Etno-gastro manifestacija „Litnja pričinjoža“- slatka kraljica ljeta smokva

Poslušajte ovaj članak – dostupan i u audio verziji za lakše informiranje.

Pakoštane su 13. kolovoza 2025. živjele u ritmu ljeta, obavijene mirisima i okusima Dalmacije. Na pakoštanskoj rivi odvijala se jedinstvena etno gastro manifestacija „Litnja pričinjoža“, u organizaciji Turističke zajednice općine Pakoštane i Etno udruge DAN. Ova manifestacija nije bila samo prilika za uživanje u delikatesama, već i duboko ukorijenjena u tradiciju i kulturu ovog kraja. Glavna zvijezda večeri bila je kraljica dalmatinskog ljeta – smokva – koja se predstavila u svim svojim bojama i oblicima: svježa i sočna, suha i mirisna, zelena, žućkasta ili tamnocrvena poput kasnog zalaska sunca.

Gastro doživljaj s okusom tradicije

Posjetitelji su imali priliku kušati maštovite kreacije u kojima je smokva pronalazila nova lica – od mesnih jela obogaćenih njezinom diskretnom slatkoćom, preko osvježavajućih voćnih salata i raskošnih torti, pa sve do domaćih likera, marmelada i džemova čiji je miris prizivao uspomene na djetinjstvo i ljetne večeri pod zvjezdanim nebom. Među posebnim delicijama našla se i tradicionalna smokva – sušena smokva koja je savršeno usklađena sa začinima poput cimeta i klinčića, stvarajući jedinstven spoj okusa koji je oduševio posjetitelje.

Očuvanje kulturne baštine

Na posebno uređenom kutku, riva je na trenutak postala vremeplov – posjetitelji su mogli vidjeti i doživjeti vrijednu kulturnu baštinu Pakoštana. Tradicionalna tehnika sušenja smokava, koja je kroz stoljeća bila važan dio života ovog kraja, oživjela je pred očima svih. Pakoške žene strpljivo su pokazivale kako se smokve pažljivo slažu, suše na suncu i čuvaju za zimske dane, prenoseći na mlađe generacije ne samo tehniku, već i ljubav prema ovom plodu koja je duboko ukorijenjena u dalmatinskoj tradiciji. Stariji Pakoštanci rado su dijelili priče i male tajne iz prošlih vremena, pričajući o tome kako je smokva bila ne samo prehrambena namirnica, već i simbol zajedništva i obiteljskih tradicija.

“A kako sušin smokve? Lipo, onako kako su mene moja mater i baba učile, sve po starinski, bez ikakvog sumpora i kemije. Kad smokve dobro sazriju, onako kad počnu pucat i kad su meke pod prston, onda ih beremo – ujutro, prije nego sunce upeče. Ne valja kad su vlažne od rose, al’ ni kad su pregrijane.Posli ih lipo složin na drveno sušilo, one drvene starinsko naprano od letava, ili na plehove ako je gusta godina. Moraš pazit da se ne diraju jedna drugu, da ne počnu kvarit. Sunce ih pari po danu, a ja ih uvečer unesem unutra, ne smi ih uhvatit vlaga. I muve zna bit, znaš, pa ih pokrijen s krpom, da mogu disat, a da opet ne napadnu bube. Svaki dan ih malo okrenen, pogledan jesu li krenile kvarit, ako koja je, ona ide van. Kad su gotove – a to ti znaš kad nisu ni meke ni tvrde, nego taman, lipo se savijaju – onda ih stisnen dvi po dvi. Poslin ih složin u karton ili teće, metnen lovorov list da se ne lipu. I tako ti mogu stat i po cilu zimu, ako ih dica ne pojedu prije!”- sa smiješkom nam je ispričala starija Pakoška žena

Kako je večer odmicala, riva se pretvarala u pozornicu prepunu smijeha i veselja. „Litnja pričinjoža“ još jednom je dokazala da Pakoštane znaju kako spojiti gastronomiju, kulturnu baštinu i veselu mediteransku atmosferu. Kroz ovaj događaj, očuvali su i pokazali bogatu tradiciju svog kraja, pokazujući posjetiteljima da je svaka smokva, svaki recept, i svaka priča dio šire slike – kulturnog identiteta ovog prekrasnog mjesta. Oni koji su te večeri prošetali rivom ponijeli su kući miris smokve, toplinu mora, sjećanje na nezaboravnu ljetnu priču i, iznad svega, osjećaj da su postali dijelom ove živopisne, kulturne tapiserije – onu koju će, baš poput suhih smokava, dugo čuvati i s užitkom ponovno otvarati u srcu.