Prije par dana zatekoh se sasvim slučajno na Gradskom trgu u Zadru, Narodnom trgu, ispred zgrade općine, u vrijeme prosvjeda protiv stranih radnika. Pa slušam, uz toliko neprimjernih i neargumentiranih ispada, ispada mržnje i nesnošljivosti i čega sve ne… raznih fobija. I „Građanski pokret Vratimo Hrvatsku Hrvatima“. Mogu reći kako mi ti likovi oko te „Udruge“ ne ulijevaju povjerenje i ne bih s njima rado popio kavu. Iza njih su neki drugi interesi, populizam i borba za medijsku vidljivost, osobni probitak, pozicioniranje na političkoj sceni, preko mržnje i sijanja straha. Straha od drugih. A strah najviše hrani neznanje.
Bilo je tu i argumenata za poslušati. Pa bih radije o njima. Nemam osobno ništa protiv stranih radnika koji se potrude oko uklapanja u društvo. I sam sam bio strani radnik u više država. U te sam gradove, države ulazio kao da ulazim u nečiji dom poštujući kućni red. Jer na to ponašanje utjecala su stoljeća i toliko uvjeta i nigdje nisam stršio. Nakon nekoga vremena nisam samo pozdravljao već su me i pozdravljali pri susretima. Pravili mi mjesto. Družili se sa mnom. Italija, Njemačka, Austrija…
Ljudi iz regije, posebno BiH, Crna Gora, Makedonija… ne da se uklope, već se i povežu s lokalcima. Ta druženja prerastu u trajnije i ozbiljnije veze. Ali mi je toliko toga sumnjivoga s puno mutnih i nehumanih radnji s Nepalcima i drugim Azijatima. Prvo, pristaju na sve uvijete. Svakakav i nehuman smještaj da se sa njima trguje kao nekada na trgovima robljem. Jedan moj je prijatelj nazoćio kad se preko mobitela bahato i ne slušljivo dogovarala dva nazovi „poduzetnika“ kako jedan od njih ima viška Nepalaca koliko mu treba njih, kojega uzrasta i za što. Za koje poslove? I kako i drugima može nabaviti Nepalaca, pa i Nepalki…
Ovakav prosvjed ne rješava ništa, samo šteti zadru. Treba ga stručnije organizirati i pripremiti, jer krivci su na drugoj strani a i negativci, Nepalci su samo koleteralne, ili bolje reći egzistencijalne žrtve.
Ozakonjena trgovina robljem zaogrnuta plaštom zakonitosti. Trgovina ljudima. Još će ih javno prodavati na dražbi. Na licitacijama. Umiješao se organizirani kriminal. U ovoj je državi samo kriminal organiziran.
Ti i takvi radnici pod takvim tretmanom, em ruše dnevnice, banaliziraju cijenu rada, pristaju boraviti po njih trideset u jednoj sobi s jednim WC. – om. Žive kao paralelni svjetovi pored nas, odvojeni nekim nevidljivim odvojenicama, a jasnim i očitim. Tu je toliko barijera. A oni iz nužde pristaju na sve, i trpe sve za koru kruha. Naši mladi odlaze zbog toliko toga. Institucije su pod utjecajem i povezane s tim „Organiziranim“ uz razne dotacije osobnom džepu, i što sve ne. Preko 400 000 Hrvata je otjerano na ovaj način, nije im se živjela korupcija, mito, reketarenje, pogodovanje, kupovanje diploma, pa je na žalost jedan prelijepi grad s toliko povijest postao sinonim za te i takve diplome: „Travničke diplome“, koju nosi i ima i jedan ministar koji ne zna niti jednu jedinu ulicu, kvart, restoran, benzinsku pumpu u tom gradu, a kako je onda došao tamo, jer Travnik nema aerodrom, očito nikada nije nogom kročio u Travnik a diploma iz Travnika mu džepu.
Nije samo jezik prepreka već i zatvaranje, grupiranje u geta tih istih stranih radnika. Zatvoreni u sebe, u svoje pleme, niti prilaze komu niti rado puštaju koga sebi. Tu vlada strah i nepovjerenje, a društvo čini malo i gotovo ništa da ih socijalizira i uključi u društvo. Kako je Hrvata sve manje, a sve više potjeranih iz RH, ovo je i svojevrsna zamjena stanovništva, ove strukture koje su se organizirale u ovu sumnjivu rabotu, ako i u tom obliku se usmjere do kraja, pa im kroz vrijeme u nekom obliku omoguće glasovanje, na odgovornim mjestima, ne bi me čudilo da osvane i koji podobni i bespogovorno poslušni Nepalac.
A kako živimo u modernom vremenu, virtualnom svijetu, preko mobitel trgova, članovi „Organizacije“ trguju robljem, trgovina ljudima cvjeta. Sve je više tih i takvih Agencija za posjedovanje pri zapošljavanju koje mahom vode sinovi političara, pa te „Organizacije“ uvezuju se čvršće.
A kako nam je pravosuđe i pravosudni aparat rak rana društva, možemo pjevati s članovima tih skupina glazbu koju najviše vole: „Nemože nam niko ništa, jači smo od sudbine…!“ Mogla bi se nastaviti pjesma: Od zakona, sustava i policije…!
Prijaviš slučaj, za nešto, na primjer prodaju lažnih umjetničkih slika, stranih radnika, ukradene robe, robe bez etikete… Lokalni DORH samostalno radi… i ako imaš koga tamo za podmazati, prst u uho, noge u zrak i „pevaj“. A to što je i čovjek roba s kojom se trguje…
Lijepa naša domovina, samo je neupitno lijepa.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
Za najnovije vijesti i informacije, posjetite zadar.tv.
Kontaktirajte nas na desk@zadar.tv.
Pratite naše sportske vijesti: Sportske vijesti
Otkrijte kulturne događaje: Kultura
Saznajte više o događanjima: Događanja
Pratite nas na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, X, TikTok, Pinterest, Threads
U petak, 14. ožujka, oko 09:40 sati, na državnoj cesti DC-27 u predjelu Donjeg Karina,…
Hrvatska rukometna reprezentacija sprema se za ključni susret protiv Češke u kvalifikacijama za EHF EURO…
Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) obavještava javnost o ponovnom stavljanju u promet serije…
Večeras u 18 sati, u Press centru SC Višnjik, održat će se edukativno predavanje „Od…
BBK Pakoštane ponosno najavljuje još jedno izdanje Enduro Stage Race Mali Bak, koje će se…
Otkrijte zbirku aforizama Nikole Šimića Tonina – duhovite, ironične i misaone rečenice koje vas tjeraju…
Ova stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja stranice slažete se s korištenjem kolačića.