# „Rondo” ponovno na velikom platnu: Restauracija domaćeg klasika predstavljena u Lyonu - Link: https://zadar.tv/rondo-ponovno-na-velikom-platnu-restauracija-domaceg-klasika-predstavljena-u-lyonu/ - Published: 2026-10-14T11:06:26+02:00 - Author: Barbara Likter Restaurirani **„Rondo” Zvonimira Berkovića** predstavljen je u listopadu 2026. na** [Festivalu Lumière](https://www.festival-lumiere.org/en/) u Lyonu**, jednom od najvažnijih europskih festivala posvećenih filmskoj baštini. Uvrštenje u program **Lumière Classics** posebno je priznanje za film koji je tijekom šest desetljeća zadržao mjesto u vrhu domaće kinematografije. Restauraciju je provela Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva, uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, dok je tehnička obrada obavljena u ljubljanskom studiju Teleking. Radilo se u 4K rezoluciji, na izvornom negativu slike i negativu zvuka, materijalima prve generacije koji omogućuju najvjerniji mogući povratak ** izvornim fotografskim i zvučnim obilježjima filma.** Za ovaj **modernistički klasik,** čija se izražajnost u velikoj mjeri oslanja na nijanse crno-bijele fotografije i preciznost osvjetljenja, restauracija nosi izravnu estetsku važnost. Film Tomislava Pintera počiva na kontroliranim kontrastima, odnosu svjetla i sjene te kompozicijama u kojima prostor postaje aktivan sudionik dramske situacije. Svaka nova projekcija stoga je i prilika da se jasnije sagledaju izbori koji su oblikovali njegov upečatljiv vizualni identitet. ## **Intimna drama kao precizno komponirana cjelina** Snimljen **1966.** godine, „Rondo” je dugometražni prvijenac **Zvonimira Berkovića**, redatelja i scenarista koji je u hrvatski film unio izrazito promišljen odnos prema dramaturgiji i filmskoj formi. Polazište je naizgled jednostavno: Mladen, sudac i neženja, nedjeljom posjećuje prijatelja Feđu, kipara, koji je također pasionirani šahist. Feđina supruga Neda postupno postaje težište emocionalnog trokuta koji mijenja odnose između troje protagonista. Glavne uloge tumače **Relja Bašić, Stevo Žigon i Milena Dravić**. Njihova gluma počiva na suzdržanosti, odmjerenim reakcijama i napetosti između izgovorenoga i prešućenoga. Likovi se rijetko izlažu otvorenim emocionalnim ispadima, njihovi se odnosi razotkrivaju kroz ponašanje, poglede, stanke i promjene u svakodnevnim ritualima. Berković takvim pristupom stvara psihološku dramu čiji se intenzitet gradi postupno, s minucioznom pažnjom prema detalju. Šahovska partija pritom ima ključnu dramaturšku funkciju i sugerira strategije kojima se likovi služe i izvan igre. Mladenova potreba za kontrolom, Feđina osjetljivost na promjene u vlastitom prostoru i Nedina pozicija među dvojicom muškaraca dobivaju dodatnu dimenziju kroz motiv poteza i protupoteza. Šah postaje model međuljudskih odnosa u kojima svaki sudionik pokušava predvidjeti idući potez drugoga, premda kao da ni sam ne upravlja svim posljedicama svojih odluka. ## **Rondo kao načelo filmske strukture** Glazbeni oblik u naslovu filma upućuje na strukturu u kojoj se osnovna tema vraća između različitih epizoda. Berković to načelo prenosi na film: nedjeljni susreti, poznati prostori i ponovljene situacije čine stabilan okvir unutar kojeg se odnosi na površini i ne mijenjaju. Ponavljanje pritom postaje sredstvo psihološke karakterizacije. Isti postupak, gesta ili razgovor u novom kontekstu dobiva potencijal za reinterpretaciju. Glazba je time sastavni dio ovog kompleksnog dramaturškog sustava. Mozart i jazz pripadaju zvučnom svijetu filma u kojem se klasična forma susreće s urbanom suvremenošću šezdesetih godina prošloga stoljeća. Glazbene dionice oblikuju ritam prizora i pridonose karakterizaciji likova i složenom kontrastu kontrole i impulsa. Berkovićev postupak posebno je zanimljiv zbog načina na koji povezuje različite umjetničke discipline. Ritam filma, raspored figura u prostoru i ponavljanje situacija funkcioniraju poput elemenata glazbene kompozicije, ponirući dublje od razine formalne dosjetke. Suptilno prateći unutarnji svijet aktera koji pokušavaju urediti vlastite osjećaje i biti ukorak s odnosima podložnima stalnim promjenama. ## **Tomislav Pinter i estetika prostora** Fotografija **Tomislava Pintera** jedan je od ključnih elemenata filma. Crno-bijela slika oblikuje zatvoren, precizno kontroliran vizualni svijet, u kojem interijeri, namještaj i kompozicija tijela sudjeluju u razvoju dramske napetosti. Kamera promatra likove s odmjerenom distancom, ostavljajući gledatelju prostor za iščitavanje njihovih odnosa. Prostor u „Rondu” ima i društvenu dimenziju. Građanski interijer, predmeti i rituali sugeriraju način života u kojem se osjećaji izražavaju unutar jasno postavljenih konvencija, dok se iza te uređenosti postupno otkrivaju nesigurnosti, ljubomora i potreba za validacijom. Vizualna suzdržanost pritom odgovara ponašanju likova: ono što je prešućeno često je prisutno u samoj kompoziciji prizora. ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/1.webp) Kadar iz filma ## **Mjesto „Ronda” u hrvatskoj modernističkoj kinematografiji** Film nastaje u razdoblju intenzivnih promjena u jugoslavenskoj kinematografiji, kada se autorski film sve više udaljava od konvencionalnih narativnih obrazaca i okreće **individualnom rukopisu** i eksperimentiranju s formom. U tom je kontekstu„ Rondo” karakterističan po svojoj discipliniranoj formi i načinu na koji intimnu priču preslikava na filmski izraz. Berkovićev modernizam proizlazi iz precizne organizacije svih elemenata filma. Dramaturgija, gluma, fotografija, glazba i scenografija razvijaju se kao međusobno povezani dijelovi jedinstvene cjeline. Takav pristup omogućuje filmu da istodobno funkcionira kao psihološka drama i kao refleksija o obrascima ljudskog ponašanja. Njegov ugled potvrđen je i u anketi filmskih kritičara iz 2021. godine, u kojoj je zauzeo drugo mjesto među najboljim hrvatskim filmovima svih vremena, čime je još jednom potvrdio kako svoju poziciju u okvirima nacionalnog filmskog kanona, tako i sposobnost izdržati novija kritička čitanja. ## **Lyon i međunarodna filmska baština** Festival Lumière, koji organizira Institut Lumière u Lyonu, izgradio je međunarodni ugled programima posvećenima restauriranim filmovima, retrospektivama i povijesti kinematografije. Uvrštenje „Ronda” u Lumière Classics smješta Berkovićev film u kontekst svjetske filmske baštine. Jednako tako, omogućuje mu susret s publikom koja hrvatsku kinematografiju možda poznaje tek fragmentarno. Za hrvatsku kinematografiju, predstavljanje u Lyonu predstavlja dodatnu vidljivost izvan nacionalnih okvira. „Rondo” pritom ima prednost djela čija se vrijednost može iščitavati i bez detaljnog poznavanja kulturnog konteksta njegova nastanka. Preciznost režije, psihološka slojevitost i formalna dosljednost čine ga relevantnim čimbenikom u širem kontekstu europskoga autorskog filma šezdesetih godina. ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/2-edited.webp) Kadar iz filma ## **Restauracija kao novi oblik gledanja** Restauriranje filma uvijek uključuje odnos prema izvorniku. Cilj je pritom ukloniti posljedice starenja i propadanja u mjeri u kojoj to dopuštaju dostupni izvori i restauratorski postupci, pritom vodeći računa o očuvanju materijalnih i estetskih karakteristika izvornika. Rad na izvornom negativu pritom omogućuje da se odluke temelje na materijalu najbližem onome iz kojeg je film prvotno izveden. U slučaju **„Ronda”**, ovakav rad vraća pozornost detaljima koji su presudni za razumijevanje Berkovićeve režije: odnosu svjetla i sjene, preciznosti kompozicije i suptilnom ritmu izmjene prizora. Restauracija postaje dijielom filmske reinterpretacije, omogućujući publici da poznato djelo ponovno sagleda izoštrenijim pogledom. Šezdeset godina nakon nastanka, „Rondo” ostaje film o ljudima koji pokušavaju razumjeti jedni druge, pritom se oslanjajući na pravila koja sami uspostavljaju i neprestano revidiraju. Njegova trajnost proizlazi iz spoja psihološke preciznosti i formalne discipline, a predstavljanjem restaurirane verzije na dvjema projekcijama održanim** 11. i 13. listopada u Lyonu** pružena je ponovljena prilika da se taj spoj nanovo razmotri na međunarodnoj sceni, još jednom istaknuvši promišljenost njegova filmskog jezika u obnovljenom ruhu. Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.