# Vratimo dušu Gradu Zadru - Link: https://zadar.tv/vratimo-dusu-gradu-zadru/ - Published: 2024-10-29T19:22:53+01:00 - Author: Nikola Šimić Tonin Često čujem kako je grad Zadar izgubio dušu, da to nije onaj grad od prije, grad s dušom, grad s druženjima, grad bez podjela i zavada. Grad.             Gdje je nestala tolerancija od prije. Suživot. Razumijevanje. Prihvaćanje drugih i drugačiji? Tko je zatvorio, otvoreni grad. Nema više kulturni prožimanja,** Ljudi Veličina** oko kojih su se okupljali mnogi i koje se slušalo, kao pjesnike koji govore pjesme, ne poslušno slušalo, već se druženjem prožimalo s njima. Da ne nabrajam sve sportske, ljudske, književne, kazališne, likovne, umjetničke veličine…** Zadarske Legende,** koje su bile duša ovog grada. Ovi danas nisu im po tom pitanju niti do koljenja. Isprika izuzecima. Što bi tek bilo da nema časnih izuzetaka. U„ gradu bez duše“ caruju podjele, caruje netrpeljivost prema svima i svačemu, caruje sektaštvo, grupno svrstavanje, torovanje, gledam to često s kulturne strane i stalno mi na umu ona Krležina: „U toru je toplije, ali smrdi“.             Jedan mi barba reče:             – Zadar je prodao dušu, „mafijašima“. Ili su mu je „mafijaši“ otrgnuli. Oni su nam oteli grad. Više nigdje ne možeš bez kuverte. Ne možeš bez stranačke iskaznice dobiti niti jedno povoljnije radno mjesto. Zna se koje. Reketare nas u svemu. Neki se strah uvukao u ljude.             Od nekada grada s osmijehom, postao je po tvrdnjama rečenoga barbe, grad straha, grad u kom se o nekim stvarima govori ispod glasa, i osvrće oko sebe s onom čuvenom: „Nemoj nikome o ovom i neka ovo ostane među nama. Ne bih da se čuje od mene…“             Koliko ima istine u tome, dovoljno je pogledati neke sudske procese za korupciju, mito, pogodovanje, administrativna korupcija, trgovanje utjecajem… pa i suđenje sudcima. Policajcima. Načelnicima…             _**Reket, mito i trgovina utjecajem, kao način vladanja, odavno je zaživio na ovim prostorima, kao i vladari iz sjene. Oni koji povlače konce marionetama koje su sami postavili.**_             Što je interesantno i zaobilaženje europski fondova, jer tu je novac pod debelom kontrolom, a zna se kome ne paše kontrola.             Da se vratim na svoj teren, teren kulture i kulturnoga djelovanja. Režimskih pisaca i umjetnika kojima se pogoduje kapom i šakom a oni kontaminiraju kulturni prostor grada Zadra. E tu se javnim djelovanjem nekih od nas napravio pomak i otvorio prostor mnogima. Treba se boriti i dalje protiv predrasuda, govoriti i ukazivati na njih. Ne zabijati glavu u pijesak. Okretati glavu u stranu na uočene anomalije u društvu.             Danas je teško biti pisac pored ovakve količine priča koje nam svakodnevno piše život i stavlja pred oči… Živimo na rubu pameti… Slučaji, afere, polemike, sukobi… koji vokabulari, „ponašanja“… nema te knjige i književnika koji bi mogao zasjeniti dnevne vijesti, koje imaju sve za zamisliti se, koje iznenađuju iz dana u dan i šokiraju, ovdje u Zadru, da ne gledamo i govorimo o Vijestima iz svijeta.             Odavno nad našim životima stoji ona tabla kao u vijestima: „Ovi prizori koje će te vidjeti mogli bi uznemiriti mnoge“… Nakon svega što gledamo i vidimo, živimo, što nas više može uznemiriti… „Ploviti se mora“ … živjeti… a život je prolazan, kao sve u životu. A kada nam netko kaže a što mi tu možemo? Možemo za početak biti ljudi. A nakon toga i toliko toga drugoga, vratiti dušu Zadru, onu dušu koja prihvaća druge i drugačije, koja je tolerantna, druželjubljiva, pravedna, nasmijana i bez predrasuda, ona koja voli.             Sjeti se zadarskoga trubadura Buće, srce je ono što je ostavio gradu kojeg je opjevao tim prekrasnim stihovima “Divna je riva mojega grada, blistavo bijela i tako mlada”.             Otvorimo i mi svoje srce voljenom gradu, tako ćemo mu vratiti dušu. _Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije_.