Olujna obijest
21 min read
OLUJNAOBIJEST
Nešto
u zraku,
olujna obijest,
crni grmi oblak,
usidren
u
sadašnjost…
Jednoličnost bonaca
mirnoća zakutka,
na kraju svijeta,
dalje i dalje,
i od
udaljene daljine
dalje,
dalje.
Valjaju
valovi
kameni brod
na vezu,
uz kraj neba,
uz onaj isti kraj
kraj,
pada na zemlju…
Neutralnost
gibanja
stajačica
ustajala
kamena
Vis.
Ostatak svijeta
pogled nedohvatni
Jadran smaragdni,
u pustoj modrini
voda i nebo
jedno.
Labirintska
struktura
tišine.
Čuti
šum sa žala
kameno tijelo
grije sunce.
Vrvi životom staza,
tvrdi krš
otok
lomi utrobu plodnu
od početka
do sada.
Noćnu tišinu budi mraz,
tonu u crni mrak i san,
Ravnik,
Greben,
Budihovac,
Paržan…
Dolaška Draga, 11. 11. 2012.
MORSKE ORGULJE
doplovio do obale
morski se val uglazbljuje
Zadar, Morske orgulje, 22. rujna 2015.
ĆILIM
Kada more ćilim tka,
Valova mu kapi,
Pomažu ćilim tkati.
Gdje koji galeb svrati,
Kao tkalac ćilim tkati,
Il’ u tkanje se utkati.
Bijela lađa sred ćilima
Usidrena znade stati,
I u tkanje se utkati.
Ribari mu cijele mreže,
Znaju dati,
Da se ćilim može tkati.
Od nekuda dupin svrati…
Nije dupin za to tkanje,
Već je dupin za igranje,
Za parati mora tkanje.
Drage, 23. 10. 2012.
RIBARI
ribari stari
čuvali su more
znali su
pa bi stali
počinak mora
počini more
kočar novi ribar
dno mu ore
more sve rane
kočarica bole
kočarice
poharale more
kočarice mora more
kočarice troše more
ribari stari / ribari novi
ribari / more
more
…
Bili Brig – Zadar, 3. 4. 2012. u 12 i 30. h.
STARAC I MORE
More obalu žvače,
kao starac koru kruha…
POETIKA ŽIVOTA TEŽAKA
U slanoj osami sjenovita školja, burovitih mijena – škurih bura dalekih vremena, harmonija zemlje – težaka, loze i školja.
Poetika života težaka s lozom i tečnim kruhom – vinom, žednim bačvama.
Kapetan usidrenog broda – školja. Bodul. Posadu mu čini: loza, maslina, tovar i koza. Otvrdlih ruku, svinutih leđa. Izlazi u polje. Izlazi na more očima zaklonjenih težačkim dlanom, obuhvaća pogledom svakodnevicu, podignutim prstom osluškuje vjetar, bolom u kostima ćuti promjenu vremena.
Tijek vremena s maslinama mladim, starim, bolesnim i zdravim. Žuljava ruka opipava grane, rane… traži lijek. Primi leđa, pred maslinu kleknu, pogleda u nebo, granama krošnje određuje život, jer maslina je stvorena za roditi plod.
Zvon crkvenoga zvona lino gre školjem. Morem. Bezglas motike. Vesla ne grizu ruke. Ruke težaka u molitvi. Čovjek, Bog, Kamen, Polje i More… čipkoliki krajolici suhozida, brazde zaorana mora.
U znakovlju vremena povijest življenja i opstanka. Duhovnim hraništem – Crkvom održavan, žilom kucavicom. Težak, ulje i vino. Ulje na tanjuru – ulje u luminu. Dim ognjišta otima se smrti.
Živi prošlost, bori se sadašnjost i moli za plač diteta na školju. Gasi se dim za dimom ognjišta, a poneka hrabra duša upali novu vatru osnažena djedovinom. Dišpeti cilomu svitu, iz pota pije vino, toćajući svoje uje svoje prvo mlivo maslina i tiho ispod glasa piva:
Ispod stare žižule…
The Poetics of Life Difficult
In the salty seclusion, a shady sloop, bourgeois mounds – the borax of distant times, the harmony of the earth – heavy, vines and mugs.
The poetics of life heavy with vine and liquid bread – wine, thirsty barrels.
Captain of an anchor ship – a ship. Bodul. The crew consists of: vine, olive, cargo and goat. Stiff arms, bent back. Out into the field. He goes out to sea with his eyes covered with a heavy palm, embraces everyday life, listens to the wind with his finger up, feels pain in the bones and changes the weather.
Flow with olives young, old, sick and healthy. The calloused hand feels the branches, the wounds … seeking a cure. Hold your back, kneel before the olive tree, look up at the sky, life-defining branches of the canopy, for the olive tree was created to bear fruit.
The church bell goes berserk. I can not. Silent hoes. Oars do not bite their hands. Hands heavy in prayer. Man, God, Stone, Field, and Sea… lacy landscapes of drywall, furrowed sea.
In the sign of the times the history of life and survival. Spiritual Nourishment – Maintained by the Church, veiled by the house. Heavy, oil and wine.
Oil on a Plate – Oil in the lumin. The smoke of the hearth takes away death.
He lives in the past, struggles with the present and prays for the cry of a child on the school. The smoke after the smoke of the hearth is extinguished, and some brave soul ignites a new fire empowered by the ancestors. Whisk the cilom suite, drink wine from the pot, pouring your oysters your first grind of olives and quietly under the beer’s voice:
Under the old jujube …
La poétique de la vie lourde de vigne et de pain liquide – vin, fûts assoiffés.
Capitaine d’un navire d’ancre – un navire. Bodul. L’équipage est composé de: vigne, olive, cargaison et chèvre. Bras raides, pliés en arrière. Sur le terrain. Il part en mer les yeux couverts d’une lourde paume, embrasse la vie de tous les jours, écoute le vent avec le doigt levé, ressent des douleurs dans les os et change la météo.
Débordez d’olives jeunes, vieilles, malades et en bonne santé. La main calleuse sent les branches, les blessures … à la recherche d’un remède. Tenez-vous le dos, agenouillez-vous devant l’olivier, regardez le ciel, les branches vitales de la canopée, car l’olivier a été créé pour porter des fruits.
La cloche de l’église devient furieuse. Je ne peux pas. Houes silencieuses. Les rames ne se mordent pas les mains. Les mains lourdes dans la prière. L’homme, Dieu, la pierre, le champ et la mer… des paysages de dentelle de cloisons sèches, de mer sillonnée.
Dans le signe des temps l’histoire de la vie et de la survie. Nourriture spirituelle – Entretenue par l’Église, voilée par la maison. Lourd, huile et vin.
Huile sur une plaque – Huile dans la lumin. La fumée du foyer emporte la mort.
Il vit dans le passé, lutte avec le présent et prie pour le cri d’un enfant à l’école. La fumée après la fumée du foyer s’éteint, et une âme courageuse allume un nouveau feu habilité par les ancêtres. Fouettez la suite de cilom, buvez du vin dans la casserole, versez votre première mouture huileuse sur votre avoine et tranquillement sous la voix de la bière:
Sous l’ancien jujube …
PRIMOŠTENSKI VINOGRADI
primoštenski vinogradi
isklesani u kamenu
kilometri suhozida
kamengeni
oda radu
krvi težaka
znoju težaka
žulju težaka
težačka ova
vina suza
suza
O MORE
O more,
koliko sile u tvom valu,
čemu naleti u naplavu,
runiš sebe i obalu…
Dok ljeto se lini…
MARAMICA KOJA PLAČE
brodska sirena pozdrava
hrid uzdaha
rubac odzdrava
ruku slama
maramica koja plače
KRAPANJ; 23. 04. 2009. u 11, i 30.
Dođe kiša i umiri vjetar…
KOPLJE LOVCA
zrakoplova trag
bačeno koplje lovca
u zalazeće sunce
Drage, 21. 10. 2012.
DAN
praskozorjem
plaste se
plastovi magle
korijeni dana koji raste
NOĆ
noć liježe na prostirku vala
postelja joj pučina plava
ŽIVA ZORA
svjetla nebeska
pale se nad gradom
živa zora
izvire iz mora
SLINAV DAN
opužen puževima
slini dan
ISPOD VISIBABA
ispod Visibaba
izvisila Zima
RUKU POD RUKU
ruku pod ruku
Ti i Ja
dan se duži
već se osjeća
dašak proljeća
Poezija cvijeća
proljeće
prvocvijeti
poezija cvijeća
u
u travi zmija
umotana zmija šarka
umota se
u zelenu travu
trava
među pastrmkama potočarkama
vijuga
vodenom strujom na dno pritisnuta
travka trava
SUNČAN DAN
ptici u kljunu
sunčan dan
JA I DAN
ja i dan
on stari brže
ja malo sporije
LOVCA ZBOG PERA
< lovca zbog pera u orla odapeta luka strijela
ŠALICA DANA
talog stihova u šalici dana
KRHOTINE PJESME
Q, q. W, w. E, e. R, r. T, t. Z, z. U, u. I, i. O, o. P, p. Š, š. Đ, đ. Dž, dž. A, a. S, s. D, d. F, f. G, g. H, h. J, j. K, k. L, l. Č, č. Ć, ć. Ž, ž. Y, y. X, x. C, c. V, v. B, b. N, n. M, m. ,.;: – _ ? ! „ # $ % & / ( ) { } @ = * + 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 0.
DANI
Subota,
dan za vjenčanja.
Nedjelja,
Ponedjeljak,
Utorak,
Srijeda,
Četvrtak,
Petak,
dani za rastave.
DAYS
Saturday,
wedding day…
Sunday,
Monday,
Tuesday,
Wednesday,
Thursday,
Friday,
divorce days…
JOURS
samedi,
jour du mariage…
jeudi,
lundi,
mardi,
mercredi,
jeudi,
vendredi,
jours de divorce…
PAUK
sitni tkalac
sitno tkanje tka
žica mu sitna tanana
u mreži crnoga tavana
ZAKLOPATICA
Žerave žarkih zraka zvjezdana, žare zgarište dana žarom klonuća. Zaklopatica biser u školjci škoja skrita onkraj ogrnuta razrijeđenim granjem nebitka. Glazbalima obzorja gude gladi galeba.
Na probranome smaragdu Jadrana, rep laste Lastova, palacaji gmaza svjetlucave ognjen-zmije pješčana spruda, uranja u beskraj vodene plaveti, za sobom u naletu valova ne poravnava trag u vali razvaline.
Neboderinama se ćute neutažene sreće. Potamnuće čempresa s one strane ruba dana. Povratak noći.
Zaklopatica, otok Lastovo.
SREĆA
Prema motivima kolumne Ivane Glavan
Sreća ima sretno i nasmijano lice. Sretno djetinjstvo… Ima zdrave zube, seku i bracu, mamu i tatu. Ima svako živo biće na kugli zemaljskoj koje ide za njom.
Sreća ima sve petice u školi i trenira gimnastiku. „Trenira“ sve znane i neznane sportove, igre na sreću. Pozvana je na sve rođendane, sva moguća događanja. Sreća uvijek ima za sladoled i kino četvrtkom. Sreća nikada nije bez sreće.
Nikad ne zakasni na autobus i nikad ne ugazi u lokvu. Toliko toga nađe a ne izgubi ništa.
Sreća ne živi tamo gdje mi odredimo da živi, ona se rado nastani, pojavi, tamo gdje je se najmanje očekuje, no tako ju je teško zadržati pa čak i kao podstanarku. Deložiramo ju po hitnom postupku ako ne ide sve po planu, sreća je na ulici u tren oka, sa svim svojim stvarima: osmjehom, raspoloženošću i poletnošću.
Sreću uvijek čekamo, umjesto da ju zovemo sami. Uvijek mislimo da se sve kazaljke na svim satovima svijeta trebaju poklopiti kako bi ona došla, no istina je drugačija: ona se rado odaziva i rado se druži. Treba je prizivati.
Moja sreća živi u mojoj obitelji, u njihovoj bezuvjetnoj ljubavi i podršci, svađi i šali…
Moja sreća živi u mojim prijateljicama i prijateljima, u našim izlascima, razgovorima, dijeljenju komada pizze…
Moja sreća živi u ispunjavanju ambicija, živi i u trenutku dok idem na predavanje, a na ulici nema nikoga, mirišu jutarnja peciva i čujem samo svoje korake i kamione dostave.
Ponekad život poruši sve mostove prijateljstva između sreće i života, no treba znati da sreća uvijek lebdi negdje u blizini i sramežljivo čeka naš poziv.
Svojom pristupačnošću nam se čini još daljom.
No, treba se odvažiti i pozvati ju makar na kavu, tko zna, možda od poznanice postane prijateljicom za čitav život.
ZAGREBAČKE JESENI
Ništa nije,
kao što su,
zagrebačke jeseni,
kad’ se,
starogradskim ulicama,
prospu zreli kesteni…
Šestinski kišobrani,
s’ kapima kiše bišće,
opalo jesenje lišće…
Gredeljevi tramvaji,
kraljevi ulice,
jesenje melodije,
sjetne,
škripe…
Trinaestica – Žitnjak…
Sedamnaestica – Prečko…
Šestica – Črnomerec…
Dvanaestica – Ljubljanica…
Četrnaestica – Zapruđe…
Jedinica – Zapadni kolodvor…
Kaptol,
Trg Bana
Kvatrić,
Dolac,
Novi Zagreb,
Ilica…
Jedan grad,
a tisuće lica…
Trg Bana, 2. 10. 2012.
POETSKA KRONIKA
Knin
Radučić
Kistanje
Đevreske
Dalmatinska Ostrovica
Bulić
Lepuri
Kožlovac
Benkovac
Šopot
Raštević
Nadin
Škabrnja
Prkos
Galovci
Debeljak
Sukošan
Bibinje
Zadar
Vlak s voznim redom,
tračnice bez vlaka.
Zadar, 2015.
(…)
Štakorevac
Grdo Selo
Prdikoza
Svinjarevo
Mustafina Klada
Babina Guzica
Cerje Nebojse
Dugobabe
Blud
Generalski Stol
Sv. Petar u šumi
Šupkovina
Prduša vela
Kitaš Donji
Zapišano
Donje Cjepidlake
Apatija
Ženodraga
Tumidaj
Tucanje
Donje Brijanje
Kokinac
Grudnjaci
Gačice
Podgaće
Gačelezi
Spičkovina
Čingi – Lingi
Zadrkovec
Donja Glavina
Donja Batina
…
kakvi sve naziva mjesta u Hrvatskoj ima
Lijepa naša Domovina
PROZOR
automobilom u Prozor
ŠESTINSKI KIŠOBRAN
Kiši kiša
cijeli dan,
kapima kišnim,
zove van,
Šestinski kišobran:
– Izađi ovo je tvoj dan,
pokaži se pa ti si
Šestinski kišobran.
Ne bi druge,
tko nosio bi na duši,
kišobranove suze,
na taj,
Bogom dan,
kišni dan,
odbiti,
a toliko put’,
zamoljen, zvan,
od srca kiše kišobran,
iznijeti ga van,
Šestinski prošetati kišobran.
Kako je samo bio dočekan,
kapima kišnim razdragan,
Šestinski kišobran.
Dolaška Draga, 8. 1. 2013.
…
konac
korpa
dedek
batići
predložak
pribadača
muštre
najlon
(da se muštra ne brije)
…
stazica
špica
zavoj
…
latica
ružica
kružić
križić
pužić
…
ispunjavanje:
latica
ruže
gledeće okice
…
jako puno dobre volje
festival čipke
Lepoglavska čipka
KONAC
na kraju krajeva konac
OSVIT
Ne dam
da sam
plijen
pauka tmine
iz topla pepela
noći
dani se dan
mome pragu
žice
glazbala zore
prsti
sjene glas
zvuk zvonki
osvita
Na logorovanju, Prosika 29. travanja 2012. Zagledan u Vransko jezero… Na ribički štap upecalo se sunce.
CASTELLO DI MONIGA DEL GARDA
U mirisu lipinoga cvata
Moniga del Garde.
Tuče ura u ulici Don Nalini
Via Don Carlo Nalini
Comune di Moniga del Garda
Jezerom odzvanja
Jezerom Lago di Garda
Odzvanja:
Tordele
Tempesta,
Limone,
Malcesine,
Gargnone,
Brenzone,
Maderno,
Torri del Benaco,
Gardone,
Salo,
Garda,
S. Vigllio,
Bardolino,
Lazise,
Manerba,
Lazise,
Manerba,
Desenzano,
Sirmione,
Pesciera…
Castello di Moniga del Garde
Zauzeli cvrčci
Castello di Moniga del Garde, Italija, rujan 2017.
NICA
Ani Knežević
Svaki je grad
na svoj način Lijep.
Uz sva njegova naličja i lica,
samo je Nica Prekrasnica.
12. 12. 2020. 12 : 12.
mrežom sebe lovim san
IZA BAJKE
SEVDA(H)LINKA
Begović i Ciganka
U rano-ranome danku,
u mahali na sokaku,
zagleda se mlad begović,
zagleda se u ciganku.
Da je zaruči,
bilo bi mu drago,
neg’ uživat pusto,
cijelog svijeta blago.
Uprati ih
mala straža,
mala straža,
begovića majka.
Kad’ joj krenu,
ruke cjelivati
zadavi je
begovica mati.
Kad’ to čuli cigani,
čergari, crni cigani,
sabljama ga sasjekli,
begovici sina na oči.
Listopadom lišća pala,
listom za njih stala,
mahala ih nije dala,
zajedno ih ukopala.
Pružile se
dvije ruke,
jedna drugoj
kroz sanduke.
KAD SE GRADI KAMENA ĆUPRIJA
Prema narodnoj legendi
Kad se gradi kamena ćuprija
U Mostaru na vodi Neretvi
U cara je ni u kralja nejma:
Majstor joj je neimare Rade
gradio je za nuždu golemu,
a da svoju on otkupi glavu,
jer ga Turčin bješe osužnjio,
pa je gradi četiri godine.
On načini kamenu ćupriju.
On načini a noć mu je sruši.
Na ćupriju bačene su čari.
Na savjet neimar, pozva Rade,
pozva Rade Podveleške vile.
Rekoše mu Podveleške vile.
Što rekoše to učini Rade.
U temelje zazidao mosta,
Zazidao dvoje zaljubljenih.
Ljubav snage držala je eto,
držala je i još uvijek drži,
luk kameni nebu iznad rijeke.
AKŠAMLIJE
na Iliđi pokraj Sarajeva
akšamlije ja i moja draga
uz čaše crnoga vina
mezimo mirise ljubičica
MUTNE VODE BOSNOM TEKU
Mutne vode Bosnom teku.
Bosnu Bosna
plahom vodom poharala.
Iz korita izlila se
pa je plavila.
U rijeku je nogom stao
stari musliman.
Nogom stao pa se stao…
s rijekom razgovarao:
– Što učini jadna bila,
jadna ne bila!?
Kuću sruši,
sve poplavi,
raskući me,
unazadi,
sve mi odnese.
– Star sam čovjek,
da bi novu kuću pravio,
ovo stvari što sačuva,
gdje bi stavio!?
ČOBANOVA DJEVOJKA
Vrhu gore, nebu gore,
gnijezda orla uz litice.
Dolje dalje u dolama,
cvatu krune vrh travama.
Korak dalje zvjezdan dana,
ovcama nema čobana.
Hladu kakvom pod jablane,
hudo je ono zaspalo.
Iz oblaka vila, vila,
došla njemu k’o djevojka,
budit’ ga sebi za momka.
BUSOVAČA
• Bare • Bukovci • Buselji • Carica • Dobraljevo • Dolac • Donja Rovna • Gornja Rovna • Grablje • Granice • Gusti Grab • Hozanovići • Hrasno • Javor • Jazvine • Jelinak • Kaćuni • Kaonik • Katići • Kovačevac • Krčevine • Krvavičići • Kula • Kupres • Lončari • Mehurići • Merdani • Mihaljevići • Milavice • Nezirovići • Očehnići • Oselište • Podbare • Podjele • Podstijena • Polje • Prosje • Putiš • Ravan • Skradno • Solakovići • Strane • Stubica • Šudine • Turići • Zarače
…
Bus, busa, škrta zemlja ilovača – Busovača
BUSOVAČA
Plaminja žar dana
rijeke
Hum
šume
polja
djetinjstva moga
noći i dani
kroz crni muk
vodama
Ivančice i Kozice
vodi
Lašvi
bosonogoga trka
Lašvanskom dolinom
procvalim livadama
za blagom
…
ljeto jeseni teče
životnom ravnicom
zabijelila zima
glasom i sjedinama
moja Busovača
doziva k sebi
zemljani pokrivač
križ čeka
ATOMI TRAŽENJA NA RUBNICI SVIJETA
metafizika tla
tamo gdje si rođen
određeno je stupnjem
minutom i sekundom
geografskom širinom i dužinom
tu si rođen
tu si naučio govoriti
počeo disati
jesti s toga tla
piti vodu s toga izvora
grijati se pod suncem
na tome tlu
atomi traženja
na rubnici svijeta
metafizike tla
Nikola Šimić Tonin / Žaklina Kutija
Никола ШИМИЌ ТОНИН / Жаклина КУТИЈА
Атоми на потрагата на работ на светот
матафизика на тлото
таму каде што си роден
одредено е со чекорот
минутата и секундата
географската ширина и должина
тука си роден
тука си научил да зборуваш
си почнал да дишеш
да јадеш од тоа тло
да пиеш вода од твојот извор
да се грееш под сонцето
на тоа тло
атоми на потрагата на работ на светот
метафизика на тлото
Препев и превод од хрватски на македонски јазик:
Ана Витанова – Рингачева
SPONA KOJA SE NAZVA ČOVJEK
Čitajući Ethana Allena
…
u životinjskom tijelu oživljen
prirodno baštini
prirodu zla
prirodu dobra
svejedno
proizvoljno uređuje
sebična
stara
smjesa
svih bića
našega uzrasta
u svemiru
u
upotpuni
skala
bića
spona koja se nazva čovjek
na kraju krajeva propustit
ne bit bolji
nego što bi bio
da uopće ni postojao nije.
Selo Plavno kod Knina, 29 siječnja 2013.
JELENI IZ SNA
Tragom pjesme Gorana Bujića: Jeleni sna
stidljiva dragost sastanka
proljeće pramaljeće
Jelena
srebrno gori nebo
objasnite sada
bijesnu igru jelena
Jelena
ljubav košute u travi do pasa
igru igre u podneva ova luda užarena
pored puta tiha
protječe voda
dodir poljupca
naša opčinjena srca
opusti se
Jelena
vodit ću te kroz izlomljena polja
dolje na rijeku
u kojoj mi tvoje dojke bježe poput
uznemirenih pastrva
dolje gdje su naši jeleni sna
Jelena
pogledaj onog
s toplom ljepljivom gubicom
on u meni hoda i zavija na sunce
sada mi objasnite
Jelena
vrijeme rikanja u njive jelena
sunce se kupa u plavetnilu zvijezda
pusti da te vodim Jelena
u travi do pasa
u zelenu travu do neba
Jelena
u izmaglici
nisam znao
tako sam želio znati
što s tom ženom
oči plavičaste
dimu slične
(izmaglica)
uvijek sunčanom stranom ulice
u parku u sjeni stare lipe
moje pjesme
naša tijela
prizna slučajno
ne drži toliko
do parka
ni poezije
dolazi čuti glas
vidjeti
Relja, listopad i Zadar 2015.
USNENA PREDAJA
SLUČAJNO BESKRAJNO
Žaklini Glibo
dotaknuh usnama slučajno
srcem beskrajno
usnena predaja
VLAŠIĆ
Sunčeva i Mjesečeva majka
poslale sedmoricu brače
da donesu sreću i ljepotu
iz dalekog svijeta
šestorica se sretno vratiše
ali sedmome se izgubio svaki trag
tražili ga Sunce i Mjesec
tražili ga Dan i Noć
nakon godina
i godina
traganja
Mjesec ga pronađe
na prelijepoj planini
u koju se pretvorio
_____
*Prema narodnoj legendi
JESEN U CRNIM POTOCIMA
crtom sudbine
linijom dlana
plove plovila duše
kut
kamene kuće
zavija kurjak
češe čekinje
jesen
ogoljela gladna
vreba Plavnom
Crnim potocima
JA ZNAM DA POŠLI STE TAMO KUD LJUBAV VAS VODI
Iliji Ladinu
prvorodnice suze
nas
gradske djece
love boksovi
stambenih zgrada
krletke stanova nebodera
rešetke prozora
zadnja sjedišta
gradskih autobusa
u gradovima bez
tramvajskih postaja
namjesto ruke majke
ručke najlonskih vrećica za kupovinu
kao zatvorska
ograđena dvorišta za igru
školske učionice u kvartu
rastemo u hodu
bez staza vlastitih putokaza
dotičemo okrenutim leđima
jedni druge
iz straha jednih od drugi
svojim se lancima vežemo
sigurnosne nakivamo brave
često se vratim
na moje
uspomene glupe
na ferijske dane
kod djeda i babe
čobanice
na Vlašić se vratim
čuvali smo stado
nekad davno
u planini još postoji
koliba od pruća
naša kuća
s drugim
krov nad glavom svila
djecu izrodila
ja znam da pošli ste tamo
kud ljubav vas vodi
čovjek poželi
ponovno da se rodi
zove te
čobanice
idemo u planinu
čuvati stado
kao nekad davno
KO U PRIČI
ja i ti ko u priči
čardak ni na nebu ni na zemlji
moja si radost
muka
od zlata jabuka
u jabuku ću zagrist
slatka ili kisela
ja sit kavana
tebe zidovi jedu
duguješ mi jetru
HO JONDRE MOJ NEBI LI IŠTA
Jondre bijaše kočijaš… Gazda mu takav kakv je. Nekada Bog pogleda i na grešne duše, a oko gazdine ni vrag nije lomio noge… Jondre i gazda mu Ile, selo Kijevo između njih dva, kao gologa dlana pružena ruka, koja ne pruža, ne pomaže, već uzima, u šipak skuplja prste… Služio Jondre, u gujinom procjepu, za kap života, naživo sunce mu trgalo kožu, a gazdi malo. Gladne oči ni puna usta ne nahraniše…
– Ho, Jondre moj nebi li išta!?
Ništa se mijenjalo nije. Jondre je napušteni most. Jedino se pod njim voda pomiče, teče…
– Ho, Jondre moj ne bi li išta!?
I stiže Jondri Uskrs. Svrati gazda pružiti mu ruku. Jondre je željno prihvati, ali… ruka je prazna.
– Danas mi je Uskrs, gazda!
– Je, Jondre moj, je tebi, ma nije meni! …
– Ho, Jondre moj ne bi li išta!?
Razvlačio Jondre, dosadno mršave dane, ivicom, gdje se dotiču zavađene obale dana i noći, dok nesmotreno lipsao konjić, trzajem zadnjim ne prevrnu šalicu noći. Razvlačio Jondre, ono malo duše, što se u grlu zagrcnula, uzavrela krv u njemu, rijeka je ponornica što sniva vreli poljubac sunca… Razvlačio Jondre… I gazdi stiže Uskrs. Donese mu Jondre lijepu riječ, koja eto ovdje mu vrata ne otvori.
-Gazda, danas ti je Uskrs!
– Je, Jondre moj, je meni ma nije tebi!… Ho, Jondre moj, ho, ho! Ne bi li išta!
Između Uskrsa i Uskrsa, u prostoru uokviren Jondre. Bolesno mršavi konjić, sjena je što mu je sunce za leđa baca. Između riječi i riječi, što se išću reći, glad usta zaklapa. Gutaju se dani, ljudi i muka ostaju u grlu, i bole…
-Ho, Jondre moj, ne bi li išta!?
Ljudi, obale, školji…
KOD NAS U AUSTRALIJEN
Krapanjskim škojem,
iz ‘Australijen’,
užurbaje,
… Greta…
Preko obla joj mesnata lica,
od ljutiti zagriza zubi,
donja se plavila usnica.
-Kod nas u Australijen,
patate bagerima vadidu…
– Kad grete u sinema,
brigitate đeket,
da ne kečete kold…
…
BODULICA
Kalelargom
uznosita đira
vita stasa
oka žarna
preplanula lica
Bodulica
KULJAVA ŽENA NA TOVARU JAŠE
Kuljava žena
na tovaru jaše…
Šest očiju…
Šest ušiju…
Šest pet’…
Tri guzice,
jedan rep…
VLAH
Od potribe
i od glodi
prodava siknjice u Krapan Vlah.
Ni ništa proda.
Mršava kesa.
Otija je pojti doma.
Zamolija jednog čovika s Krapnja:
– Pribaci me brodom na Brodaricu,
tako ti zvizdu Danicu!
Bi friškoga juga.
Uputili se na vesla.
Uskuvalo se more da ih poide.
Jedva se ćapali kraja.
Puton je Vlah
cili put molija
i za lemenjiva se.
Ćin se na kraj iskrca,
okrenija se put neba,
zapara roge:
– Više me Bože, neš nikad vidit na moru,
a na kraju te se ne bojim.
KENJAC
Svit
sviće.
Zora
zori.
A nas tri.
Tovar jutro uneredi.
– Oli ne moš stat?
Čim si progleda,
mora si,
porat zasrat,
kenjac.
S tovarom se kara ćaća.
Mati se doma,
iz spize,
s kraja vraća.
Vragolamo nas dva…
Đavolja ćaća.
Gleda nas s prove,
mašući nam mati…
Ugledavši je,
tovar se iskobeči …
izvrati:
– Muči tovaru,
da bi l’ tovaru…!
U kobase ću te dati,
tvrdoglava li si soja…
Čija gre vaporom žena,
moja?
Oli tvoja?
BUKIĆ I STARI ŠJOR
.
Bukića, umilna psića,
Stari je imao Šjor,
I on je kao i svaki,
Pas čuvar,
Lajuć čuvao dvor…
Ali od Bukića umilna psića,
Nije se dalo spat,
Taj vam po cilu Božju noć,
Prestaja nije lajat…
Na Bukića voljena psića,
Šjor stari nije da,
Susjede sve bi redom,
On zbog njega,
Posla u “onu stvar”…
S Bukićem se pozabavi,
Općinska cila struktura,
Oko lajanja toga,
Cila se podigla bura…
Ka da se protiv Bukića psića,
Podiga cili svit,
Ne stane li noću lajat,
Dat će ga ustrilit…
Kad’ je s općine,
Doša doma,
Voljeni njegov Šjor,
Izložio on je njemu,
Rečeni mu skor:
“Slušaj me dobro Bukiću dragi,
Banda nam cila radi o glavi,
U gradskoj vladi,
Nema nam druge,
Što da se radi…”
“Kad’ laješ dobro od sada pazi,
Od deset uri do šest ujutro,
Molim te ne laj,
Već stoj mi kuco…
Od šest ujutro,
Navečer do deset,
Moš lajat prijo do volje mile,
Jesi me razumija,
Druge ti nije!
BUKIC AND OLD SHOR
.
Bukic, a puppy puppy,
The old man had Shore,
And he’s just like any,
Watchdog,
The barking guarded the court…
But from Bukic the puppy puppy,
Couldn’t sleep,
This one throughout the whole night of God,
The stop is not barking…
Bukić’s beloved puppy,
Shore old is not yes,
Neighbors would do everything right,
Because of him,
Jobs in “that thing”…
She deals with Bukic,
Municipal whole structure,
About the barking of it,
The whole storm was raging…
As if against Bukic a puppy,
Raises the whole suite,
If he doesn’t bark at night,
Will give it a shot…
When it’s a municipality,
They come home,
His beloved Shjor,
He exposed it to him,
He was told the score:
« Listen to me well Bookie dear,
The whole gang is all about our heads,
In city government,
We have no other,
What to do… ”
“When you are doing good now,
From ten o’clock to six in the morning,
Please don’t bark,
Already stand my house …
From six in the morning,
At ten o’clock in the evening,
You can bark at the will to your liking
Do you understand me,
You’re not the other! Onlayn kazino siyahısı ən yaxşı Azərbaycan onlayn kazinoları onlayn kazino reytinqlərinə baxın
BUKIC ET VIEUX SHOR
.
Bukic, un chiot chiot,
Le vieil homme avait Shore,
Et il est comme tout le monde,
Chien gardien,
Les aboiements gardaient la cour…
Mais de Bukic le chiot chiot,
Impossible de dormir,
Celui-ci pendant toute la nuit de Dieu,
L’arrêt n’aboie pas…
Le chiot bien-aimé de Bukić,
Le vieux rivage n’est pas oui,
Les voisins feraient tout bien,
A cause de lui,
Des emplois dans «cette chose»…
Elle s’occupe de Bukic,
Structure municipale entière,
À propos des aboiements,
Toute la tempête faisait rage…
Comme contre Bukic un chiot,
Soulève toute la suite,
S’il n’aboie pas la nuit,
Je vais essayer…
Quand c’est une municipalité,
Ils rentrent à la maison,
Son bien-aimé Shjor,
Il l’a exposé à lui,
On lui a dit le score:
« Écoutez-moi bien Bookie cher,
Tout le gang tourne autour de nos têtes,
Dans le gouvernement de la ville,
Nous n’en avons pas d’autre,
Que faire… »
« Quand vous faites du bien maintenant,
De dix heures à six heures du matin,
S’il vous plaît ne pas aboyer,
Je tiens déjà ma maison …
Dès six heures du matin,
A dix heures du soir,
Vous pouvez aboyer à votre guise
Me comprenez-vous,
Tu n’es pas l’autre!
ČIPKOLIKI OBRISI ISTINE ILOVIKA
čipkoliki obrisi istine Ilovika
uličice krhki išaranih sjena eukaliptusa
k’o ribarsku mrežu pletu priču
u (ne)moći razgraničiti
pričanja i priču
78 stanovnika u 3000 kuća
otoka u obliku cvijeta
______
*Tragom Darije Matajić Agićić, Otok istinite istine.
SUZO STARAČKA KOM LI TE DATI
Suzo staračka,
kom li te dati,
kad zaplačem,
tko će zate’ znati?
Skupili se za plakanja sati,
suzo staračka, kom li te dati?
Nisi suzo,
suza veselica,
zato bježi,
bježi mi sa lica.
Skupili se za plakanja sati,
suzo staračka, kom li te dati?
Neće ruka,
a neće ni žica,
neće prsti,
neće tamburica,
samo hoće, suza preko lica.
Skupili se za plakanja sati,
suzo staračka, kom li te dati?
PJESMA VEZANOGA ZA POSTELJU
Moj život je,
doživotna robija…
Dan za danom proždire me,
Zvijer postelja.
UKOP
Išla četri,
jednog nosit,
išla četri,
dalje hodit,
a taj jedan
osta mučit,
pet su pošla,
četri došla,
sto prstiju,
sto nokata,
četri duše,
a pet glava.
BATINANJE PO LASTOVSKI
Strgnut ću te!
Forstat ću te!
Izjentrat ću te!
Nacjepat ću te!
Nagulit ću te nog!
Napeštat ću te!
Narebuškat ću te!
Natoć ću te!
Odred ću te!
Omaškarat ću te!
Dat ću ti bate!
Perpepetat ću ti jednu perdeljusku!
Raskvartat ću te!
Zamlatit ću te s kijem god,
Da ćeš se desterat!
46.
46.
Polja…
46.
Brežuljaka…
46.
Crkvica…
46.
Otočića…
…………..
…………..
=
_______________________
LASTOVO
*U nekome nepisanome pravilu,
na ovome škoju,
tako stoji,
od četrdeset šest,
dalje se ne broji…
KRAPANJSKA KLETVA
Vrag te odnija,
vrag zakla,
zadušija,
drob izija,
čriva zamrsija,
žigericu iščupa,
uliza u te,
sriću odnija,
u snu ti se javija,
blagoslov odnija,
na puntu smrti javija,
stobon se zlamenjiva,
bija ti na krstu,
grkljan prikla,
dušu izija,
kosti odnija,
oči izvadija,
uši začepija,
justa iskrivija,
u nos ti se uvuka,
ruke pokida,
čriva popuca,
pupak zapeklja,
noge uzvrnija,
srce puka,
. . .
Krapanjska kletva.
RIJEKA RIJEČI
RIJEKA RIJEČI
Sve su pjesme kao rijeke. Imaju svoj izvor, svoje korito, svoj tok, svoj uvir. Pripadaju svim zemljama kroz koje protječu, kao i pjesme svim ljudima koji ih čitaju.
Pokornik rumen sunčev krug, pada na krov kuće, iz kljuna goropadne Petrove ptice…
Uz njih se živi. Uz pjesme, uz rijeke… U tišini… tišini…
One izviru. Zviraju. Uviru. Krivudaju… Tajanstveni života u nutrinama…
Protežu umorne kosti, pravcem ravnice.
Ispod ogrtača oblaka i groma, ko neukroćeni divlji konji, nabujalog gnjeva, mutni, viroviti, stresaju mostove ko sedla sa sebe.
Imaju glavu, tijelo, trup i rep.
Baštinjena energija kraja, suslavlje, pretvornost razaznaje se kroz tokove podstruja začutno.
Stalni proročanski zov, u vrtlogu toka zaboravlja vrijeme, onkraj vidljivog, melodijski govor, vodožderina, istinu svog bića ispisujući…
Zmijugaju vode zmije, šutljive povijesti, izvlače iz svoje stare kože, ostavljaju za sobom presvučene košuljice korita.
Zdrave i plave! Brzaju i spore! Vode u rijeci, ogovaraju rijeku.
Mutne su i bistre. Radosne i žalosne, u svom toku, zapuštene, zaraštene… Mimohod oblaka nad krajolikom toka, prežu…
U njima se ko u pjesmi živi… Teško se od njih živi.
Odašalju od sebe, zahvale rukovanja, valovite geste: trava, lišća, grana, ruku ljudski, kazivanja usta… vlastitost nasilja.
Okviri… oblici… lomljivi snovi… Žive zazivaju… Mrtve oplakuju… Pothranjena, urječena, sjećanja…
Ustavlja ih se branama. Od njih, nasipima se brani …
Pjesme ukoritljene koricama knjiga, korite se slovima… Teku obilježenim stranicama… Riječe se riječima… Predstavljaju naslovima.
I bez naslova predstavljaju se svejedno… Promocijama, promotivnih predstavljanja…
Govore: bjelinama, zarezima, crticama, točkicama, upitnicima, uskličnicima… govore…
Od kapljica vode tka se rijeka, inspirirana nebom. Osjeti se svaka kaplja duše srca…
Pjesma od slova, od riječi se na promisli tka… tužnost duše…
Riječi i potoci, pritoci, utoci, pjesmi riječi…
Radosne, tužne, lijepe, ružne, dobre, uhu ugodne, uho-parajuće, opake, zle, ljekovite, ljubavne, žučne, gromoglasne, šaptajuće, mistične, svete, čarobne, proklete, mirotvorne, ratne, ubitačne…
Prvice, zdravice, veselice, prigodne, svečarske, dobrodošlice, zakletve, blagoslova, Bogobojaznice, ljudske… naopake, narodske, književne, ispravne, krive, prave, potvrdne, negacijske, naivne, promućurne, zavodljive, lažljive, nevine, pravedne, pogrešne, učene, proste… tepalice, bajalice, budnice… uličarke, psujuće, bludne… poslovne, arhaične, tuđice, hvalisave, skromne, podle, plemenite… pijanske, kockarske, prevarantske, nakaradne, neljudske… pod zakletvom križa, pod iznudom noža… narikače, ukopnice, zadocnice…
…Riječi…riječi…riječi…
Kapi…vode…rijeke…izvori…uviri…uzvodi…
Rijeke pjesama teku: tekama, bilježnicama, sveskama, tomovima, sabranim djelima, koritima zavađenih obala dana i noći… teku…
Srdita okosita smrt, ogromnim crnim rukama… obale života grabi…
