# Šetnja Vrgadom – otok tišine i vječnih priča

- Link: https://zadar.tv/setnja-vrgadom-otok-tisine-i-vjecnih-prica/
- Published: 2025-08-15T09:23:17+02:00
- Author: Leonarda Kurtov

Samo dvadesetak minuta vožnje katamaranom od Pakoštana dijeli vas od otoka koji 
u sebi nosi više povijesti, duhovnosti i autentičnosti nego mnoge metropole – otoka
Vrgade. Malen, bez automobila, ali s dušom koja je veća od granica mora koje je 
okružuje.

Na prvu vas dočekuju mirisi borova, šum mora i tišina koju samo povremeno prekine
žamor domaćih stanovnika okupljenih ispred mjesne trgovine. „Vrgadinska magnetska
rezonanca, rendgen i ultrazvuk“ – tako u šali kaže [Maja Punoš Rebić](https://zadar.tv/vrgada-otok-tisine-koji-govori-razgovor-s-majom-punos-rebic/),
lokalna vodičkinja i čuvarica baštine. Jer ovdje, na Vrgadi, svi znaju sve – tko
dolazi, tko odlazi i zašto. I sve to – s osmijehom.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-2-1024x576.png)

## Vođena šetnja kroz vjekove

Naša šetnja otokom započinje ispred male galerije „[Palmina](https://www.facebook.com/profile.php?id=61561886492127#)“,
tik uz pristanište. Već na prvom koraku iznenađenje – zlatni mural, djelo vrgadinskog
fotografa [Zorana Krpetića](https://hr.wikipedia.org/wiki/Zoran_Krpetić). Apstraktan,
gotovo sakralan, otkriva svoje značenje tek kad ga Maja počne tumačiti. I to je 
ono što ovu šetnju čini drugačijom – svaka kamena kuća, svaka skala, svaka crkva
ima svoju priču. I sve ih Maja priča s iskrenošću, toplinom i dubokim poštovanjem.

Otok nema automobila, ali zato ima karijole – prastare, nove, raznobojne. One su
još i danas osnovno prijevozno sredstvo, sjedalica, nosač maslina i djece, simbol
otočkog identiteta. Dolazak karijole na Vrgadu bio je jedan od najsretnijih dana
za otočanke koje su do tada sve terete nosile na glavi, na jastučiću koji se zove
špara.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-8-1024x576.png)

## Vrgada – od Insula Rubricata do današnjeg imena

Šetnju smo nastavili ulicama Vrgade, a Maja nam je zanimljiv način objasnila povijest
imena Otoka [Vrgada](https://zadar.tv/kako-pronaci-lokalna-mjesta-koja-turisti-propustaju/).
Povijest Vrgade stara je više od 2500 godina. Prvi su je naseljavali Liburni, ilirsko
pleme koje je izgradilo gradinu na brdu. Zatim dolaze Rimljani, koji joj daju ime
Insula Rubricata – zbog crvenog pijeska koji i danas oblaže vrgadinske plaže.

Dolaskom starih Hrvata u 10. stoljeću, otok postaje poznat kao Lapcat, a kasnije,
u vrijeme Mletačke Republike, ime se mijenja u Vergada, iz čega izrasta današnji
naziv – Vrgada.

Ispod tih slojeva imena kriju se priče o jednostavnim ljudima, ribarima, težacima,
svećenicima, ali i plemićima – obitelji Damiani, koja je stoljećima gospodarila 
ovim otokom.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-5-1024x576.png)

## Crkve – kameni svjedoci vjere i čuda

Unatoč svojoj veličini, Vrgada ima čak četiri crkve, a svaka nosi vlastitu priču.
Šetnju Vrgadom nastavili smo kroz ulice a one su nas dovele i do prve Crkve.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-6-1024x576.png)

## Gospa od Zdravlja – uplakana slika i čudo

Jedna od najzanimljivijih svakako je crkvica Gospe od Zdravlja, sagrađena u 17. 
stoljeću. Bila je privatna kapelica plemićke obitelji Damiani, smještena uz njihovu
kamenu palaču – Palac.

U središtu ove male crkve nalazi se vrijedna ikona Gospe s djetetom, izrađena u 
stilu talijansko-bizantske škole, koja datira iz razdoblja između 15. i 17. stoljeća.
Prema predaji, grofica Damiani je, moleći za dušu preminulog sina, vidjela Gospu
kako plače. Taj prizor bio je toliko snažan da je obitelj dala sliku prekriti srebrom
i zlatom – kao trajni zavjet i spomen na čudo.

Legenda također kaže da su Damiani, pri pokušaju trajnog odlaska s otoka krajem 
Prvog svjetskog rata, pokušali odnijeti ovu sliku sa sobom. No, dvaput ih je spriječila
velika nevera. Tek iz trećeg pokušaja su uspjeli otići – ali su, pod dojmom svega,
ostavili sliku na otoku, gdje je i danas predmet štovanja.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-9-1024x576.png)

Pred ovom slikom izmoljeno je nebrojeno molitvi, zavjeta i zahvalnosti. Ona je i
danas mjesto hodočašća i okupljanja. Ovdje djeluje i jedinstvena ženska bratovština–
Bratovština Gospe od Zdravlja, osnovana oko 1880. godine. Članstvo se prenosi nasljedno–„
na sviću“, s majke na kćer ili svekrve na nevistu kao i s oca na sina.

## Župna crkva Presvetog Trojstva – simbol kruga

Najveća i najstarija je župna crkva Presvetog Trojstva, smještena na brdu Sudujam,
dominirajući vizurom cijelog otoka. Sagrađena u baroknom stilu, ona nosi snažnu 
simboliku kruga – simbola vječnosti, savršenstva, duhovnosti.

Krug se ne vidi samo u arhitekturi, već i u samom životu Vrgade. Sve ovdje funkcionira
u ciklusima – godišnjih doba, poljoprivrede, plime i oseke, života i smrti. Krug
je prisutan i u ornamentima na balkonima, crkvenim ukrasima, i – kako kaže Maja –
u duši otočana.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-3-1024x576.png)

## Voda – blago koje se nije moglo kupiti

Vrgada je kroz povijest bila žedan otok. Bez prirodnih izvora pitke vode, otočani
su se oslanjali isključivo na kišnicu pohranjenu u gusternama.

Najpoznatija među njima je javna gusterna „Kâva“, izgrađena u vrijeme talijanske
okupacije (1941. – 1943.), na dominantnom mjestu ispod župne crkve. S kapacitetom
od približno 50 vagona, bila je pravi inženjerski pothvat – mještani su je gradili
pod vodstvom talijanskih inženjera.

Postoji i zabilježena priča iz 1927. godine, kada je u bunaru u dijelu polja zvanom
Podvode pronađena slankasta voda. Ljudi su je koristili za piće tijekom velike suše,
no voda nije bila zdravstveno ispravna – te je godine, nažalost, mnogo djece umrlo.

Simbol teških vremena je i priča o Vrgadinki koja je za cjelodnevni rad u plemićkim
poljima bila plaćena s jednim „sićem“ vode – desetak litara kišnice iz privatne 
gusterne Damianijevih.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-10-1024x576.png)

## Otok jedinstvene tišine i iskrene dobrodošlice

Vrgada možda ne može ponuditi luksuzne hotele ni prometne ulice, ali nudi ono što
danas rijetko gdje možete pronaći – tišinu koja liječi, prirodu koja poštuje i ljude
koji pamte.

Otok vas poziva da stanete, poslušate, pogledate. Da se pridružite krugu – ne onom
turističkom, nego onom stvarnom. Krugu ljudi koji vole svoj otok, čuvaju njegovu
baštinu i koji će vas, jednom kad dođete, rado primiti kao svog.

Ako mislite da smo vam ovdje otkrili sve što možete doživjeti u Šetnji Vrgadom –
varate se. Ovo je tek djelić onoga što Maja Punoš Rebić prenosi s takvom lakoćom,
strašću i iskrenošću. Njezina interpretacija je živa, duhovita, edukativna i duboko
povezana s mjestom i ljudima.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/08/maja-7-1024x576.png)

Svaka priča, svaka anegdota, svaka povijesna crtica iz Majinih usta poprima novo
značenje i ostaje urezana u pamćenje.

Ovo je samo mali dio bogate kulturne i duhovne baštine otoka Vrgade. Ako želite 
doživjeti nešto autentično, toplo i istinski hrvatsko – svratite na Vrgadu. Uzmite
sat ili dva za šetnju Vrgadom, ali budite spremni – možda ćete ostati puno duže,
jer Vrgada ima taj čudesan dar da vas uspori, zagrli i – zadrži.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih
medija Agencije za medije.