Kristina Banden: Umjetnost bez kompromisa – UNAPOLOGETIC i snaga autentičnosti

Poslušajte ovaj članak – dostupan i u audio verziji za lakše informiranje.

Kristina Banden je hrvatsko-kanadska kreativka koja spaja dva svijeta – umjetnost i biznis. Odrasla u Vancouveru, a danas stvara u Zadru, Kristina je poznata po svom umjetničkom projektu „UNAPOLOGETIC“, koji naglašava nesavršenost, autentičnost i hrabrost kroz vizualnu umjetnost. Uz to, iza nje stoji bogata karijera u kreativnoj industriji, gdje je radila s globalnim brendovima poput Nespresso, Starbucks, Mattel, Pandora i Ralph Lauren.

U razgovoru s Kristinom otkrivamo što je inspirira, kako izgleda njezin kreativni proces, koje projekte smatra najvažnijima i kakvi su joj planovi za budućnost.

Inspiracija i kreativni proces

Što Vas najviše inspirira u svakodnevnom životu i kako to prenosite u svoje radove?
Primijetila sam da je moja kreativnost najjača kada proživljavam intenzivne emocije — bilo da je to radost, tuga, napetost ili transformacija. Te energije otvaraju nove perspektive, dajući mi ideje i inspiraciju koje kanaliziram u svoje radove. Na neki način, to je moj vlastiti oblik art terapije — način kako istražiti, obraditi i izraziti život u njegovom najiskrenijem i najogoljenijem obliku.

Wonder Lost nastao je iz razgovora s prijateljicom, dok se Behind Darkness Light otkrio u kratkom, prolaznom trenutku dok sam pogledom uhvatila prizor ispijajući kavu u kafiću. Svakodnevni trenuci, male opservacije i suptilna iskustva stalno nadahnjuju moj rad, oblikujući ga na načine koji su duboko osobni, a ipak univerzalno prepoznatljivi.

Kada profesionalno surađujem ili oživljavam viziju neke druge osobe, radim puno više od samog izvršavanja projekta — unosim maštu, uvid i emocionalnu dubinu. Viziju prevodim u stvarnost na način koji privlači, povezuje i ostavlja trajan dojam. Ova ravnoteža osobne autentičnosti, profesionalne preciznosti i kreativne intuicije ono je što me pokreće — i što donosim u svaku priliku, svaku suradnju i svaki projekt.

---

Imate li umjetnike, knjige ili glazbu koje su Vas oblikovali kao kreativku?
Apsolutno. Ne volim svesti inspiraciju na jednog umjetnika, jednu knjigu ili jednu vrstu glazbe — inspiracija dolazi odasvud. Ponekad me hrabro umjetničko djelo u muzeju potakne da pomaknem vlastite granice. Ponekad me dotaknu stihovi i glazba; riječi su oduvijek bile snažna iskra u mojem stvaranju.

Profesionalno gledano, pripovijedanje je srž posla koji radim u poslovnom svijetu. Prodavati ili marketirati brend slično je kao stvarati umjetnost — pričate priču, budite imaginaciju, pozivate ljude da zakorače u svijet koji ste stvorili. To je davanje života ideji i puštanje da živi u tuđoj mašti.

Kako se mijenja inspiracija kroz vrijeme — postoji li razlika između onoga što Vas je motiviralo na početku i onoga što Vas motivira danas?
Moja motivacija uvijek je bila ista: potreba za stvaranjem, potreba da izrazim ono što osjećam iznutra. Potaknuta je životom, intenzivnim trenucima — tugom, radošću, stresom, srećom — svime što probudi nešto duboko u meni. Stvaranje je moj bijeg, moj način da se uzemljim i oslobodim ono što nosim u sebi. Nikada nije planirano; instinktivno je. Slika, osjećaj ili priča izgrade se u meni i jednostavno moram to iznijeti van.

Tijekom godina oblici izražavanja su se mijenjali. Počela sam s olovkom i papirom, zatim fotografijom, izradom modela, istraživanjem modnih umjetnosti, pisanjem stihova i postupno se proširila na druge forme, uključujući pisanje romana. Ove godine ispreplićem fotografiju, digitalni rad i književni izraz.

Alati se mijenjaju, mediji se mijenjaju, ali kreativni instinkt — potreba da izrazim ono što nosim u sebi — ostaje konstantan.

Kada radite na projektu poput „UNAPOLOGETIC“, kako izgleda kreativni proces od ideje do realizacije?
Kreativni proces za UNAPOLOGETIC nije linearan niti unaprijed isplaniran. On je instinktivan — reakcija, odraz životnih promjena i emocija koje tada proživljavam. Umjetnost dolazi meni, a moja je uloga uhvatiti taj trenutak. Ne radi se samo o fotografijama, već o emocijama koje su ih oblikovale.

Svaki dan šetam Zadrom, i iskreno, zaljubila sam se u ovaj grad. Zahvalna sam što živim ovdje i svaki dan primjećujem njegovu ljepotu — u moru, otocima, arhitekturi, planinama, nebu i najmanjim detaljima. Zapanjujuće je.

A onda se dogodio preokret. Tamna faza u mom životu. Na istim tim šetnjama, ljepota je i dalje postojala, ali su mi počeli otkrivati grubi, nesavršeni, emocionalni elementi koje prije nisam primjećivala. To su bili motivi koji su me tada privukli. Nije bilo planirano. Nisam ih tražila. Svaki trenutak došao je prirodno i svaka slika nosi duboku emocionalnu priču — priču koja je postala dio mog iscjeljenja.

Postaviti ove radove u galeriju nije mi ni palo na pamet. Nisu nastali za publiku; nastali su jer su morali nastati.

Projekti i profesionalni rad

Možete li nam predstaviti svoj projekt „UNAPOLOGETIC“ – što ga čini posebnim?
Mislite da je poseban? Meni jest, jer je osoban. Ali umjetnost je subjektivna. Ono što je nekome posebno, poetično ili duboko, drugome može biti samo još jedna fotografija.

UNAPOLOGETIC je posebna meni jer mi je omogućila iscjeljenje i rast. A reakcije ljudi dale su joj dodatno značenje. Kada posjetitelji prolaze kroz izložbu, čitaju kratke opise koji objašnjavaju što svaka slika znači meni — i zatim podijele što znači njima — „I ja ovo osjećam“, „Ovo me duboko pogađa“, „Vidim to drugačije, ali razumijem“ — taj dijalog čini umjetnost živom.

Primjerice, jedno djelo, FOUNDATIONS, govori o toksičnim obiteljskim temeljima. Meni predstavlja procvat unatoč teškim počecima. Drugi su u istoj slici vidjeli povijest Zadra — kako su se zgrade kroz stoljeća rušile, obnavljale i ponovno rađale.

To je moć umjetnosti — iskrena je, fleksibilna, različito rezonira sa svakim. Za mene je sirova i UNAPOLOGETIC. Ne traži dopuštenje da bude tu gdje jest, kako jest, i što god budi u onome tko je promatra.

Koji je dosad najizazovniji projekt i kako ste ga savladali?
Više od 20 godina stvarala sam za druge, puštajući njih da budu u centru pažnje jer sam željela da fokus uvijek bude na umjetnosti. Nije se radilo o sramu ili sumnji — jednostavno sam takva bila. Preferirala sam ostati anonimna i u pozadini kako bi radovi mogli zasjati.

U svojoj prvoj kreativnoj ekspresiji pod vlastitim imenom, dizajnirala sam, režirala i proizvela sve — od koncepta do fizičke realizacije. Najteži dio bio je zakoračiti u svjetla pozornice, ali bilo je nužno — za ovaj projekt, kreator je morao biti prisutan. Izvučena sam u prvi plan, na modnu pistu, pred međunarodnim medijima, kao ime iza tih kreacija, potpuno preuzimajući svoju ulogu i prisutnost kao umjetnica.

Prošlo je 12 godina otkako sam prvi put izašla na pozornicu i poklonila se, i još uvijek učim prigrliti tu nelagodu. I dalje želim da rad govori sam za sebe, ali znam da rast zahtijeva izlazak iz zone komfora — i polako, učim to činiti.

Radili ste s velikim svjetskim brendovima – koji projekt Vam je ostao posebno u sjećanju i zašto?
Moj posljednji poslovni angažman stavio me u ulogu edukatorice korporativnih timova — u prodaji, prezentacijama, znanju o proizvodima, kao i vođenju međunarodnih edukacija i radionica. Nije bilo glamurozno, ali ono što me fasciniralo bila je snaga pripovijedanja — kako riječi, ton i prezentacija mogu utjecati na ljude i oblikovati iskustvo.

Radila sam sa snažno strukturiranim, rezultatima vođenim prodajnim timovima, često u muškim, industrijskim okruženjima. Moj pristup nije bio agresivna prodaja niti striktno praćenje skripti — to najčešće odbija klijente. Umjesto toga, fokusirala sam se na priču i ljudski pristup: povezati se, izgraditi povjerenje i unijeti maštu u strogo, rezultatima vođeni svijet.

Čak i u korporativnom kontekstu postoji prostor za kreativnost i autentičnost — i to je ono što je na mene ostavilo najdublji trag.

---

Kako balansirate između umjetničkog izražavanja i poslovnog svijeta brendova?
Za mene kreativnost i poslovanje funkcioniraju u potpuno različitim energetskim prostorima.
Kada sam u kreativnom modu, potpuno sam uronjena — nema granica, nema pravila, nema unaprijed zacrtanog smjera. Ideje mogu krenuti bilo kamo i ja ih intuitivno slijedim.

Poslovni dio, s druge strane, zahtijeva strukturu, rokove, strategiju i jasna očekivanja. Balansiranje to dvoje može biti teško jer traže suprotne energije.

Priznajem: kada sam duboko u kreativnosti, poslovni dio ponekad zaostane. Zato sam naučila važnost delegiranja, traženja smjernica i uključivanja ljudi koji vide širu sliku izvan mog kreativnog balona.

Ali ravnoteža ide i u suprotnom smjeru. Kada radim poslovni dio, mogu podržati druge da ostanu potpuno uronjeni u svoj rad bez brige o strukturi, logistici ili zahtjevima projekta. Razumijem oba svijeta, iako funkcioniraju drugačije, i stvaram prostor da i jedno i drugo uspijeva.

Što se tiče brendova, tu postoji razlika u energiji.
Veliki i poznati brendovi prirodno su fokusirani na profit, performanse i brojke.
Startupi i manji timovi još uvijek nose svježinu — viziju, iskru, imaginaciju koja se često izgubi rastom i komercijalizacijom.

Zahvalna sam na iskustvima s velikim brendovima, ali iskreno uživam u projektima vođenima vizijom — projektima koji imaju svrhu, namjeru i želju da donesu nešto vrijedno i smisleno. To je energija gdje se osjećam najusklađenije.

Osobna filozofija

Koja je Vaša najveća profesionalna lekcija do sada?
Najveća lekcija koju sam naučila jest da vaš rad, kada je završen, mora biti oslobođen. Umjetnost mora živjeti svoj vlastiti život, izvan vas, da bi je drugi mogli doživjeti na svoj način. Držati je za sebe ne služi nikome.

Ne možemo živjeti u prošlosti niti se držati onoga što smo već stvorili. Možemo iz toga učiti, rasti, evoluirati, ali istinski pokret naprijed događa se tek kada otpustimo.

Vremenom sam naučila važnost odvajanja od rada nakon što ga pustim u svijet. Ne tražim validaciju, ne oslanjam se na prošlost da definira sadašnjost. Stvorim, završim, pustim — i idem dalje.

Svi smo rođeni s jedinstvenim darovima koji trebaju biti podijeljeni s drugima, inspirirati ih, poduprijeti ih. Kada prestanemo sputavati ono što stvaramo, umjetnost napokon može dodirnuti ljude na načine koje nismo ni očekivali — a mi ostajemo slobodni, kreativno i osobno.

Što Vas motivira da stalno idete naprijed i istražujete nove ideje?
Imala sam sreću stvarati u prostoru bez striktnog pritiska i rokova, što je omogućilo da moj rad ostane duboko osoban i emocionalno vođen.

Kreativnost mi dolazi iz iskustava, emocija i različitih životnih faza. Ne forsiram ideje; ostajem otvorena i dopuštam inspiraciji da me pronađe.

Ne vidim se ograničenom jednom formom stvaranja. Mogućnosti su beskonačne, kao i ideje koje mogu istražiti.

Motivacija mi dolazi prirodno kada sam prisutna, kada osjećam i kada reagiram na svijet oko sebe i svoj unutarnji svijet.

Iako je moj umjetnički proces fluidan, svjesna sam vrijednosti strukture u profesionalnim projektima. Znam se uskladiti s rokovima, ciljevima i očekivanjima.

Ovaj pristup omogućuje mi da unosim svježinu, originalnost i emocionalnu dubinu u svaki projekt — ostajući vjerna sebi i svojoj kreativnosti.

---

Kako vidite ulogu žene u kreativnoj industriji danas?
Za mene kreativnost nije vezana uz spol. Umjetnost, dizajn, pisanje — nijedan oblik stvaranja nije inherentno muški ili ženski.

Međutim, kada govorimo o industriji — o poslovnom dijelu, mogućnostima, valorizaciji — razlike postoje. Povijesno, najprepoznatija imena uglavnom su bila muškarci, što govori više o industriji nego o kreativnosti.

Osobno pristupam kreativnosti bez razmišljanja o spolu. Fokus mi je na izražavanju, autentičnosti i utjecaju — a ne na tome tko stvara.

Budućnost

Koji su Vaši planovi za narednu godinu – nove izložbe, projekti ili suradnje?
Nevjerojatno sam zahvalna Zad Artu što je ugostio moju prvu izložbu u Hrvatskoj pod nazivom UNAPOLOGETIC.

Reakcije su prekrasne, a galerija me pozvala da ponovno izlažem na proljeće — projekt na kojem već radim.

Trenutačno završavam nekoliko privatnih projekata izvan Hrvatske, ali za 2026. želim se usredotočiti na stvaranje i suradnju lokalno, pod vlastitim imenom.

Otvorena sam suradnjama s umjetnicima, kreativnim timovima ili brendovima, bilo u Zadru ili drugdje.

U kreativnom smjeru, umjetnosti i razvoju projekata imam više od 30 godina iskustva i vidim ogroman potencijal u udruživanju kreativnih energija za stvaranje značajnih, vizualno i emocionalno snažnih projekata.

Otvorena sam raznim prilikama — zajedničkim izložbama, radovima po narudžbi, predavanjima, kreativnim razgovorima ili radionicama. Sada kada sam službeno zakoračila na ovu pozornicu, potpuno sam spremna dijeliti svoju viziju i doprinositi svojim vještinama na načine koji su i smisleni i održivi.

Imate li želju pokrenuti neki potpuno novi koncept ili brend?
Vrijeme će pokazati.

Trenutačno istražujem UNAPOLOGETIC.FCK energiju, koja dolazi u dvije kategorije.

UNAPOLOGETIC je moj fotografski rad, ponekad s tekstualnim slojevima, koji prikazuje emocije i životne faze na sirov, ranjiv način.

FCK je hrabrija, senzualnija, eksplicitnija strana — potpuno ženska, snažna, koja kaže „fuck“ na način koji je sirov, ženstven i bez srama.

Volim imati oba puta izražavanja — bez prosuđivanja i bez srama.

FCK radovi teži su za javno izlaganje jer nose snažniju, direktniju energiju, dok UNAPOLOGETIC naglašava ranjivost.

Imam nekoliko završenih FCK radova, a još ih je nekoliko u procesu.

Hoće li biti prikazani javno, privatno ili u zatvorenom postavu, još nije odlučeno. Puštam da me rad vodi. Dakle, jesam li spremna istražiti potpuno novi koncept ili brend? Apsolutno. Otvorena sam kamo god me kreativnost povede. Ne biram ja — inspiracija bira mene.