Nikola Šimić Tonin – književnik suvremene hrvatske poezije
Nikola Šimić Tonin književnik je aktivan već dvije dekade u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Autor je više zbirki poezije, zbirki priča, slikovnice, dviju poema, likovne monografije i jednog romana. Među zbirkama poezije ističu se Rukama zaustaviti vjetar (2000), Bilo je to jednom sve zbog kiše (2004), Posudionica snova (2009), U vatrama rata u vatrama krvi (2011) i Svratište riječi (2011).
Nova knjiga poezije – “… i druge pjesme”
Knjiga koju otvaramo njegova je nova knjiga poezije nazvana … i druge pjesme. Sam naslov već sugerira kako je riječ o knjizi koja će se smjestiti uz dokove iskustva jezika i kako ćemo u njoj dobiti mnoštvo poetskih jednadžbi koje nisu lako rješive.
Značenje naslova i metatekstualni proces
Naslov … i druge pjesme sadrži prazno mjesto označeno trotočjem. Naslov, koji bi zvučao prilično konvencionalno kad bismo na mjestu trotočja imali naslov neke pjesme iz zbirke, oneobičen je trotočjem koje sugerira popunjavanje praznog mjesta ili premještanje trajanja po neprekidnosti nakon onog sekundarnog izrečenog (druge pjesme). Popunjavanje može tek nastupiti nakon čitanja zbirke, a navedena neprekidnost sugerira vremensku dimenziju pjesme (i pjesama iz zbirke) s obzirom da je prostorni aspekt značajno obrađen.
Metatekstualizacija i vizualni aspekt poezije
Gledano s razine cjeline, u zbirci je prisutno kretanje labirintom teksta koje je uvelike zadan naslovima pjesama, tekstovima pjesama, grafičkim simbolima i bjelinama. S obzirom na to da se pjesma stalno tematizira, riječ je o procesu metatekstualizacije koji se pokušava riješiti na što maštovitiji i što suptilniji način. Pod maštovitost mislim na tzv. učeno neznanje pjesnika koje je sazdano na intuitivnosti i providnosti, dok je suptilnost vezana za osluškivanje teksta kritičkim stetoskopom i promišljeni pristup tematiziranoj materiji. Navedeni proces povezan je s poetikom semantičkog konkretizma.
Analiza metatekstualne operacije
Kad bismo htjeli poetički opisati ovu zbirku, mogli bismo reći kako ona u bitnom počiva na analizi metatekstualne operacije koja se katkad bogati naslijeđem vizualnog pjesništva. Ta je analiza prisutno u tome što je kod većina pjesama zadan naslov koji može funkcionirati zasebno ili kao prvi stih. Ta izvjesna redukcija pjesme u naslov može se promatrati kao izvjesno semantičko proširenje i suženje. Naslov uvijek zadaje referencijalni i recepcijski okvir tekstu (u ovom slučaju pjesmi), tako da se tiče značenjskih slojeva samog teksta i njegova konteksta, ali i pitanja čitatelja koji traži u njemu svoje sidrište.
Vizualni elementi i završna pjesma
Što se tiče vizualnog aspekta ove knjige, on se povremeno pojavljuje. Prisutan je u modusu vizualizacije jezikom (po tipologiji relacija vizualnih i tekstualnih fragmenata Marine Kovačević). Pojavljuje se u već spomenutoj pjesmi Ako dođe pjesma, a negdje se pojavljuje kao realizacija metafore pjesme u kojoj se nalazi (npr. Pjesma Ništica pjesme).
Davno je Wisława Szymborska napisala stih Kamo trči ta napisana srna kroz napisanu šumu? Osjetila je kako se pjesma stvara pjesmom. Autor ove knjige otkriva nam se u maestralnoj završnoj pjesmi i govori o sebi kao pjesniku ljubavi. Zaigrani pjesnik metatekstualnosti otkriva nam se kao starinski pjesnik ljubavi.
Doc. dr. sc. Tin Lemac
