# Vibrantna Materija: Politička Ekologija Stvari

- Link: https://zadar.tv/vibrantna-materija-jane-bennett/
- Published: 2026-10-14T10:00:00+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

## Uvod: Što ako stvari imaju vlastiti život?

![Portret filozofa Bennett](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/05/bennett-
portrait-1779189685.webp)

Portret filozofa Bennett

Zamislite na trenutak svijet u kojem kamen koji ste šutnuli nogom nije samo pasivna
žrtva vaše sile, u kojem hrpa smeća na odlagalištu nije samo inertna masa, i u kojem
iznenadni nestanak struje nije isključivo posljedica ljudske pogreške. Što ako sve
te ‘stvari’ posjeduju vlastitu snagu, vlastitu agenciju, vlastiti život? Upravo 
to je provokativna ideja koja leži u srcu filozofskog koncepta poznatog kao ‘vibrantna
materija’.

Ovaj pojam, koji je uvela američka politička teoretičarka Jane Bennett, predstavlja
radikalan izazov jednoj od najdublje ukorijenjenih pretpostavki zapadne misli: oštroj
podjeli između živih, aktivnih subjekata (prvenstveno ljudi) i mrtvih, pasivnih 
objekata (svega ostalog). Bennett nas poziva da preispitamo tu hijerarhiju i počnemo
promatrati svijet kao dinamičnu mrežu u kojoj su ljudska bića samo jedni od mnogih
aktera. Materija, u ovoj viziji, nije beživotna sirovina koja čeka da je oblikuje
ljudska volja, već je inherentno aktivna, nepredvidiva i – vibrantna.

Cilj ovog članka je zaroniti u dubine ovog fascinantnog koncepta. Istražit ćemo 
njegove filozofske korijene, detaljno razložiti što Bennett podrazumijeva pod ‘vibrantnošću’
i ‘snagom stvari’, analizirati konkretne primjere koji oživljavaju teoriju, razmotriti
kritike koje joj se upućuju te, naposljetku, promisliti o njezinom dubokom utjecaju
na naše razumijevanje ekologije, politike i našeg mjesta u svijetu.

## Povijesni i filozofski korijeni: Od Spinoze do Deleuzea

Koncept vibrantne materije nije nastao u vakuumu. Jane Bennett ga je artikulirala
u svojoj ključnoj knjizi ‘Vibrant Matter: A Political Ecology of Things’ (2010.),
no ona se pritom oslanja na bogatu tradiciju filozofa koji su se opirali dominantnom
dualizmu duha i materije. Njezina misao dio je šireg suvremenog pokreta poznatog
kao ‘novi materijalizam’, koji nastoji vratiti materiji njezinu važnost i aktivnu
ulogu.

### Spinozina monistička vizija

Jedan od ključnih izvora inspiracije za Bennett je nizozemski filozof iz 17. stoljeća,
Baruch Spinoza. Za razliku od svog suvremenika Descartesa, koji je svijet podijelio
na misleću supstancu (res cogitans) i protežnu, materijalnu supstancu (res extensa),
Spinoza je tvrdio da postoji samo jedna supstanca – Bog ili Priroda (Deus sive Natura).
Sve što postoji, od ljudske misli do kamena, samo su različiti modusi te jedne, 
jedinstvene supstance. Ključan je Spinozin pojam ‘conatus’, koji označava urođeni
napor svake stvari da ustraje u vlastitom postojanju. Taj napor nije ograničen samo
na živa bića; svaka materijalna stvar posjeduje tu temeljnu težnju, tu unutarnju
silu, što je preteča Bennettine ideje o vibrantnosti.

### Deleuze, Guattari i koncept sklopa

U 20. stoljeću, francuski filozofi Gilles Deleuze i Félix Guattari pružili su Bennett
ključni alat za razmišljanje o tome kako vibrantna materija djeluje u praksi: koncept‘
sklopa’ (assemblage). Sklop je privremena, dinamična konstelacija heterogenih elemenata–
ljudskih, životinjskih, tehnoloških, prirodnih – koji zajedno funkcioniraju kao 
cjelina i proizvode učinke koje nijedan pojedinačni dio ne bi mogao samostalno proizvesti.
Agencija, odnosno sposobnost djelovanja, ne pripada pojedinačnom elementu, već proizlazi
iz same interakcije unutar sklopa. Ova ideja omogućuje Bennett da govori o agenciji
bez pripisivanja namjere ili svijesti pojedinačnim stvarima.

### Latourova teorija mreže-akter

Također je važan utjecaj Bruna Latoura i njegove Teorije mreže-akter (Actor-Network
Theory), koja predlaže da se u analizi društvenih i znanstvenih procesa jednaka 
važnost pridaje i ljudskim i neljudskim ‘akterima’ (ili ‘aktantima’). Za Latoura,
mikrobi, instrumenti, tehnički standardi i znanstveni tekstovi jednako su važni 
sudionici u stvaranju znanstvene činjenice kao i sami znanstvenici. Bennett preuzima
tu ideju o distribuiranoj agenciji, ali je gura korak dalje, fokusirajući se na 
ontološku vitalnost same materije.

## Detaljno objašnjenje koncepta: Snaga stvari (Thing-Power)

![Ilustracija koncepta Vibrant matter](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/
05/vibrant-matter-illustration-1779189691.webp)

Ilustracija koncepta Vibrant matter

U srcu Bennettine teorije leži nekoliko ključnih ideja koje zajedno tvore sliku 
vibrantne materije. To nisu samo apstraktne spekulacije, već alati za drugačije 
opažanje i razumijevanje svijeta oko nas.

### Što je vibrantnost?

Kada Bennett govori o ‘vibrantnosti’ materije, ona ne misli da kamenje ima osjećaje
ili da metali imaju namjere u ljudskom smislu. Vibrantnost je kapacitet materije
da djeluje, da proizvodi učinke, da se opire, da ulazi u odnose i da mijenja tijek
događaja. To je inherentna energija i dinamizam koji prožima sve, od elektrona do
galaksija. Ovu sposobnost djelovanja Bennett naziva ‘agencijom’, ali svjesno koristi
taj pojam na način koji ga odvaja od isključivo ljudskih atributa poput svijesti,
volje i intencionalnosti. Agencija je, u ovom smislu, jednostavno sposobnost da 
se napravi razlika u svijetu.

### Koncept ‘Snaga-stvari’ (Thing-Power)

Kako bismo razumjeli tu neljudsku agenciju, Bennett uvodi pojam ‘snaga-stvari’ (
thing-power). To je kauzalna moć koju posjeduju objekti. Često je ne primjećujemo
jer smo navikli vidjeti stvari kao pasivne instrumente ili prepreke našim planovima.
Međutim, ta snaga postaje očita kada stvari ‘krenu po zlu’ – kada se alat slomi,
kada se računalo sruši, kada nas vrijeme iznenadi. U tim trenucima, materija pokazuje
svoju neovisnost, svoju sposobnost da se odupre našoj kontroli i da nas usmjeri 
na neočekivane putanje. Snaga-stvari nije mistična sila; to je jednostavno priznanje
da materijalni svijet ima vlastitu putanju i vlastite kapacitete koji postoje neovisno
o nama.

### Sklopovi kao poprište djelovanja

Vibrantna materija rijetko djeluje izolirano. Njezina snaga najčešće se manifestira
kroz sklopove. Sklop, kako je već spomenuto, nije samo zbroj svojih dijelova; to
je produktivna cjelina u kojoj se agencija distribuira među svim komponentama. Primjerice,
prometna gužva je sklop koji se sastoji od automobila, asfalta, prometnih znakova,
vremenskih uvjeta, ljudskih vozača (njihovog umora, frustracije, vještine) i algoritama
za upravljanje prometom. Gužva kao događaj nije uzrokovana samo jednim elementom;
ona izranja iz složene interakcije svih tih vibrantnih materijalnih i nematerijalnih
sila. Razumijevanje svijeta kroz prizmu sklopova omogućuje nam da vidimo kako su
ljudski i neljudski akteri neraskidivo isprepleteni u stvaranju stvarnosti.

## Primjeri vibrantne materije u svakodnevnom životu

![Primjer koji ilustrira koncept Vibrant matter – 1. dio](https://zadar.tv/wp-content/
uploads/2026/05/vibrant-matter-example1-1779189698.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Vibrant matter – 1. dio

Kako bismo apstraktni koncept vibrantne materije učinili opipljivijim, korisno je
promotriti nekoliko konkretnih primjera gdje ‘snaga-stvari’ dolazi do izražaja.

### Primjer 1: Veliki nestanak struje

Bennett u svojoj knjizi analizira veliki nestanak struje koji je pogodio sjeveroistok
SAD-a i Kanade 2003. godine. Službena istraga nije uspjela pronaći jedan jedini 
uzrok ili jednog krivca. Umjesto toga, otkrila je kaskadni niz događaja: neobično
vruće vrijeme povećalo je potražnju za električnom energijom, što je uzrokovalo 
da se dalekovodi rastegnu i opuste. Jedan takav opušteni vod dotaknuo je granu stabla
koje nije bilo orezano na vrijeme, uzrokujući kratki spoj. Istovremeno, softverska
greška u kontrolnoj sobi spriječila je operatere da vide alarm. Ovaj događaj savršen
je primjer sklopa u akciji. Agencija nije pripadala ni drvetu, ni žici, ni softveru,
ni čovjeku, već je proizašla iz njihove nepredviđene i fatalne interakcije. Svaki
element – od vremenskih prilika i metala do računalnog koda i vegetacije – pokazao
je svoju vibrantnu snagu.

### Primjer 2: Masne planine u kanalizaciji (‘Fatbergs’)

U kanalizacijskim sustavima velikih gradova poput Londona, stvara se fenomen poznat
kao ‘fatberg’ – ogromne, stvrdnute mase koje se sastoje od ulja za kuhanje, masnoća,
vlažnih maramica i drugog otpada. Te formacije nisu samo pasivne nakupine smeća.
One aktivno djeluju: začepljuju cijevi, mijenjaju tok otpadnih voda, nagrizaju infrastrukturu
i pružaju otpor pokušajima uklanjanja. Fatberg je vibrantni sklop koji posjeduje
vlastitu agenciju. On vrši pritisak na gradske sustave, zahtijeva ogromne resurse
za svoje uništenje i služi kao moćan materijalni podsjetnik na posljedice potrošačkog
društva. On nije samo ‘stvar’, on je akter.

### Primjer 3: Mikroplastika u oceanima

Sitni komadići plastike koji zagađuju naše oceane i vodene putove nisu inertni zagađivači.
Oni su vibrantni agensi s dalekosežnim posljedicama. Putuju tisućama kilometara 
na morskim strujama, ulaze u prehrambene lance od planktona do ljudi, djeluju kao
spužve koje upijaju i koncentriraju druge toksine te fizički mijenjaju biološke 
procese u organizmima. Djelovanje mikroplastike daleko nadilazi namjere njezinih
ljudskih stvoritelja. Ona je postala globalna geološka sila, vibrantni materijal
koji aktivno preoblikuje planetarnu ekologiju.

## Kritike i kontroverze: Gubi li se čovjek iz vida?

![Primjer koji ilustrira koncept Vibrant matter – 2. dio](https://zadar.tv/wp-content/
uploads/2026/05/vibrant-matter-example2-1779189706.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Vibrant matter – 2. dio

Kao i svaka radikalna filozofska ideja, koncept vibrantne materije nije prošao bez
kritika. One se uglavnom usredotočuju na potencijalne etičke i političke opasnosti
koje proizlaze iz ‘izravnavanja’ razlike između ljudi i ne-ljudi.

### Opasnost od antropomorfizma

Jedna od najčešćih zamjerki jest da Bennett, govoreći o ‘agenciji’ stvari, zapravo
antropomorfizira materiju – pripisuje joj ljudske karakteristike. Kritičari tvrde
da je agencija neodvojiva od namjere, svijesti i volje, te da je njezino proširivanje
na neživi svijet pogrešno i zbunjujuće. Bennettin odgovor na ovo jest da ona ne 
pokušava reći da stvari misle kao ljudi, već da je potrebno de-centrirati ljudski
model agencije kao jedini mogući. Cilj nije humanizirati stvari, već prepoznati 
njihovu vlastitu, specifičnu vrstu učinkovitosti i snage.

### Smanjenje ljudske odgovornosti

Druga ozbiljna kritika tiče se pitanja odgovornosti. Ako je klimatska promjena rezultat
djelovanja složenog sklopa koji uključuje ugljikov dioksid, sunčevo zračenje, oceane
i ljudsku industriju, umanjuje li to odgovornost ljudskih aktera, poput korporacija
koje se bave fosilnim gorivima? Ako je za ekološku katastrofu ‘kriv’ cijeli sklop,
tko bi trebao snositi posljedice? Bennett tvrdi suprotno: priznavanje vibrantnosti
materije ne ukida ljudsku odgovornost, već je čini složenijom i zahtjevnijom. Ono
nas tjera da postanemo svjesniji naše isprepletenosti sa svijetom i nepredvidivih
posljedica naših djela. Umjesto da tražimo jednog krivca, moramo razviti etiku koja
prepoznaje našu ulogu kao moćnih, ali ne i svemoćnih, članova planetarnog sklopa.

### Problem političke razlike

Naposljetku, neki kritičari smatraju da teorija vibrantne materije, u svojoj želji
da svemu prizna agenciju, briše važne političke i etičke razlike. Je li agencija
izgladnjelog djeteta ista kao agencija komada plastike? Gubi li se fokus s ljudske
patnje i socijalne nepravde ako jednaku filozofsku pažnju posvećujemo i ljudima 
i stvarima? Iako je ovo važan prigovor, pristaše teorije tvrde da priznavanje agencije
ne-ljudi ne znači ignoriranje specifičnosti ljudskog iskustva. Naprotiv, ono može
obogatiti političku analizu pokazujući kako su pitanja socijalne pravde uvijek neraskidivo
povezana s materijalnim uvjetima, okolišem i tehnologijom.

![Vizualni sažetak koncepta Vibrant matter](https://zadar.tv/wp-content/uploads/
2026/05/vibrant-matter-diagram-1779189717.webp)

Vizualni sažetak koncepta Vibrant matter

## Zaključak: Prema novoj političkoj ekologiji

Koncept vibrantne materije Jane Bennett više je od puke filozofske vježbe; on je
poziv na temeljitu promjenu naše percepcije. Izazivajući nas da vidimo svijet ne
kao pozornicu za ljudsku dramu s pasivnom scenografijom, već kao arenu prepunu bezbrojnih,
isprepletenih i vibrantnih aktera, ova teorija otvara nove puteve za razmišljanje
o našoj budućnosti.

Njezina najveća vrijednost leži u etičkim i političkim implikacijama. Poticanjem‘
ekološke senzibilnosti’ – sposobnosti da se uoči aktivna snaga u svijetu oko nas–
vibrantna materija njeguje dublje poštovanje prema neljudskom svijetu. Ona nas uči
poniznosti, podsjećajući nas da nismo gospodari prirode, već samo jedni od sudionika
u neprekidnom plesu materije i energije. U doba ekoloških kriza bez presedana, takva
promjena perspektive nije luksuz, već nužnost.

U političkom smislu, ova teorija zahtijeva novu vrstu politike – onu koja je pažljivija
prema materiji, koja uzima u obzir nepredviđene posljedice naših tehnologija i koja
prepoznaje da ‘stvari’ imaju svoje interese. To ne znači davanje prava glasa rijekama
ili planinama, već stvaranje procesa odlučivanja koji su svjesni da su rijeke i 
planine moćni akteri čije djelovanje utječe na sve nas. U konačnici, slušajući šapat
vibrantne materije, možda možemo postati mudriji, odgovorniji i pravedniji stanovnici
ovog zajedničkog, čudesnog i neizmjerno složenog planeta.

**📚 Za više filozofskih koncepata posjetite [Filozofija](https://zadar.tv/category/filozofija/)–
vaš vodič kroz povijest mišljenja.**