# Rižinice: Arheološki lokalitet na kojemu se susreću Trpimirovo doba i antička Salona

- Link: https://zadar.tv/rizinice-arheoloski-lokalitet-na-kojem-se-susrecu-trpimirovo-doba-i-anticka-salona/
- Published: 2026-10-12T17:02:20+02:00
- Author: Barbara Likter

Godine **1891**. na **Rižinicama**, u zaleđu Solina, pronađen je **ulomak kamene
oltarne pregrade** s natpisom koji sadržava ime **kneza Trpimira**. Nalaz je privukao
pozornost don Frane Bulića, arheologa čija su istraživanja obilježila proučavanje
Salone i njezine okolice. Važnost ulomka nije bila samo u njegovoj starosti ni u
kvaliteti klesarske izrade. Natpis je pružio materijalnu potvrdu povezanosti lokaliteta
s hrvatskim knezom iz 9. stoljeća, poznatim i iz pisanih povijesnih izvora.

Rižinice su time postale jedno od važnih mjesta za proučavanje ranosrednjovjekovne
hrvatske povijesti. Arheološki nalazi s lokaliteta otvaraju čitav spektar pitanja:
koja je bila funkcija prostora prije dolaska srednjovjekovne zajednice, kakvu je
ulogu imao u vrijeme kneza Trpimira i kako su se na njemu mijenjali sakralni i pogrebni
običaji.

## **Trpimirovo ime u crkvenom prostoru**

Na ulomku oltarne pregrade sačuvan je natpis koji se čita kao _PRO DUCE TREPIME(
ro)_, odnosno natpis povezan s knezom Trpimirom. Budući da je riječ o fragmentu,
njegovo se tumačenje temelji na sačuvanom tekstu, obliku slova i arheološkom kontekstu.
Ulomak pripada crkvenom inventaru, a ne samostalnom spomeniku podignutom vladaru.

Oltarna pregrada (septum) bila je sastavni dio liturgijskog prostora, kojim se razdvajao
prostor svetišta od prostora namijenjenog vjernicima. Urezivanje vladareva imena
u takav element upućuje na **povezanost kneževske vlasti i crkvene ustanove**, premda
sam natpis ne daje dovoljno podataka za potpunu rekonstrukciju okolnosti njegova
nastanka.

Za povjesničare i arheologe osobito je važno što se ime može povezati s Trpimirom,
hrvatskim knezom iz 9. stoljeća. Njegova je vladavina poznata i iz isprave datirane
u **852. godinu**, koja svjedoči o političkim i crkvenim odnosima njegova vremena.
Natpis iz Rižinica pripada drugoj vrsti izvora. Umjesto, primjerice, funkcije darovnice
ili reguliranja pravnih odnosa, donosi opipljiv trag kneževe prisutnosti u sakralnom
prostoru.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/Fragment_grede_s_natpisom_kneza_Trpimira_9_st.
webp)

Fragment grede s natpisom kneza Trpimira, sadreni odljev Gliptoteke (foto: Wikimedia
Commons)

## **Samostanski kompleks i njegova funkcija**

Rižinice se u hrvatskoj historiografiji povezuju s **benediktinskim samostanom**
koji se pripisuje vremenu kneza Trpimira. Takva interpretacija uklapa se u širi 
kontekst ranosrednjovjekovne Dalmacije, u kojoj su samostanske zajednice imale važnu
ulogu u širenju i organizaciji kršćanskoga života. Međutim, pitanje točne organizacije
kompleksa i pojedinih faza njegova razvoja valja razmatrati na temelju konkretne
arheološke dokumentacije, a ne samo povijesne predaje.

Istraživanja koja su uslijedila nakon pronalaska natpisa otkrila su ostatke crkvene
građevine, arhitektonske ulomke i grobove. Njihov raspored i međusobni odnosi važni
su za određivanje funkcije lokaliteta. Arheološki ostaci ne pružaju uvijek jednoznačne
odgovore: građevine su mogle biti pregrađivane, pojedini elementi premještani, a
isti je prostor tijekom vremena mogao služiti različitim namjenama.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/Rizinice_Solin_Croatia_20231226_19-
1024x768.webp)

Foto: Wikimedia Commons

## **Prostor stariji od hrvatske kneževine**

Rižinice nisu nastale u prostoru bez prethodne povijesti. Njihov položaj u zaleđu
Salone smješta ih u krajolik koji je stoljećima bio povezan s antičkim gradom i 
njegovim gospodarskim zaleđem. Ostaci starijih građevina i ponovno upotrijebljeni
kameni elementi upućuju na slojevitu uporabu prostora, kakva je česta na lokalitetima
na kojima se antičko nasljeđe nastavilo koristiti u kasnijim razdobljima.

U [arheologiji](https://zadar.tv/novi-arheoloski-nalaz-kod-paga-posuda-za-vino-iz-rimskog-brodoloma-starog-oko-2100-godina/)
se za ponovno korištenje starijih građevinskih elemenata primjenjuje pojam _[spolijacija](https://proleksis.lzmk.hr/46574/)_.
Kamen iz starijih građevina mogao je biti ugrađen u novo arhitektonsko rješenje 
ili iskorišten za izradu grobnih konstrukcija. Takva praksa nije nužno podrazumijevala
namjerno čuvanje sjećanja na starije razdoblje, već je počivala na mnogo praktičnijim
razlozima. Često je bila posljedica dostupnosti kvalitetnoga građevinskog materijala,
a danas istraživačima pruža mogućnost praćenja kretanja i promjene funkcije pojedinih
elemenata.

Ovakva je višeslojnost u tumačenju ključna za razumijevanje Rižinica. Lokalitet 
se ne može promatrati izdvojeno od antičke Salone i njezina zaleđa, nego kao dio
širega povijesnog prostora u kojem su se mijenjali naseljenost, [vjerske](https://zadar.tv/svetiste-i-arhitektonski-dragulj-hrvatskog-zagorja-bazilika-majke-bozje-bistricke/)
prakse i načini korištenja građevina. Pritom valja biti oprezan s tvrdnjama o izravnom
kontinuitetu između antičke građevine i srednjovjekovnoga samostana. Blizina starijih
ostataka i njihova ponovna uporaba ne dokazuju same po sebi da je na istome mjestu
bez prekida postojala organizirana zajednica. Za preciznije su zaključke potrebni
kronološki i stratigrafski utemeljeni podaci koji omogućuju utvrđivanje odnosa između
pojedinih građevinskih faza.

## **Grobovi kao izvor podataka o stanovnicima lokaliteta**

Tijekom istraživanja provedenih **2011**. godine otkrivena su **dva sarkofaga i 
grob** između njih. Antropološkom analizom ostataka iz jednoga sarkofaga utvrđeno
je da su ondje bili pokopani muškarac, žena i dijete, dok su u zasebnom grobu pronađeni
ostaci odrasloga muškarca. Stupanj očuvanosti kostiju razlikovao se među grobnim
cjelinama, što je važno pri procjeni mogućnosti i ograničenja antropološke analize.

Pokapanje više osoba u istome sarkofagu otvara pitanje odnosa među pokojnicima. 
Je li riječ o članovima iste obitelji, sukcesivnim ukopima ili trećim pogrebnim 
praksama? Bez dodatnih podataka, primjerice rezultata genetičkih analiza i preciznije
kronološke procjene, takva se pitanja ne mogu riješiti sa sigurnošću.

Ni monumentalnost groba sama po sebi nije dovoljna za određivanje društvenoga položaja
pokojnika. Sarkofazi mogu upućivati na ulaganje većih materijalnih sredstava, ali
društveni status potrebno je procjenjivati uzimajući u obzir cjelokupan grobni kontekst,
kronologiju, eventualne priloge i usporedive nalaze. Antropološki nalazi omogućuju
istraživanje bioloških obilježja pokojnika, dok arheološki kontekst doprinosi razumijevanju
pogrebnih običaja i organizacije prostora.

![sarkofag](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/Rizinice_Solin_Croatia_20231226_05-
1024x768.webp)

Antički sarkofag (foto: Wikimedia Commons)

## **Ranokršćanski natpis i pitanje starijih ukopa**

Posebnu pozornost zaslužuje ulomak sarkofaga s latinskim ranokršćanskim natpisom,
obrađen u znanstvenoj literaturi. Prema objavljenoj analizi, dio sarkofaga bio je
u srednjem vijeku ponovno iskorišten u grobnoj konstrukciji, što nam pokazuje kako
su stariji kameni spomenici mogli izgubiti prvotnu funkciju i postati dijelom novoga
pogrebnog konteksta.

Natpis je važan zbog svojega jezika i sadržaja, ali i zbog načina na koji je sačuvan.
Njegova prisutnost na lokalitetu otvara mogućnost da se u okolici nalazila **starija
kasnoantička grobna cjelina**. Takva pretpostavka zahtijeva komparaciju s drugim
nalazima i pažljivo razmatranje njihova izvornog položaja.

![Rižinice](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/Rizinice1-1024x576.webp)

Foto: Screenshot / YT

## **Rižinice u kontekstu ranosrednjovjekovne povijesti**

Arheološki nalazi s Rižinica omogućuju konkretnije sagledavanje političkih i crkvenih
prilika u Dalmaciji tijekom **9. stoljeća**. Ulomak oltarne pregrade s Trpimirovim
imenom, ostaci sakralne arhitekture te grobni nalazi pružaju različite, ali međusobno
povezane podatke o razvoju lokaliteta i njegovu mjestu u ranosrednjovjekovnom društvu.
Njihova interpretacija zahtijeva usporedno proučavanje arheološke građe, epigrafskih
izvora i pisanih povijesnih svjedočanstava, osobito kada je riječ o dataciji pojedinih
faza i utvrđivanju funkcije kompleksa.

Posebna je vrijednost Rižinica u mogućnosti proučavanja odnosa između **starijega
antičkog nasljeđa** i novih oblika **sakralne i pogrebne prakse**. Ponovna uporaba
kamenih elemenata i prisutnost nalaza različite starosti pokazuju da se lokalitet
razvijao u prostoru obilježenom dugotrajnim korištenjem i preobrazbom. Daljnja analiza
tih odnosa može doprinijeti preciznijem određivanju kronologije lokaliteta i njegovu
boljem razumijevanju u kontekstu ranosrednjovjekovne Dalmacije.

Rižinice stoga zauzimaju važno mjesto u arheološkom proučavanju razdoblja kneza 
Trpimira, ali i u istraživanju širega procesa preobrazbe kasnoantičkih prostora 
tijekom ranoga srednjeg vijeka. Njihovo značenje proizlazi iz materijalnih dokaza
koji omogućuju provjeru i dopunu povijesnih interpretacija, pri čemu otvorena pitanja
o pojedinim fazama razvoja ostaju važan poticaj za daljnja istraživanja.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih
medija Agencije za medije.
