U razgovoru za TED Talks, filmska redateljica Jackie Lebo otkrila je duboku povezanost između tradicionalnog pozdrava naroda Turkana i njihova načina života. U regiji gdje se svakodnevni upiti o zdravlju djece, stanju stoke i kiši smatraju ključnima za preživljavanje, otkriće nafte donijelo je neočekivane izazove. Lebo je s timom umjetnika istražila kako modernizacija prijeti marginaliziranoj zajednici koja se stoljećima oslanja na nomadsko stočarstvo.
Umjetnost kao most prema zajedništvu
Umjesto klasičnog dokumentarnog pristupa, projekt se pretvorio u kreativnu suradnju deset umjetnika iz Nairobija i Turkane. Kroz fotografiju, film i glazbu, željeli su pokazati da Turkana nije samo mjesto bogato resursima, već prostor gdje se čuva iskonska ljudska povezanost. Lebo naglašava da su kroz zajednički rad naučili dijeliti ne samo prihode, već i samu humanost.
“Bez stoke ne bismo preživjeli. Bez kiše stoka ne bi preživjela. Bez potomaka, tko bi pričao naše priče kad nas više ne bude?”
Iako su se susreli s otporom tržišta koje nije znalo kako plasirati kolektivnu umjetnost bez jednog ‘glavnog’ autora, osnovali su Nomadic Arts Festival. Taj potez omogućio im je da spoje drevne i suvremene forme izražavanja, potvrđujući da participacija u nečemu većem od nas samih pridonosi sreći i samopoštovanju.
“Istinska povezanost i sudjelovanje u nečemu većem od nas samih doprinose sreći, osjećaju vlastite vrijednosti i potvrđuju našu humanost.”
