# U RALJAMA PRAVOSUĐA

- Link: https://zadar.tv/u-raljama-pravosuda/
- Published: 2024-08-30T22:40:05+02:00
- Author: Nikola Šimić Tonin

Grožnja koju osjećamo prema hrvatskome pravosuđu, živeći nepravdu i nemoć, mi obični
veliki mali ljudi, zatečeni u raljama pravosuđa. Sve se više i sve otvorenije govori
s najviših vrhova vlasti od znalaca i struke: … „ činjenicu da je pravosuđe korumpirano
i kapilarno premreženo mnoštvom nesposobnih, klijentelistički ugrađenih kadrova,
koji odrađuju posao u interesno-vazalnom odnosu s politikom i kapitalom.“ Govori
se i posprdno kako je to: „kumska radna zadruga“.

Premijer tako kaže: ”Ukoliko je bilo što od onoga što je u eteru istina to je užas.
Ja sam zgrožen time kao predsjednik Vlade i kao pravnik. To je nedopustivo, bilo
da je to posao za državno odvjetništvo, bilo da je to posao za policiju ili stegovne
postupke u okviru različitih sudova gdje ti suci rade. To su primjeri koji ruše 
povjerenje u pravosuđe!”

E u takvim raljama je već godinama Kamber Mile (Milan). Šokantne [životne _priče_](https://zadar.tv/povratnicka-prica/)
su odraz stvarnih _ljudskih_ sudbina. Jedna od tih i takvih priča je i ova. Priča
Mile Kambera. Povratnička priča. Povratničke priče su ljudske priče boli. Priče 
koje bole i kazuju koliko je kratak put od ushita do totalnoga razočarenja. I pitanja:
Je li to ta Hrvatska za koju se ginulo? Za koju su podnijeli žrtvu najveći među 
nama. Kad su iseljena i RH bili jedno. I dočekala nakon stoljeća Lijepa naša. Kad
su naši prebjezi ustreptala srca krenuli se vratiti rodnoj grudi. Krenuli Domaji.
Kad ono… Jedan od tih je i Mile, Milan Kamber.

Prezime Kamber, prevedeno s turskog dođe Prijatelj. A Mile je uistinu mnogima bio
Prijatelj. Uvijek spreman pomoći. Čovjek od obraza i od riječi. Mile Kamber, zvani
Milan, rođen 9. travnja 1945., Rodaljice, Općina Benkovac. Mašinski tehničar. Emigrirao
1965., ekonomski emigrant. 6. mjeseci bio u Trstu, dobio pismo od pokojnoga oca 
da je dobio poziv za vojsku. Odgovorio ocu da ga vrati nazad. Proglasiše ga vojnim
dezerterom. Iz Trsta ode za Francusku.

Tamo radio kao mašinski tehničar. 1984. postaje šef. Jako cijenjen od strane poslodavca.
Proglašavan radnikom godine. Radnik, pa šef koji se ističe. Zapadne zemlje drže 
kao kap vode na dlanu dobre i sposobne radnike. Uz to, uz te nagrade išle su i novčane
potpore. Njegov poslodavac bio je drugi po snazi poslodavac u Francuskoj. Super 
Nache Casino. Preko dvadeset godina na radu kod njega. Onda uzima restoran, poslije
smrti supruge, Francuskinje Michel, s kojom ima petero djece, tri sina i dvije kćeri:
Grogory Noel Kamber, Nadeže – Angeliaane Kamber, Valerie – Sylvie Kamber, Boris 
Kamber, Nikola Kamber. Kako je samo voljela doći u Bibinje (Bibinj) njegova pokojna
supruga…

U svom restoranu služio je samo dalmatinske specijalitete. Reklamirao Zadar. Rue
Victor Basche Roanne, Bar le Zadar, Restaurant LE COQ EN PAILLE. Bez lažne skromnosti
može se reći da su mnogi Francuzi i zbog njega dolazili u Zadar.Njegova supruga 
voljela je ove krajeve i uvijek voljela doći u Dalmaciju, iznad sveg u Zadar i njegovo
okružje. Kako je kao turista došao sa suprugom u Bibinje, naselje Kandići kod Jose
Mirkovog. Došla mu je ideja, ovdje kupiti nešto. Jer i supruga nije imala ništa 
protiv, dapače, vratiti se sa Milom u ovaj kutak Dalmacije i živjeti tu ostatak 
života.

Dolazili su svake godine ovdje, zaljubljeni u Bibinje, zaljubljeni i dalje jedno
u drugo. U mjesto njihove ljubavi. A Bibinje to uistinu i jeste: Mjesto ljubavi.
Ta kupnja pretvorila se u životnu agoniju, vrzino kolu, u kog su ga uvukli pravnici,
odvjetnici, hrvatski sudci i sudstvo i doveli do toga, gledajući kako što više „
opeljušiti Francuza“, „ima on, ne treba ga žaliti“. Isto se radi po istome obrascu
mnogim našim povratnicima. Govori Mile:

– „Preostaje mi još da štrajkam glađu pred Zadarskim sudom.“