Spider-Man: Across the Spider-Verse drugi je film planirane animirane trilogije studija Sony Pictures Animation, koji izravno nastavlja događaje iz filma Into the Spider-Verse iz 2018. godine. Riječ je o produkcijski ambicioznom projektu koji je nastajao više od pet godina, uz uključenost preko tisuću animatora iz više studija diljem svijeta. Film je već u prvim tjednima prikazivanja ostvario značajan komercijalni uspjeh, s globalnom zaradom većom od 690 milijuna američkih dolara.
Radnja se fokusira na Milesa Moralesa, tinejdžera iz Brooklyna koji ponovno preuzima ulogu Spider-Mana, ovaj put suočen s daleko kompleksnijim moralnim i egzistencijalnim dilemama. Film značajno proširuje koncept multiverzuma, uvodeći desetke varijanti Spider-Mana koje imaju različite vizualne stilove, osobnosti i narativne funkcije. Ovakav pristup omogućio je autorima istraživanje tema sudbine, slobodne volje i osobne odgovornosti.
Za razliku od prvog filma, koji je imao relativno zatvorenu priču, Across the Spider-Verse otvoreno je strukturiran kao srednji čin cjeline. To utječe na ritam i dramaturgiju, ali istovremeno omogućuje dublji razvoj likova. Film se obraća i mlađoj i starijoj publici, kombinirajući superherojski spektakl sa složenijim emocionalnim i narativnim slojevima.
Ključne značajke
Jedna od najistaknutijih značajki filma je izuzetno raznolika animacija. Svaki svemir u multiverzumu ima vlastiti umjetnički stil, primjerice akvarelni minimalizam u svijetu Gwen Stacy ili industrijski, gotovo brutalistički dizajn Spider Societyja. Ovakva vizualna raznolikost nije samo estetski izbor, već služi i kao pripovjedni alat koji naglašava razlike među likovima.
Glazba filma, koju potpisuju Daniel Pemberton, Metro Boomin i niz suvremenih hip-hop izvođača, ima važnu ulogu u definiranju tona. Soundtrack kombinira orkestralne elemente s modernim beatovima, čime dodatno naglašava Milesov identitet i urbani kontekst. Prema dostupnim podacima, soundtrack je dosegao vrhove streaming ljestvica u prvom tjednu objave.

Scenarij je strukturiran oko ideje takozvanih kanonskih događaja, ključnih trenutaka koji definiraju svakog Spider-Mana. Ta koncepcija donosi filozofsku dimenziju tipičnu za žanr znanstvene fantastike, ali i konkretne emocionalne konflikte. Film time odmiče od klasične borbe dobra i zla te uvodi pitanja osobnog izbora.
Detaljne specifikacije
Film traje 140 minuta, što ga čini jednim od najdužih animiranih filmova u suvremenoj hollywoodskoj produkciji. Producenti Phil Lord i Christopher Miller svjesno su se odlučili za dulje trajanje kako bi omogućili kompleksniju narativnu strukturu. Unatoč duljini, većina scena ima jasnu dramaturšku funkciju i rijetko djeluje kao puko popunjavanje.
Glasovnu postavu predvode Shameik Moore kao Miles Morales i Hailee Steinfeld kao Gwen Stacy, dok Oscar Isaac posuđuje glas Miguelu O’Hari, verziji Spider-Mana iz futurističkog svijeta. Izbor Oscara Isaaca dodaje autoritet i težinu liku koji djeluje kao moralni antagonist. Glasovna gluma općenito je visoke razine i uspješno prenosi emocionalne nijanse likova.

Tehnički, film koristi kombinaciju 2D i 3D animacije s namjernim kršenjem klasičnih pravila glatkoće pokreta. Animatori su koristili različite frame rateove za likove ovisno o njihovoj emocionalnoj stabilnosti, što je rijedak, ali učinkovit postupak. Ovakav eksperimentalan pristup potvrđuje reputaciju filma kao tehnološki inovativnog naslova.
Prednosti i nedostaci
Glavna prednost filma leži u njegovoj vizualnoj i narativnoj hrabrosti. Malo je superherojaških filmova koji se usuđuju toliko udaljiti od provjerenih formula, a da pritom zadrže široku publiku. Kritički konsenzus pokazuje visoku ocjenu od preko 95 posto na agregatorima recenzija.
Dodatna prednost je emocionalna dubina glavnih likova, posebno odnosa između Milesa i Gwen. Njihova dinamika prikazana je suptilno, kroz geste i dijaloge, bez pretjeranog melodramatskog tona. Takav pristup daje filmu ozbiljnost koja nadilazi žanrovske okvire.

Međutim, nedostatak je očit osjećaj nedovršenosti priče. Film završava naglo, bez klasičnog raspleta, što može frustrirati dio gledatelja. Također, obilje likova i informacija može biti zahtjevno za publiku koja nije upoznata s prethodnim filmom.
Usporedba s konkurencijom
U usporedbi s drugim recentnim animiranim filmovima, poput Pixarovih naslova ili DC-jevih animiranih projekata, Across the Spider-Verse nudi daleko radikalniji vizualni identitet. Dok Pixar naglasak stavlja na tehničku perfekciju i emocionalnu univerzalnost, ovaj film bira stilsku raznolikost i eksperiment.
Unutar Marvelovog šireg filmskog univerzuma, film se izdvaja kao kreativno najambiciozniji projekt posljednjih godina. Dok su igrani filmovi često kritikovani zbog repetitivne strukture, ovaj naslov nudi osvježenje i odstupanje od standarda. To potvrđuje i činjenica da je film često citiran kao primjer uspješne reinvencije brenda.

U odnosu na prvi film, Across the Spider-Verse je sadržajno složeniji, ali i zahtjevniji. Prvi dio bio je samostalna cjelina, dok je drugi svjesno prijelazni. Ta razlika čini usporedbu nužnom, ali i pokazuje jasnu autorsku viziju dugoročnog pripovijedanja.
Zaključak i preporuke
Spider-Man: Across the Spider-Verse predstavlja iznimno ambiciozan i kvalitativno visokokvalitetan animirani film koji pomiče granice žanra. Njegova snaga leži u kombinaciji vrhunske animacije, slojevite priče i emocionalno uvjerljivih likova. Film se jasno pozicionira kao važna točka suvremene animacije.
Gledateljima koji cijene inovaciju i spremni su prihvatiti kompleksnije narative, film nudi iznimno bogato iskustvo. Preporučljivo je gledanje prvog filma radi boljeg razumijevanja odnosa i konteksta. Također, zbog guste strukture, koncentrirano gledanje bez distrakcija znatno poboljšava doživljaj.
Iako nije bez mana, posebno u pogledu zaokruženosti priče, film uspješno ispunjava svoju ulogu srednjeg poglavlja trilogije. Across the Spider-Verse postavlja visoka očekivanja za završni dio, ali istovremeno nudi dovoljno kvalitete da samostalno opravda svoje trajanje i reputaciju.
Više ovakvih tema pročitajte u kategoriji: Filmovi
