# Zadre grade vilo moja

- Link: https://zadar.tv/zadre-grade-vilo-moja/
- Published: 2024-12-27T02:58:21+01:00
- Author: Nikola Šimić Tonin

Za naslov ovog članka uze naslov pjesme dragoga prijatelja, glazbenika, Karla Montane.

Zadar je uistinu izuzetan grad. Grad po mjeri. Niti prevelik. Niti premal. Što bi
rekli … Taman. I prirodom. I klimom. I svim što ide uz jedan grad, da bi grad bio
grad. Drži ga turizam. Bio je nekad i proizvodno čudo. Trebale bi nam stranice i
stranice za nabrojati sve što je bio, imao, od pogona, od tvornica… Proizvodno i
turističko srce Dalmacije i ne samo nje. Bogatstvo otoka. Bogatstvo zaleđa. Bogatstvo
vrijednih i probitačnih ljudi. Grad velikana. Sportskih. Znanstvenih. Književnih.
Glazbeni… Može se nositi sa svakim većim i probitačnijim gradovima u svijetu, Europi
i RH, tolika je veličina i značaj tih ljudi.

            U vrijeme kad su danas najveći svjetski gradovi bili selendre. Gdje 
se na put kroz prozore praznile noćne posude u Londonu, Parizu, Berlinu… nekih danas
velikih gradova nije bilo niti u naznakama. Zadar je bio GRAD. Urbana sredina. Uređen
i uljuđen GRAD.

            Ali danas gledam moj grad, gledam i ne vjerujem u tu posvađanost i podijeljenost,
unutar vijećnika koji određuju i kroje sudbinu grada. Njegovo danas i njegovo sutra.
Vrlo brzo u tren oka se dogovore da se ne mogu dogovoriti oko ničega. Svatko vuče
svoju stranu. Svoj kraj konopa za potezanje. I potežu se tako godinama oko ničega.
Gdje si bio? Nigdje! Što si radio? Ništa.

            Falilo je svo ovo vrijeme hrabrosti, hrabrosti za pozvati na nove izbore,
prekinuti ovu agoniju. Ovo kao na Sinjsko alci – Vijećnici gradskog vijeća u ništa.
Po meni najveći biljeg odgovornosti leži na strani onih koji su po zakonu mogli,
a nisu, raspustiti Gradsko vijeće i ići na nove izbore. Predstavnici su naroda i
neka narod odluči kako je odlučio i o njima i birao ih. Tako može mnoge od njih 
izabrati ponovno ili ne. Izabrati novo Vijeće koje može funkcionirati i po grad 
donositi odluke. Što je priječilo te koji su mogli a nisu. Strah da ne budu ponovno
izabrani. Znači nisu zaslužili da budu izabrani niti prvi put. Još jedna pogreška
naroda. Kad će ovaj narod progledati. Kad će prestati birati iste. Kad će skinuti
sa sebe okove ucjene, vraćanja duga za uposlene i za svoje radno mjesto, te glasati
ponovno za one, da su slobodni i bez „obveza“ ne bi niti u ludilu glasovali. Kada?

            Zadre Grade na sve što si bio i što jesi zaslužuješ bolje ljude da Te
vode. Jer ponos si Grad, i svima koji odlučuju o Tebi treba biti ponos da su na 
toj poziciji, da im je to omogućeno voljom građana.

            Gledam Blagdane za koje treba poželjeti nešto. I poželi. Poželi promjene.
Jer kad se nešto godinama ustaja. Ustajalo. Ne teče. To se usmrdi. Umulji živim 
blatom iz kog se teško iščupati i postaje „mala bara puna krokodila. Grad Zadar 
kao što rekoh nije bara. To je svetogrđe prema ovome Gradu. Mnogi mrtvih a djelima
svojim za ovaj grad vječno živi prevrću se u grobu. Ako mogu vidjeti od tamo gdje
su, vjerujem kako bi ostali tu gdje jesu bez želje da dođu u ovaj danas grad, u 
ovu svađu i podjelu.

            Zadre grade vilo moja, progledaj. Protrljaj oči. Probudi se. Pokreni
se. Matematički gledano imaš jednadžbu u kojoj nema nepoznanice. Sve je poznato 
i jasno. Ako znaš što nećeš lako ti je odabrati što želiš. Ima ona narodna: „kukavicama
se na grobu…“

            Ovo je grad koji se kroz stoljeća othrvao mnogim nedaćama, zato zaslužuje
hrabre i stručne ljude da ga vode a ne one kojima sva djelatnost staje u jedno, 
u jedan mig, kad će i za koga podići ruku. Glavno da su tu, a drugi im glavu nosaju.
Zna se. E kad se ne zna, onda se događa ono što se događa. Događa se nula od djelovanja,
nula od suradnje, nula od ideja i projekata. Događa se svađa. Svađa i svađa = za
dobrobit Grada kakav je Zadar = o.

[Hvalite me usta moja kad neće nitko drugi](https://zadar.tv/hvalite-me-usta-moja-kad-nece-nitko-drugi/)