# Sartreov Pogled (Le Regard): Filozofija bivanja viđenim

- Link: https://zadar.tv/sartreov-pogled-le-regard/
- Published: 2026-06-14T10:00:00+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

## Uvod: Što znači biti viđen?

![Portret filozofa le regard](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/05/le-regard-
portrait-1779166875.webp)

Portret filozofa le regard

Svatko od nas iskusio je taj trenutak. Šetate parkom, duboko zamišljeni, svijet 
oko vas je pozornica na kojoj ste vi jedini redatelj. Odjednom, osjetite nečije 
oči na sebi. U djeliću sekunde, sve se mijenja. Vaša spontanost nestaje, postajete
svjesni svojih pokreta, odjeće, načina na koji hodate. Više niste samo biće koje
postoji, već biće koje je viđeno. Taj prodoran, gotovo fizički osjećaj bivanja objektom
u tuđem svijetu srž je jednog od najutjecajnijih koncepata egzistencijalističke 
filozofije: ‘[Pogleda](https://zadar.tv/foucault-nadzor-panoptikon-2/)‘ (na francuskom‘
Le Regard’), kako ga je formulirao Jean-Paul Sartre.

Pogled nije puko optičko zapažanje. Za Sartrea, to je fundamentalni egzistencijalni
događaj koji preoblikuje našu stvarnost. To je trenutak u kojem naša subjektivna
sloboda nailazi na granicu – slobodu Drugoga. Kroz Pogled, mi smo istrgnuti iz središta
vlastitog svemira i pretvoreni u tek jedan od predmeta u svemiru nekog drugog. Ovaj
članak zaronit će u dubine Sartreove analize Pogleda, istražujući njegovo podrijetlo,
mehanizme, primjere iz stvarnog života, kritike koje je potaknuo te njegov trajan
utjecaj na razumijevanje ljudske interakcije i svijesti.

## Povijesni Kontekst: Jean-Paul Sartre i rađanje egzistencijalizma

Da bismo razumjeli težinu koncepta Pogleda, moramo se vratiti u intelektualnu klimu
Francuske sredinom 20. stoljeća. Jean-Paul Sartre (1905.-1980.) bio je središnja
figura egzistencijalističkog pokreta koji je procvjetao u kaosu nakon Drugog svjetskog
rata. Doba je to obilježeno slomom tradicionalnih vrijednosti, osjećajem apsurda
i dubokom preispitivanjem ljudskog stanja. Egzistencijalizam je ponudio odgovor,
stavljajući u središte radikalnu slobodu i odgovornost pojedinca da stvori vlastiti
smisao u besmislenom svijetu.

Sartre je svoj filozofski sustav najdetaljnije izložio u monumentalnom djelu ‘Bitak
i Ništavilo’ (‘L’Être et le Néant’), objavljenom 1943. godine. U ovoj knjizi, koja
je duboko ukorijenjena u fenomenologiji Edmunda Husserla i Martina Heideggera, Sartre
razvija svoju ontologiju – nauk o biću. Upravo u trećem dijelu ove knjige, posvećenom‘
Bitku-za-drugoga’, on uvodi i detaljno analizira koncept Pogleda. To nije bila samo
apstraktna filozofska vježba; bio je to pokušaj da se objasni temeljna napetost 
koja definira sve ljudske odnose – neizbježan sukob između moje slobode i slobode
Drugoga.

## Anatomija Pogleda: Bitak-za-sebe i Bitak-za-drugoga

![Ilustracija koncepta Pogled  (Sartre)](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/
05/pogled-sartre-illustration-1779166882.webp)

Ilustracija koncepta Pogled (Sartre)

Sartreova analiza Pogleda počiva na njegovoj temeljnoj podjeli bića na dvije kategorije:‘
Bitak-po-sebi’ (l’en-soi) i ‘Bitak-za-sebe’ (le pour-soi).

### Bitak-po-sebi i Bitak-za-sebe

‘Bitak-po-sebi’ je biće stvari, objekata. Kamen, stolica, drvo – oni jednostavno
jesu. Oni su puni, statični, bez svijesti i slobode. S druge strane, ‘Bitak-za-sebe’
je biće ljudske svijesti. Svijest, za Sartrea, nije ‘nešto’, već ‘ništavilo’ (néant).
Ona je praznina koja se unosi u svijet, sposobnost da se distancira od objekata,
da ih negira i projicira mogućnosti. Biti ‘za-sebe’ znači biti slobodan, biti projekt,
biti ono što nismo i ne biti ono što jesmo. U svom prirodnom stanju, kada smo sami,
mi smo čisti subjekti koji organiziraju svijet oko sebe. Svijet je naš instrument,
polje naših mogućnosti.

### Pojava Drugoga i transformacija kroz Pogled

Sve se mijenja pojavom Drugoga. U početku, Drugi se u mom svijetu pojavljuje kao
još jedan objekt. Vidim tijelo, pokrete, ali ne mogu izravno doživjeti njegovu svijest.
Međutim, u jednom ključnom trenutku, taj objekt me pogleda. Taj Pogled nije samo
usmjeravanje očiju prema meni; to je manifestacija njegove subjektivnosti koja prodire
u moj svijet.

U tom trenutku događa se radikalna transformacija. Više nisam jedini centar svemira.
Moj svijet, koji je do maloprije bio organiziran oko mene, sada ‘curi’ prema Drugome.
Ja, koji sam bio čisti subjekt (‘Bitak-za-sebe’), postajem objekt u njegovom svijetu.
Moje mogućnosti više nisu samo moje; one su sada tuđe mogućnosti koje on može procijeniti,
osuditi ili ignorirati. Sartre to opisuje kao ‘unutarnje krvarenje’ mog svijeta.
Moja sloboda je otuđena, zarobljena pogledom Drugoga.

### Bitak-za-drugoga (Pour-autrui)

Ovo novo stanje postojanja Sartre naziva ‘Bitak-za-drugoga’. To je dimenzija mog
bića koja mi ne pripada, koja postoji izvan mene, u slobodi Drugoga. Kroz Pogled,
ja otkrivam sebe onakvim kakav sam za druge. To je izvor osjećaja kao što su stid,
ponos, nelagoda i strah. Stid, tvrdi Sartre, temeljni je osjećaj koji otkriva moj‘
Bitak-za-drugoga’. Stidim se ne zato što sam učinio nešto loše, već zato što sam‘
pao’ u svijet, postao vidljiv i ranjiv objekt pod tuđim sudom. Ja sam sada ono što
Drugi misli da jesam.

## Ilustracije iz života: Pogled na djelu

![Primjer koji ilustrira koncept Pogled  (Sartre) – 1. dio](https://zadar.tv/wp-
content/uploads/2026/05/pogled-sartre-example1-1779166910.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Pogled (Sartre) – 1. dio

Sartreova teorija može zvučati apstraktno, ali njene manifestacije su sveprisutne
u svakodnevnom životu. On sam nudi nekoliko snažnih primjera kako bi ilustrirao 
moć Pogleda.

### Ključanica i stid

Najpoznatiji Sartreov primjer je čovjek koji, potaknut ljubomorom ili znatiželjom,
viri kroz ključanicu. U tom trenutku, on je potpuno uronjen u svoj čin. On je čisti‘
Bitak-za-sebe’, svijest koja djeluje. Ključanica, vrata, hodnik – sve su to objekti
u njegovom projektu. On je gospodar situacije. Odjednom, čuje korake iza sebe. Okreće
se i vidi da ga netko gleda. U tom trenu, on se smrzava. Više nije samo ‘svijest-
koja-viri’, on postaje ‘voajer’. Ta etiketa, ta objektivna narav, nametnuta mu je
izvana, Pogledom Drugoga. Obuzima ga val stida. Taj stid nije samo žaljenje zbog
čina, već fundamentalno priznanje da je postao objekt, fiksiran i prosuđen u tuđem
svijetu.

### Javni nastup i trema

Strah od javnog nastupa je savršen primjer ‘Bitka-za-drugoga’. Kada stojite na pozornici
pred publikom, vi ste izloženi stotinama pogleda. Svaki taj pogled je potencijalni
sud. Više niste slobodni subjekt koji jednostavno iznosi svoje misli; postajete 
objekt procjene. Publika vas objektivizira – vaš glas, stas, riječi, nervozu. Trema
koju osjećate je egzistencijalna tjeskoba koja proizlazi iz gubitka kontrole nad
time kako ste percipirani. Vaše biće je sada u rukama Drugih.

### Ljubav i sukob

Čak i ljubav, za Sartrea, prožeta je dinamikom Pogleda. Ljubav je, u svojoj srži,
projekt posjedovanja slobode Drugoga. Voljena osoba je ultimativni Drugi čiji nas
Pogled istovremeno fascinira i ugrožava. U ljubavi, mi želimo da nas Drugi slobodno
izabere i time potvrdi našu vrijednost, ali istovremeno želimo zarobiti tu njegovu
slobodu kako bismo bili sigurni u tu ljubav. To stvara vječni sukob: mazohizam (
želja da budemo čisti objekt za voljenu osobu) i sadizam (želja da voljenu osobu
pretvorimo u čisti objekt naše volje). Za Sartrea, harmoničan odnos je gotovo nemoguć
jer je uvijek riječ o borbi dviju sloboda.

## Kritike i kontroverze Sartreovog Pogleda

![Primjer koji ilustrira koncept Pogled  (Sartre) – 2. dio](https://zadar.tv/wp-
content/uploads/2026/05/pogled-sartre-example2-1779166917.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Pogled (Sartre) – 2. dio

Iako je Sartreova analiza Pogleda iznimno utjecajna, ona nije prošla bez kritika.
Mnogi filozofi smatrali su njegovu viziju međuljudskih odnosa pretjerano pesimističnom
i konfliktnom.

### Pesimizam i neizbježnost sukoba

Glavni prigovor jest da Sartre svodi sve ljudske odnose na borbu za dominaciju. 
Njegov poznati zaključak, ‘Pakao, to su drugi’ (iz drame ‘Iza zatvorenih vrata’),
često se uzima kao sažetak ove pesimistične vizije. Filozofi poput Emmanuela Levinasa
ili Martina Bubera ponudili su alternativu. Za njih, susret s Drugim nije primarno
prijetnja, već izvor etičke odgovornosti. Lice Drugoga, za Levinasa, poziva nas 
na brigu i suosjećanje, a ne na objektivizaciju.

### Feministička perspektiva

Sartreova partnerica, Simone de Beauvoir, iskoristila je njegov koncept Pogleda 
u svom kapitalnom djelu ‘Drugi spol’. Ona je tvrdila da je u patrijarhalnom društvu
žena povijesno definirana kao apsolutni Drugi. Muški pogled (‘male gaze’) je onaj
koji objektivizira ženu, definira je kao tijelo, kao objekt želje ili reprodukcije,
i time joj oduzima status punopravnog subjekta. Iako je koristila njegov okvir, 
njena analiza je ujedno i kritika koja pokazuje kako Pogled nije simetričan, već
je prožet odnosima moći.

### Digitalno doba: Panoptički Pogled

U 21. stoljeću, Sartreov koncept dobiva novu, zastrašujuću dimenziju. Živimo u doba
[nadzor](https://zadar.tv/foucault-nadzor-panoptikon-2/)nog kapitalizma. Kamere 
na svakom uglu, društvene mreže, algoritmi koji prate svaki naš klik – sve to stvara
neprestani, bezlični Pogled. Kao u Foucaultovom Panoptikonu, mi internaliziramo 
taj Pogled i počinjemo se ponašati kao da smo stalno promatrani, čak i kada nismo.
Na društvenim mrežama, mi dobrovoljno kuriramo i objektiviziramo vlastite živote
za Pogled nevidljive publike, neprestano se boreći za potvrdu u obliku lajkova i
komentara.

![Vizualni sažetak koncepta Pogled  (Sartre)](https://zadar.tv/wp-content/uploads/
2026/05/pogled-sartre-diagram-1779166923.webp)

Vizualni sažetak koncepta Pogled (Sartre)

## Zaključak: Vječna borba za subjektivnost

Sartreov ‘Pogled’ je više od filozofskog koncepta; to je duboko proživljeno iskustvo
koje razotkriva temeljnu krhkost našeg postojanja. On nas podsjeća da naša sloboda
nije apsolutna i da smo neizbježno bića-za-druge. Pogled Drugoga je ogledalo u kojem
po prvi put vidimo sebe kao cjelovito biće, sa svim svojim manama i kvalitetama,
ali po cijenu gubitka vlastite subjektivne nevinosti. Iako je njegova vizija prožeta
sukobom, ona nije poziv na očaj. Umjesto toga, ona je poziv na autentičnost. Priznavanje
ove temeljne napetosti prvi je korak prema preuzimanju odgovornosti za to kako se
nosimo s njom. Svakoga dana, u svakoj interakciji, vodimo tihu bitku – bitku da 
potvrdimo vlastitu subjektivnost, a da pritom ne uništimo subjektivnost onoga tko
stoji pred nama. To je, za Sartrea, sama drama ljudskog postojanja.

**📚 Za više filozofskih koncepata posjetite [Filozofija](https://zadar.tv/category/filozofija/)–
vaš vodič kroz povijest mišljenja.**