Onda i one vanjske, poput promjene vlasti, imaju smisla. Zna to Petrić i zato odlučno smišlja psine i priziva petak trinaesti. Tog sretnog i (kako komu) nesretnog dana Petrić će u ime trodnevne manifestacije „Karnevalsko vrime“, koja će se odvijati od 13. do 15. veljače, preuzeti ključeve grada.
Planovi za „sivi grad“ i karnevalsku vlast
„Neću ništa obećati“, skromno se otvara Petrić s planovima, „ali mogu najaviti brojne malverzacije. Asfaltirat ćemo sve što ima boju da bi bilo sivo, a sve zeleno u gradu netragom će nestati. Riješit ćemo zeleniš samo tako“.
Pretvaranje prostora i promjene u gradu
Budući gradski šef tu nije stao: „Zaposlit ćemo još ljudi u općini, podignuti niz zgrada na Poluotoku, a malo veći azil napravit ćemo prema Jazinama, što je u skladu i s ovogodišnjom temom maškara, stara zgrada Kazališta lutaka tu bi dobro došla za golubinjak“. A kada Petrić otme Erlića i postavi Ćurkovića, pa potom preuzme karnevalsku vlast, slijedi spektakl.
Povratak u prošlost i izgled grada
„Dijelit ćemo zastavice: hrvatske, talijanske, ilirske, indijanske, da svima ugodimo. Što je češće moguće treba se vraćati se u prošlost i ne misliti o budućnosti. Budućnost je za luzere“, misli Petrić koji će, primjera radi, na primopredaju zato doći u old school outfitu. Pedesete i šezdesete bit će u điru, a sa sobom će, iznenađenja radi, imati malog i dugodlakog asistenta. A konačna Petrićeva presuda i poruka je: „Samo sivo! Na 30 kvadrata dizat ćemo osam katova. Zadar je definitivno prenizak, a kuće na dvije i četiri vode su skroz bezvezne. Krovovi trebaju biti ravni kao trafostanice i turske kuće, što bi rekao moj ćaća“.
