# Skidanje do gola

- Link: https://zadar.tv/skidanje-do-gola/
- Published: 2025-01-08T09:20:32+01:00
- Author: Nikola Šimić Tonin

Sinoć je Hrvatska bila pred ogledalom sebe. Gledamo dva tipa, tip je kao što nam
je poznato predstavnik vrste. Sinoć smo saznali što od prije znamo koje smo vrste.
Kako u jednom svom komičnom nastupu reče komičar, glumac i glazbenik Damir Mihanović
Ćubi: „Još od stoljeća sedmog a i prije, dijelimo se na live i na desne. Desni, 
ovaj livi, idu livo, livo, livo, pa dođu desno. Desni idu desno, desno, desno, pa
dođu livo. A nitko od njih ne ide pravo, zato nam je država u …“.

            U stvari saznali smo kako i nemamo niti ljevice niti desnice. Nije mi
taj termin lijevi i desni nikada bio drag. Na tragu sam one didove, da lijevi i 
desni mogu biti samo volovi, a ljudi se dijele na ljude i neljude.

             I sinoć u „sučeljavanju“, izbornom finalu, dobismo doslovce skidanje
do gola. Ogoljavanje, odljuđivanje, trganje izlaznih maski jedan drugom, mantranje
mantri, ja pa ja, japajakanja, ja pa ja – jaje – mućak.

            Ogoljene gledamo ih gole, ljudske priče i jednog i drugog i za suze 
i za smijeh. Po meni u tom političkome uličarenju ko bos po trnju prošao je Primorac.
Saznasmo o njemu što da nije bilo ove debate teško da bi smo ikada saznali, zbog
svojih problema, životne svakodnevne borbe, ne bih niti išli za tim. I to što saznasmo
ogadi nam lik i djelo, „znanstvenoga tigra od papira“. Još odavno začudi me izjava
premijera kako nitko drugi nije htio u fajt s Milanovićem. Nije vrijedno komentiranja.
Dobro znamo da je bio tu jedan Davor Ivo Stier, situacija bi bila skroz drugačija.
Boji li se to premijer jakih igrača u stranci. Ili da je iza sebe imala jaku stranačku
logistiku i prošla u drugi krug, Marija Selak Raspudić, ruku u vatru stavljam, pomela
bi Milanovića.

            Oko Milanovića nema što da znamo, sve nam je jasno ko dan i poznato.
Da je sam sebi birao kandidata protiv kojeg bi išao ni sam ne bi izabrao boljega.
Primorac mu dođe ko poslastica. Upao je u njegovu igru kojoj nije dorastao. Na momente
je izgledao za sažaliti se. Sjetimo se Hebraga. Stanova. Diplome. Krivog predstavljanja.„
Lažnog životnog profila“., na koje je u debati ukazivao Milanović.

             I na što izaći. Na ovu ponudu? A opet ne izaći. Ili izaći i napisati
na listić Marija Selak Raspudić. Pokazati kako je odavno došlo vrijeme za treći 
put. Drugu i drugačiju Hrvatsku. Jer ove i ovakve smo se nakusali da nam je odavno
od nje zlo, od garniture koja nam kroji političku kapu i nabija nam je na glave.
Izaći ću na izbore, onaj sam koji ispunjava svoje dužnosti. Izaći i glasati za Mariju
Selak Raspudić. Znam, biti će to nevažeći glasački listić. Ne tako daleko u bliskoj
budućnosti biti će važeći i imati ćemo promjene.

            Opet si postavljam pitanje, a za koga važeći glasati? A ne izaći na 
izbore nekako mi djeluje kukavički. A kukavica nisam. Ovo je moj stav, i stav mnogih
da treba nešto mijenjati. Promjene zdrave. Treba izlaziti na izbore. Neka kandidata
i izlazaka, brojnost može nam donijeti promjene. Jer sve što se ustaje, brzo zasmrdi,
utruli se. Dajmo prostor mladima. Mladimo društvo. Mladost donosi svježinu. Nove
ideje. Odmiče nas od Ustaša i Partizana. Ostavimo ih strukturama, povjesničarima,
povijesti. Živimo današnjost. Živimo u stvarnosti. Kreirajmo budućnost. Ne bježimo
od budućnost u prošlost u koju smo se uglibili i koja nas ko živo blato guta.

            Za promjene sam. Za mladost. Za nove ljude. Za ideje. Prošlost povjesničarima
i povijesti. Budućnost mladosti, novim idejama, uvažavanju, toleranciji, jednakim
šansama da ne gledamo nikada više ono što smo gledali sinoć.
