Uvod

Anis je aromatična namirnica s dugom tradicijom. Koristi se u kuhanju i narodnoj medicini. Njegov miris podsjeća na sladić.

U Hrvatskoj se anis često dodaje kruhu i rakiji. Posebno je cijenjen u slasticama. Njegova aroma je snažna, ali ugodna.

Osim okusa ima i zdravstvenu vrijednost. Sadrži eterična ulja i antioksidanse. Zato se koristi i u čajevima.

Osnove i preduvjeti

Anis dolazi kao sjemenka ili mljeveni prah. Najčešće se koriste suhe sjemenke. One zadržavaju aromu dulje.

Za rad s anisom potrebna je suha tava ili mužar. Svježe mljeven ima jači okus. To je važno kod recepata.

Kvalitetan anis ima svijetlosmeđu boju. Miris mora biti čist i sladak. Izbjegavajte blijede sjemenke.

Sjemenke anisa lagano tostirajte prije uporabe. Time se oslobađaju eterična ulja. Dovoljno je 1–2 minute.

Nakon tostiranja anis se može samljeti. Koristite mužar ili mlinac. Mljevenje radite neposredno prije kuhanja.

Dodajte na početku kuhanja juha. Za kolače ga dodajte u brašno. Dozirajte umjereno zbog jačine.

Anis se može infuzirati u mlijeku ili alkoholu. Tako se dobiva dublja aroma. Ova tehnika je česta u slasticama.

U rakijama stoji i do nekoliko tjedana. Omjer je oko 10 g po litri. Rezultat je bistriji okus.

Kombinirajte anis s komoračem ili cimetom. Time se balansira slatkoća. Takve mješavine su popularne.

Najčešća pogreška je prevelika količina. Anis lako nadvlada jelo. Počnite s prstohvatom.

Druga pogreška je loše čuvanje. Vlaga brzo uništava aromu. Držite ga u hermetičkoj posudi.

Ne koristite stari mljeveni. Nakon šest mjeseci gubi miris. Radije meljite svježe.

Anis je svestrana i korisna namirnica. Pravilnom uporabom daje dubinu jelima. Istovremeno pomaže probavi.

Njegovo čuvanje je jednostavno uz suhoću. Tostiranje i mljevenje su ključni koraci. Time se dobiva najbolji okus.

Za više ideja proučite tradicionalne recepte. Mediteranska kuhinja obiluje anisom. Isprobajte ga postupno.

Više ovakvih tema pročitajte u kategoriji: hrana i piće