Dan od pamidora – fešta okusa i tradicije u Pakoštanima

Poslušajte ovaj članak – dostupan i u audio verziji za lakše informiranje.

Kada sunce obasja Vransko jezero i Jadransko more, a zrakom se počne širiti miris domaćih pamidora, znamo da je došlo to vrijeme u godini. Ono vrijeme kada u Pakoštanima svaki vrt, svako polje pa i čak naš susjed ima pamidora na stolu. Bilo da je u šalši, svjež iz vrta s malo soli, sušen s maslinovim uljem ili kao temelj brojnim jelima, pamidor je srce mnogim jelima.

Nakon probijanja kanala Prosika 1770. godine, spajanja Vranskog jezera i Jadranskog mora polje u Vrani postala su lako obradiva. U to doba zemljoposjednici Vrane, obitelj Borelli, kroz generacije su radila na zemlji. Od tada potječe ratarski život u Općini Pakoštane.

 Ako upitate starije mještane Pakoštana, Vrane ili Draga, svi će vam reći slično:
„U tri-četiri ujutro otac bi me probudia i zajedno u karu išli bi u polje – u Vranu.“ Način života nekadašnjih generacija uvelike se razlikuje od današnjeg – modernijeg i ubrzanijeg doba – no tradicija se i dalje njeguje. I danas većina stanovnika Pakoštana obrađuje vrt, čuvajući pritom duboko ukorijenjenu povezanost sa zemljom. Jer jedno je sigurno: uvijek mora bit pamidora liti.

Zašto Pakoški pamidor? Zato što je najslađi.

Pamidor, nije tek povrće – on je dio identiteta, svjedok povijesti i veza između generacija. Ta ljubav prema vlastitom povrću i dalje živi, kao dio baštine koju Pakoštanci s ponosom prenose dalje.

Bez obzira zovete li je rajčica, pamidor, paradajz, paradaj ili tomat – svi pričamo o istom: crvenom srcu svakog domaćeg vrta.

Ove nedjelje održana je gastro manifestacija Dan od pamidora u organizaciji Turističke zajednice općine Pakoštane.  Manifestacija je posvećena tradicionalnom ratarskom načinu života i bogatoj poljoprivrednoj baštini ovog kraja.

Glavna zvijezda dana bio je – naravno – pamidor

Posjetitelji su mogli uživati u pamidorima u svim oblicima – svježim, kuhanim, prerađenim, sušenim, zaslađenim i zasoljenim. Manifestacija Dan od pamidora prikazala je svu raznolikost ove skromne, ali nezaobilazne namirnice, koja stoljećima ima posebno mjesto u svakom dalmatinskom vrtu.

No, osim kušanja raznih delicija, posjetitelji su imali priliku zaviriti i u prošlost – kroz prikaz tradicionalnih načina pripreme pamidora. Imali su priliku vidjeti kako se priprema tradicionalna šalša te kako se suše pamidori na starinski način. Mogli su vidjeti prikaze stari alati za izradu šalše, ručne pasirke i cjedila, kao i sušila za pamidore kakva su se nekad koristila na svakoj taraci ili prozoru. Najmlađi su za to vrijeme mogli sudjelovati u dječjoj radionici, ispunjenoj kreativnošću i zabavom.

Jedna od pravih poslastica manifestacije bila je sušena pamidora u maslinovom ulju – jednostavna, a iznimno bogata okusom. Iako je to dobro poznat za domaće ljude iz Pakoštana, mnoge je goste iznenadila i oduševila.

Posebno zanimljivo bilo je čuti upite posjetitelja o starinskom načinu pripreme sušenih pamidor – kako se to radilo „po starinski“.
Uz osmijeh i toplinu, lokalne žene su strpljivo objašnjavale svaki korak, prisjećajući se kako su to radile njihove majke i bake.

„Najbolji su oni zreli, ali tvrđi“, govorile su, pokazujući kako se poamidori režu napola, lagano posole i slažu na drvene rešetke ili stare mreže. „Staviš ih na sunce, ali ne smije bit vlage i svaki dan ih okrećeš.“

Rajčice bi se sušile danima, strpljivo i s puno pažnje, sve dok ne postanu čvrste, koncentriranog okusa i spremne za zimu. Takve bi se zatim slagale u staklenke, zalile domaćim maslinovim uljem, uz dodatak češnjaka, kapara ili ružmarina.

Ovaj dio manifestacije nije bio samo edukativan – bio je i dirljiv podsjetnik na mudrost prošlih generacija, koje su od jednostavnih namirnica stvarale vrhunsku spizu.

“Pamidor nije samo biljka – on je naša prošlost, sadašnjost i budućnost,” poručili su TZO Pakoštane, naglašavajući važnost očuvanja lokalne tradicije i ljubavi prema vlastitoj zemlji.

Dan od pamidora u Pakoštanima slavi tradiciju i kulturu Dalmacije, povezujući prošlost i sadašnjost. Ova manifestacija pravi je primjer čuvanja lokalnih običaja i gastronomije.