# Pravednost kao pravičnost: Rawlsova teorija pravde

- Link: https://zadar.tv/pravednost-kao-pravicnost-john-rawls/
- Published: 2026-06-28T10:00:00+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

## Uvod: Potraga za pravednim društvom

Što čini jedno društvo pravednim? Je li to društvo koje maksimizira opću sreću, 
čak i ako to znači žrtvovanje dobrobiti manjine? Ili je to društvo koje štiti neotuđiva
prava pojedinca pod svaku cijenu? Ova pitanja stoljećima muče filozofe, političare
i građane. U 20. stoljeću, jedan je mislilac ponudio odgovor koji je iz temelja 
preoblikovao suvremenu političku filozofiju: John Rawls i njegov koncept ‘pravednosti
kao pravičnosti’ (Justice as Fairness). Rawls ne nudi gotovu formulu, već nas poziva
na misaoni eksperiment. Poziva nas da zamislimo kakva bismo pravila društvenog života
odabrali kada ne bismo znali koje će biti naše mjesto u tom društvu. Njegova teorija,
izložena u monumentalnom djelu ‘Teorija pravednosti’ iz 1971. godine, nudi snažnu
alternativu dominantnom [utilitarizmu](https://zadar.tv/utilitarizam-pravila-filozofija-mill/)
i postavlja temelje za razumijevanje pravednosti kao skupa načela oko kojih bi se
složili slobodni i racionalni pojedinci u početnoj situaciji jednakosti. To je priča
o tome kako stvoriti pravila igre koja su fer za sve igrače, prije nego što igra
uopće započne.

## Povijesni kontekst: John Rawls i njegovo doba

Da bismo razumjeli dubinu i važnost Rawlsove teorije, moramo se vratiti u intelektualnu
klimu sredine 20. stoljeća. Političkom filozofijom tada su dominirale dvije glavne
struje. S jedne strane bio je [utilitarizam](https://zadar.tv/utilitarizam-pravila-filozofija-mill/),
čija je temeljna ideja bila ‘[najveća sreća za najveći broj ljudi](https://zadar.tv/najveca-sreca-za-najveci-broj-utilitarizam/)‘.
Iako intuitivno privlačan, utilitarizam je nosio mračnu sjenu: mogao je opravdati
gaženje prava i interesa manjina ako bi to dovelo do povećanja ukupnog blagostanja
većine. Na primjer, u utilitarističkom okviru, ropstvo bi se teoretski moglo opravdati
ako bi sreća robovlasnika nadmašila patnju robova. Rawlsu je takav zaključak bio
moralno odbojan.

S druge strane stajao je intuicionizam, skup različitih teorija kojima je zajedničko
bilo uvjerenje da postoji više temeljnih moralnih načela koja se ne mogu svesti 
jedno na drugo. U slučaju sukoba tih načela, tvrdili su intuicionisti, nemamo racionalnog
kriterija za odluku, već se moramo osloniti na našu intuiciju. Rawlsu je to bilo
nezadovoljavajuće jer je ostavljalo ključna pitanja pravednosti bez sustavnog i 
argumentiranog odgovora.

John Rawls (1921. – 2002.), američki filozof i profesor na Harvardu, želio je ponuditi
treći put. Inspiriran tradicijom teorija društvenog ugovora mislilaca poput Johna
Lockea, Jean-Jacquesa Rousseaua i, ponajviše, Immanuela Kanta, Rawls je odlučio 
oživjeti ideju ugovora, ali na višoj, apstraktnijoj razini. Njegov cilj nije bio
objasniti porijeklo države, već pronaći metodu za opravdavanje temeljnih načela 
pravednosti koja bi trebala uređivati ‘[osnovnu strukturu društva](https://zadar.tv/filozofija-anarhije-sloboda-bez-vladara/)‘–
glavne političke, društvene i ekonomske institucije. Njegova ‘Teorija pravednosti’
bila je odgovor na desetljeća filozofske stagnacije u ovom području i odmah je postala
nezaobilazno djelo, pokrenuvši lavinu rasprava koje traju i danas.

## Srž koncepta: Veo neznanja i dva načela pravednosti

![Ilustracija koncepta Pravednost kao pravičnost](https://zadar.tv/wp-content/uploads/
2026/05/pravednost-kao-pravicnost-illustration-1779171262.webp)

Ilustracija koncepta Pravednost kao pravičnost

U srcu Rawlsove teorije leži genijalan misaoni eksperiment osmišljen kako bi se 
osigurala nepristranost pri odabiru načela pravednosti. On nas poziva da zamislimo
hipotetsku situaciju koju naziva ‘izvorni položaj’ (Original Position).

### Izvorni položaj i veo neznanja

Zamislite da se skupina racionalnih pojedinaca okupila kako bi dogovorila temeljna
pravila za društvo u kojem će živjeti. Međutim, ti pojedinci nalaze se iza ‘vela
neznanja’ (Veil of Ignorance). Ovaj veo im onemogućuje saznanje o bilo kakvim specifičnim
činjenicama o sebi. Oni ne znaju svoj društveni status, klasu, bogatstvo, rasu, 
spol, religiju, prirodne talente poput inteligencije ili snage, pa čak ni svoju 
koncepciju ‘dobrog života’. Ne znaju hoće li u budućem društvu biti uspješni poduzetnici
ili radnici s minimalnim primanjima, pripadnici većine ili manjine, zdravi ili bolesni.

Svrha vela neznanja je eliminirati pristranost. Budući da nitko ne zna gdje će završiti,
svatko ima snažan interes odabrati načela koja su pravedna za sve. Nećete se zalagati
za pravila koja favoriziraju bogate ako postoji šansa da ćete vi biti siromašni.
Nećete podržati diskriminaciju na temelju vjere ako postoji mogućnost da ćete vi
biti pripadnik progonjene religijske skupine. U takvoj situaciji, tvrdi Rawls, racionalni
pojedinci, vođeni vlastitim interesom da osiguraju najbolji mogući ishod u najgoroj
mogućoj situaciji (strategija ‘maksimin’), jednoglasno bi odabrali dva temeljna 
načela pravednosti.

### Dva načela pravednosti

Rawls tvrdi da bi se stranke u izvornom položaju složile oko sljedeća dva načela,
poredana po prioritetu:

1. Prvo načelo: Načelo jednakih osnovnih sloboda. Svaka osoba ima jednako pravo 
na najširi mogući sustav jednakih osnovnih sloboda koji je spojiv sa sličnim sustavom
sloboda za sve. Ovo načelo garantira temeljna prava i slobode kao što su sloboda
savjesti, sloboda govora, pravo glasa, sloboda od samovoljnog uhićenja i pravo na
privatno vlasništvo. Te slobode imaju apsolutni prioritet i ne mogu se žrtvovati
radi veće ekonomske koristi ili općeg blagostanja. Sloboda se može ograničiti samo
radi same slobode.

2. Drugo načelo: Načelo socijalne i ekonomske jednakosti. Društvene i ekonomske 
nejednakosti moraju biti uređene tako da ispunjavaju dva uvjeta:

a) Moraju biti povezane s položajima i službama koje su dostupne svima pod uvjetima
poštene jednakosti mogućnosti (Načelo jednake dostupnosti). Nije dovoljno samo formalno
ukloniti prepreke; društvo mora aktivno raditi na tome da osobe sličnih talenata
i motivacije imaju slične životne šanse, bez obzira na njihovo socijalno porijeklo.

b) Moraju biti od najveće moguće koristi za najugroženije članove društva (Načelo
razlike). Ovo je najradikalniji i najpoznatiji dio Rawlsove teorije. Nejednakosti
u bogatstvu i prihodima su dopuštene, ali samo ako sustav koji ih generira radi 
u korist onih koji su na dnu društvene ljestvice. Drugim riječima, plaća direktora
može biti stotinu puta veća od plaće čistačice, ali samo ako takav sustav poticaja
dovodi do inovacija i ekonomskog rasta koji u konačnici poboljšava životni standard
i te čistačice, primjerice kroz veće porezne prihode koji financiraju javne usluge.

## Pravednost na djelu: Primjeri iz stvarnog svijeta

![Primjer koji ilustrira koncept Pravednost kao pravičnost – 1. dio](https://zadar.
tv/wp-content/uploads/2026/05/pravednost-kao-pravicnost-example1-1779171270.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Pravednost kao pravičnost – 1. dio

Rawlsova teorija, iako apstraktna, ima vrlo konkretne implikacije na uređenje suvremenih
društava. Ona nudi filozofsko opravdanje za model socijalno-liberalne države blagostanja.

Primjer primjene načela jednakih osnovnih sloboda vidljiv je u ustavnim jamstvima
koja štite prava pojedinca od tiranije većine. Društvo ne može, primjerice, zabraniti
nepopularnu političku stranku ili cenzurirati umjetničko djelo samo zato što vrijeđa
osjećaje većine. Ta prava su temelj pravednog poretka i ne podliježu političkom 
pregovaranju ili kalkulaciji opće sreće.

Načelo poštene jednakosti mogućnosti ide dalje od puke formalne jednakosti. Nije
dovoljno reći da svatko može upisati fakultet. Ovo načelo zahtijeva da društvo uloži
resurse kako bi osiguralo da dijete iz siromašne obitelji s talentom za medicinu
ima stvarne šanse postati liječnik, jednako kao i dijete iz bogate obitelji. To 
podrazumijeva ulaganje u kvalitetno javno obrazovanje, zdravstvenu skrb, stipendije
i programe koji smanjuju utjecaj socijalnog podrijetla na životne izglede.

Najzanimljiviji je primjer načela razlike. Zamislimo dva društva. U Društvu A, svi
imaju jednak prihod od 30.000 eura godišnje. U Društvu B, prihodi se kreću od 40.000
eura (najniži) do 1.000.000 eura (najviši). Načelo razlike tvrdi da je Društvo B
pravednije od Društva A, iako je nejednakije. Zašto? Zato što je u Društvu B i najlošije
stojećoj osobi bolje nego bilo kome u Društvu A. Nejednakosti su opravdane jer su
poticaji (mogućnost zarade od milijun eura) doveli do veće produktivnosti i prosperiteta
koji je podigao standard svima, a posebno onima na dnu. Ovo načelo opravdava progresivno
oporezivanje i socijalne transfere – ne kao milostinju, već kao temeljni zahtjev
pravednosti. Porezi na visoke prihode nisu kazna za uspjeh, već mehanizam koji osigurava
da sustav koji dopušta takav uspjeh radi u korist svih.

## Kritike i kontroverze: Je li Rawlsova vizija ostvariva?

![Primjer koji ilustrira koncept Pravednost kao pravičnost – 2. dio](https://zadar.
tv/wp-content/uploads/2026/05/pravednost-kao-pravicnost-example2-1779171277.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Pravednost kao pravičnost – 2. dio

Unatoč svom golemom utjecaju, Rawlsova teorija nije ostala bez kritičara. Napadi
su dolazili s različitih strana filozofskog spektra.

### Libertarijanska kritika

Najpoznatiji kritičar s desnice bio je Rawlsov kolega s Harvarda, Robert Nozick.
U svojoj knjizi ‘Anarhija, država i utopija’, Nozick tvrdi da je Rawlsovo načelo
razlike fundamentalno nepravedno jer krši prava pojedinaca. Za Nozicka, svaka raspodjela
dobara je pravedna ako je proizašla iz pravednih početnih stjecanja i dobrovoljnih
razmjena. Oporezivanje prihoda radi preraspodjele, tvrdio je, jednako je prisilnom
radu – država vam oduzima dio sati koje ste radili i plodove tog rada daje drugima.
Pravednost se ne tiče postizanja određenog ‘obrasca’ distribucije, već poštivanja
prava pojedinaca na vlasništvo i slobodnu razmjenu.

### Komunitaristička kritika

S druge strane, komunitaristički mislioci poput Michaela Sandela i Charlesa Taylora
kritizirali su samu ideju pojedinca iza ‘vela neznanja’. Oni tvrde da je Rawlsova
vizija osobe kao apstraktnog, ‘neopterećenog’ subjekta koji bira načela pravde potpuno
nerealna. Mi nismo takva bića. Naš identitet, naše vrijednosti i naše poimanje dobra
neraskidivo su povezani s našim zajednicama, tradicijama i obiteljima. Ne možemo
donositi odluke o pravednosti iz neke neutralne, arhimedovske točke, jer takva točka
ne postoji. Naše obveze prema zajednici često prethode apstraktnim načelima.

### Feministička kritika

Feminističke filozofkinje, poput Susan Moller Okin, upozorile su da se Rawls u svojoj
početnoj formulaciji nije dovoljno bavio pravednošću unutar obitelji. Tradicionalno,
obitelj se smatrala privatnom sferom, izvan domašaja političke pravde. Međutim, 
Okin je pokazala da je obitelj ključna institucija ‘osnovne strukture’ u kojoj se
formiraju rodne uloge i događa značajna nejednakost u raspodjeli rada i moći. Ignoriranje
nepravdi unutar obitelji potkopava mogućnost postizanja pravednosti u društvu u 
cjelini.

![Vizualni sažetak koncepta Pravednost kao pravičnost](https://zadar.tv/wp-content/
uploads/2026/05/pravednost-kao-pravicnost-diagram-1779171284.webp)

Vizualni sažetak koncepta Pravednost kao pravičnost

## Utjecaj i zaključak: Rawlsov trajni legat

Unatoč svim kritikama, ‘Teorija pravednosti’ Johna Rawlsa ostaje jedno od najvažnijih
djela političke filozofije 20. stoljeća. Njegov je glavni doprinos revitalizacija
same discipline i postavljanje okvira unutar kojeg se i danas vode rasprave o pravednosti,
jednakosti i pravima. Rawls je uspio formulirati snažnu, sustavnu obranu liberalne
demokracije i države blagostanja, utemeljenu ne na pukoj pragmatičnosti, već na 
dubokim moralnim načelima.

Njegova ideja o ‘pravednosti kao pravičnosti’ pruža nam moćan alat za kritičku procjenu
vlastitih društava. Možemo se zapitati: štiti li naš sustav doista osnovne slobode
svih građana jednako? Pruža li naša zajednica svima poštenu priliku za uspjeh, bez
obzira na to gdje su rođeni? I, možda najvažnije, ide li ekonomski rast koji stvaramo
uistinu u korist onih kojima je najpotrebnije?

Rawlsova vizija nije utopija savršene jednakosti, već realističan pokušaj pomirenja
dviju temeljnih ljudskih vrijednosti: slobode i jednakosti. On pokazuje da ne moramo
birati između individualnih prava i socijalne solidarnosti. Moguće je stvoriti društvo
koje istovremeno poštuje autonomiju pojedinca i brine za dobrobit zajednice. U svijetu
rastućih nejednakosti i političke polarizacije, Rawlsov poziv da stanemo iza ‘vela
neznanja’ i zamislimo pravedniji svijet relevantniji je nego ikad. To je poziv na
empatiju, racionalnost i, iznad svega, na vjeru u mogućnost stvaranja društva koje
je uistinu pravično za sve.

**📚 Za više filozofskih koncepata posjetite [Filozofija](https://zadar.tv/category/filozofija/)–
vaš vodič kroz povijest mišljenja.**