# Priče o Dragama – jela naših starih i kulturna baština - Link: https://zadar.tv/price-o-dragama-jela-nasih-starih-i-kulturna-bastina/ - Published: 2025-11-30T09:36:13+01:00 - Author: Leonarda Kurtov Dragari su stoljećima čuvali svoje običaje, a kuhinja je uvijek bila srce doma i odraz životnog stila ovog kraja. Tradicionalna jela nisu bila samo hrana, ona su pričala priče o obiteljima, vremenu i načinu života koji se prenosio s generacije na generaciju. U Dragama se i danas pripremaju mnoga od tih jela, čuvajući duh predaka i povezanost s prirodom. ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/11/R6M27704_fullres-1-1024x683.jpg) Foto: TZ Pakoštane Jedan od simboličnih elemenata tradicije je siknica – mala posudica od site i drvenih letvica. U njoj su se čistile grahovice koje bi se onda preko noći namakale (bob, čičvarda ili fažol) kako bi bile spremne za kuhanje sljedećeg dana. Takav pristup pripremi govori o mudrosti i snalažljivosti prijašnjih generacija. [Dragarska kuhinja ](https://zadar.tv/price-o-dragama-ribarenje-pod-svicom/)bila je također poznata po sušenju ribe. Hobotnica, ugora, landrovine- golub, morski pas, morska mačka – riba se pažljivo pripremala i sušila, čuvajući okus mora i omogućujući dugotrajnu uporabu bez suvremenih hladnjaka. Ova praksa nije bila samo praktična, već i kulturni znak identiteta Dragara, koji su se prilagođavali obzirom na okolnosti u kojima su živjeli. ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/11/IMG_2186-1-683x1024.jpg) Foto: TZ Pakoštane Sušenje ribe, klasičan je način i jedan od najstarijih načina prerade ribe. Često se primjenjivao u otočnim i ruralnim zajednicama u staro doba kako bi se sačuvala na duži vremenski period. Tradicionalno su se koristile prirodne metode sušenja na suncu ili vjetru dok danas postoje uređaji koji u kontroliranim uvjetima ubrzavaju proces sušenja. Danas ćemo rijetko gdje pronaći da se riba suši na prirodni i tradicionalni način. Nekada se riba rasplatila s gornje strane po hrbatu i onda bi se na nju stavljalo malo soli. Uz pomoć daščica u obliku križa riba se rastezala kako bi se lakše osušila. Riba bi se potom stavljala pod piz sat vremena kako bi iz nje izašla tekućina. A onda bi se riba stavljala na vjetar, ako je bila prava [bura](https://zadar.tv/vjetar-bura-snaga-i-misterija-jadranskog-vjetra/), riba bi se osušila za par dana. Na ovaj način duže se čuvala riba što je bilo osobno važno u razdobljima kada svježi ulov ribe nije bio moguć. ## Običaji povezani s hranom i prirodom Neizostavna svakodnevnica Dragara bila je i obrađivanje zemlje. Svaka obitelj sijala je žitarice i stočnu hranu za svoje blago ali i grah i kukuruz od kojih se pravila domaća pula (palenta). Danas se u Dragama rijetko tko bavi povrtlarstvom iako je upravo obrađivanje zemlje kroz povijest oblikovalo identitet mjesta. Danas se kroz priče stari prisjećaju kako je izgledao odlazak u vinograde i polje s magarcima. Kažu kako je magarac znao put do polja te bi se zaustavio kad bi došao do vinograda ili maslinika. ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/11/R6M29260_fullres-1-1024x683.jpg) Foto: TZ Pakoštane Svaka obitelj imala je i stabla maraški, od kojih se pravio sok. Sok se radio u kombinaciji sa šećerom u staklenim teglama na suncu. Nakon što bi se procijedio sok, miješao bi se sa vodom, dok su se maraške iz soka jele kao deser u hladnim zimskim danima.  [Očuvanje tradicije u Dragama](https://zadar.tv/pakostane-srce-drustvenog-zivota/) nadilazi kuhinju. Čuvanje hrane, voća i povrća, način pripreme jela i narodni običaji– sve je to dio kulturne baštine koja svjedoči o životu na ovim prostorima. Posebno mjesto zauzimaju smokve, koje su više od voća. U nekim slučajevima kada bi se zasadila smokva, ona bi se dijelila na četiri djela ( na 4 obitelji). Stari ljudi kažu da je smokva „drvo vikovito“ – simbol dugovječnosti, snalažljivosti i otpornosti, baš kao i ljudi koji su stoljećima čuvali tradiciju Draga. ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/11/B0001378-1-1024x683.jpg) Foto: TZ Pakoštane Dragari su oduvijek koristili ono što im priroda daje pametno i umjereno, prilagođavali su se vremenu i godišnjim dobima. Tako su sačuvali svoje običaje i pokazali kako se može živjeti u miru s prirodom, a opet ostaviti nešto dobro budućim generacijama. Posebnost u Dragarskom kraju je i cijenjena dragarska janjetina. U povijesti je svaka obitelj imala malo stado ovaca. Ovce bi se šišale u najvećoj vrućini. Ovcama bi se vezale sve četiri noge i onda bi se šišali. Nakon toga vunu bi stavili u lušijar( posudu) u vruću vodu da se ispere prljavština, a nakon toga bi se prala u moru i sušila. Vuna bi se po potrebi koristila , prela na kudulji a od nje bi se radila odjeća i prekrivači. Dragari su svoje blago vodili na ispašu na brig ( prostor između sela i Vranskog jezera). Ispaša na krškom terenu bez jakih aromatičnih trava bila je idealna za dobiti vrhunsko meso, po kojem su Drage bile poznate. U današnje modernije doba, rijetko koja obitelj u Dragama ima ovce, ali ta tradicija duboko je ukorijenjena u pričama. Osim janjetine, Drage su poznate i po Dragarskom pršutu, vrhunskoj panceti, šokola i pečenicama.  ![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2025/11/IMG_2375-1-683x1024.jpg) Foto: TZ Pakoštane Dragarski pršut posebna je delicija koja se radi po tradicionalnoj recepturi. Nakon soljenja pršut se pere u moru, a nakon toga ide na dim. Proces dozrijevanja ovisi o veličini pršuta, pa pravi Dragarski pršut može zrijati od minimalno godine do 3 i po godine.  Ove priče, običaji i jela nisu samo sjećanja na prošlost – oni su živa veza s našim precima. Svaki recept, svaka priprema i svaka pažljivo spremljena namirnica podsjećaju nas na važnost očuvanja kulturne baštine i prenošenja znanja mlađim generacijama. Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.