# Siniša Glavašević: Glas Vukovara i vječno sjećanje

- Link: https://zadar.tv/sinisa-glavasevic-glas-vukovara-i-vjecno-sjecanje/
- Published: 2025-03-31T02:51:18+02:00
- Author: Nikola Šimić Tonin

Zadar, Biograd, Benkovac, Knin, Strmica, Livno, Vakuf, Bugojno, Travnik, Zenica,
dva Broda, Vinkovci, Vukovar. Studeni dani studenim stude…olovne i čemerne magle
dušu čemere…razvijanjem sjećanja…zov Vukovara…zov duboke boli… Putu me zaputi pjesnička
nagrada prvoga književnog natječaja za kraći uradak o Domovinskome ratu: U predvečerje
Sjećanja na Vukovar…odlomi korak, s kraja na kraj Lijepe naše… Od Zadra, Biograda,
Ravnim kotarima… Benkovac, Knin, Strmica…Livno, Vakuf, Bugojno, Travnik, Zenica,
dva Broda… Most između Brodova…Jaris brodolomi okove magle… Rijetki su i stidni 
znakovi usputni koji znako-kazuju koju o Gradu Heroju kao da nije eto…naglašavati…
ono…da se ne bi prenaglašavalo…Ono…Hrvatsko… Vukovar podijeljeni grad, na čekanju
grad…

Od dana sjećanja na tragediju Vukovara do dana sjećanja na tragediju Vukovara…Tragedija
Vukovara. Otvoreni grobovi u susjedima s one druge strane, susjedima koji, u vatrama
rata u vatrama krvi uperiše smrt, pozvaše na krvoproliće, umjesto susjedskog pozdrava,
čašice razgovora…ubiše grad… A sada samo šute…Šute stradale i nestale…šute otvorene(
i) bez križa grobove. Dopiru li do njih suze, pogledi isplakanih očiju…do kada će
nositi u sebi otvorene grobove…oprostiti (a) toliko otvorenih grobova…bez svijeće,
mise zadušnice… Neka oprosti tko može govorile su oči i usne s ekrana projekcije
Zadranina Dujele… S Vukovarom u sebi, istu noć zalomih dolinom rijeke Bosne, zaplovih
duše usidrene u Vukovaru, obilježen Vukovarom, dotičem avetinjski nestvarne magle…
ubijaju mi oko…simbolu Vukovara dodajući ozračje boli…u tmini tišine, krik Ovčare
se ćuti…

Sine Sinišin glas sa zrakama sunca nad ovim busom škrte zemlje ilovače, moje Busovače,
a ja.pozvan na kavu, korak danim novim danom… ka ravnateljici knjižnice u Busovači,
gospođi Ankici Mravak, sa Sinišom Glavaševićem u mislima: studeni mjesec rođenja
i mjesec Sinišine smrti… Ostah sleđen kada kroz razgovor gospođa Mravak reče kako
je Siniša s njom ili ona s njime svejedno, studirala u Sarajevu komparativnu književnost
i bibliotekarstvo i kako ga se sjeća kao jedne pjesničke duše: Nježan, osebujan,
jednostavno se lijepio za djevojačke oči, uz to jedini muški među nama djevojkama.
Bile smo malo i ljubomorne na njega, i zbog ljubavi i popustljivosti profesora prema
njemu, a posebice profesorice Lamije Hadžiosmanović (bibliotekarstvo-katalogizacija).
Zaljubljenik u književnost sve nas je kupio svojim nadahnutim recitacijama… Kako
je samo govorio stihove Arsena Dedića, njegovu pjesmu: Ne daj se Ines…

Ode i donese mi zajedničku fotografiju, koju donosim uz ovu putopisnu crticu. Ništa
nije slučajno…ni ovaj slikovni ukradak vremena… Fotografije nam mlade sjećanja…govorilo
je zamišljeno lice knjižničarke… Nedokučivi su putovi Gospodnji…čuo sam svoj glas
uz pruženu ruku na odlasku… Busovača, Travnik, Livno, Strmica, Knin, Benkovac, Škabrnja!…

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/03/x14225282670802823272.jpg)