Gospa i piramide

I dogodi se čudo, ne u Međugorju, čudo u Vatikanu: Dikasterij za nauk vjere, uz privolu pape Franje, odobrava pobožnosti vezane uz Međugorje, priznajući obilne duhovne plodove ostvarene u svetištu Kraljice mira, a da pritom ne daje izjavu o nadnaravnom karakteru marijanskih ukazanja.

Bilješku o duhovnom iskustvu povezanom s Međugorjem, počevši riječima “Kraljice mira”, potpisali su kardinal Víctor Manuel Fernández i monsinjor Armando Matteo, odnosno prefekt i tajnik za doktrinarni odjel Dikasterija za nauk vjere. Papa Franjo odobrio je Bilješku 28. kolovoza. Ona prepoznaje dobrotu duhovnih plodova povezanih s Međugorjem, ovlašćujući vjernike da je se pridržavaju – prema novim Normama za razlučivanje ovih pojava – budući da su “mnogi pozitivni plodovi zabilježeni usred duhovnog iskustva, dok se negativni i opasni učinci nisu proširili među Božjim narodom.”

Vjernik sam, i iskreno draži mi je bio Papa Ivan Pavao II., Papa Pjesnik. Ali i Papa Franjo osobit je na sebi osebujan način.

 – Nije Gospa ravnateljica poštanskoga ureda da šalje poruke svakoga dana!“

Pa sada toliko je i meni toga oko toga, oko vidioca. Bio sam u Međugorju. Da sam osjetio nešto kroz molitvu, jesam. Sam taj ambijent kamena i neba… ali bode oči i ovo: toliko hotela, raznih vjerskih suvenira, hodočasnika, ispovjednih mjesta… rijeke ljudi… „kugla zemaljska sletjela u Međugorje“… radi se biznis na svakom koraku. Hercegovačka probitačnost i pronicljivost. Unovčenje Gospe.

Posebno me razveseli jedna reklama preko cijele zabačene ceste: „Burek na putu“. I toliko toga u duhu BiH duha. Netko davno reče da nije BiH trebalo bi je izmisliti. U jednom aforizmu rekoh i sam: Tamo gdje prestaje logika tu počinje BiH.

Kako je BiH zemlja prepuna čari, i u dobrim odnosima sa čudima, dogodi se čudo i na drugoj strani, u Srednjoj Bosni, dogodiše se piramide. I more sinje komentara, tabora za i protiv, kao i oko Međugorja. Digla se na noge znanstvena zajednica BiH. A kolone autobusa dolaze i dolaze. Snalažljivi svijet dogođeno pronicljivo na dobro dočeka. Osvanu i „Ćevabdžinica kod Faraona“. Frizerski salon „Kleopatra“. Jedan prodaje plac u planinsko zabiti „S pogledom na piramide“. Pitam jednoga mještanina u Viskom gradiću u Srednjoj Bosni, „Gradu piramida“. A on gleda hrvatske tablice autobusa s kojim sam došao. Pa će otresito i trsno kako to samo zna narod tog kraja kad ih se dirne sumnjom u srce: – Čuj bolan. Eto Vama se ukazala Gospa u Međugorju, mi nismo ni riječ rekli. Neka. Nama se dogodile piramide a vi se svi digli na sve četiri noge protiv piramida. Šta vam smetaju naše piramide nisu na vama. Autobus dođe s vjernicima u Međugorje pa u istoj turi skokne do Visokog. Vidi Gospu, vide piramide. Dobro vama, dobro nama. Uostalom, ostavi se naših piramida. Šta se ja tebi imam pravdat za piramide. Ja ti kao što rekoh, ni riječ ne rekoh za Gospu. Kakav si ti to čovjek. Štos dolazio u Visoko. Tko Te je zvao, ako ne vjeruješ.

I tako povezaše se Gospa i piramide. Turistička veza. Pa mnogi skoknu i do Sarajeva. Do Baščaršije. U povratku ili u dolasku, ovisi kuda idu, do Počitelja, Mostara. Prođu BiH po gradovima i ponesu tu čaroliju zemlje prepune čara, trepeta šuma i bljeska vode, a tek čuda prirode, ljepote, ljudi otvorenoga srca… A o vjeri o jednom i drugom ostavljam svima da sami razmisle i zauzmu svoj stav. Da je BiH posebna i da takve nema nigdje u poznatom svijetu i vrapci na grani znaju. Tko jednom dođe u BiH dolazi stalno, ukaže se uz tolika ukazanja, svjedočiti im ili jednostavno što bi u Dalmaciji rekli: „Baciti oko“. O BiH kuhinji, glazbi, provodima, raji, sevdahu… ne bih… to je priča za sebe, pričaju je svi koji su je doživjeli i nose u srcu, nose u duši.

Gospa i Piramide?

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.