# Paradoks Sveznanja: Misterij Znanja i Slobodne Volje

- Link: https://zadar.tv/paradoks-sveznanja-misterij-znanja-slobodne-volje/
- Published: 2026-10-06T23:30:00+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

## Uvod

Zamislite biće koje zna apsolutno sve. Svaku česticu u svemiru, svaku misao koju
ste ikada pomislili, svaki događaj koji se zbio i svaki koji će se tek dogoditi.
Fascinantna ideja, zar ne? No, ova ideja, koliko god moćna i utješna bila za neke,
u sebi krije i duboki misaoni paradoks koji stoljećima muči filozofe i teologe. 
Ako postoji takvo sveznajuće biće, kako je onda moguće da mi imamo slobodnu volju?
Ako je naša budućnost već poznata i fiksna u umu sveznajućeg bića, možemo li doista
reći da slobodno biramo svoje postupke? To je srž Paradoksa sveznanja, misaonog 
eksperimenta koji nas tjera da preispitamo same temelje našeg razumijevanja slobode,
vremena i božanskih atributa.

## Što je paradoks/eksperiment?

Paradoks sveznanja, poznat i kao paradoks slobodne volje i predznanja, istražuje
napetost između pojma sveznanja (omniznanja) i pojma slobodne volje. Sveznanje se
definira kao sposobnost poznavanja svih činjenica, uključujući prošlost, sadašnjost
i budućnost. Centralna ideja paradoksa je sljedeća: ako neko biće, recimo Bog, posjeduje
sveznanje, to znači da ono unaprijed zna sve naše buduće odluke i postupke. Ako 
Bog zna da ćete vi sutra u 10 sati popiti kavu, onda je nužno da vi sutra u 10 sati
popijete kavu. Ne možete izabrati drugačije, jer bi to značilo da je Božje predznanje
bilo pogrešno, što je kontradikcija s definicijom sveznanja.

Ako su naši postupci nužno određeni Božjim predznanjem, čini se da nam nedostaje
slobodna volja – sposobnost da biramo između različitih mogućnosti i da budemo istinski
odgovorni za svoje izbore. Paradoks stoga postavlja pitanje: Kako je moguće pomiriti
sveznanje s postojanjem istinske slobodne volje?

Postoji i drugi aspekt paradoksa sveznanja: može li sveznajuće biće uopće “naučiti”
nešto novo? Ako biće zna apsolutno sve, onda ne postoji nikakva nova informacija
koju bi moglo steći. Čin učenja implicira prijelaz iz stanja neznanja u stanje znanja,
što je nespojivo s definicijom apsolutnog sveznanja. Ovaj aspekt više se bavi prirodom
samog sveznanja, dok je onaj s slobodnom voljom etički i metafizički zahtjevniji.

## Povijest nastanka

Rasprava o odnosu između božanskog predznanja i ljudske slobodne volje duboko je
ukorijenjena u povijesti filozofije i teologije, osobito unutar monoteističkih religija.
Njezini korijeni sežu sve do antičke Grčke, gdje su stoici raspravljali o fatalizmu
i determinizmu. Međutim, problem je postao posebno izražen s razvojem kršćanske 
teologije, koja postulira sveznajućeg Boga Stvoritelja, a istovremeno naglašava 
moralnu odgovornost i slobodnu volju čovjeka, ključnu za pojam grijeha i spasenja.

Ovaj paradoks nije nastao u jednom trenutku ili kao djelo jedne osobe, već se postupno
razvijao kroz stoljeća teoloških i filozofskih promišljanja o božanskim atributima
i ljudskoj prirodi. Ključne figure poput svetog Augustina i Boetija u ranom srednjem
vijeku, te kasnije Toma Akvinski u visokom srednjem vijeku, intenzivno su se bavili
ovim problemom, pokušavajući pronaći rješenja koja bi pomirila ove naizgled suprotstavljene
koncepte.

## Tko ga je osmislio?

Za razliku od nekih misaonih eksperimenata koji se pripisuju određenim filozofima,
Paradoks sveznanja nema jednog jedinog “autora” ili “utemeljitelja”. On je, kako
je već spomenuto, proizvod stoljeća kumulativnog filozofskog i teološkog promišljanja.
To je problem koji se prirodno nameće kada se istovremeno prihvate koncepti apsolutnog
sveznanja i istinske slobodne volje.

Ipak, možemo istaknuti neke od najznačajnijih mislilaca koji su se bavili ovim problemom
i pridonijeli njegovoj formulaciji i razvoju:

### Sveti Augustin (354. – 430.)

Augustin je bio jedan od prvih koji je detaljno istraživao problem božanskog predznanja
i ljudske slobodne volje. Iako je naglašavao Božju milost i predestinaciju, istovremeno
je pokušavao očuvati ljudsku odgovornost. Njegova rješenja često su bila kompleksna
i nisu u potpunosti razriješila napetost.

### Boetije (oko 480. – 524. ili 525.)

U svom djelu “Utjeha filozofije”, Boetije je ponudio jedno od najutjecajnijih rješenja.
Tvrdio je da Bog ne doživljava vrijeme sekvencijalno kao mi, već istovremeno vidi
sve događaje (prošlost, sadašnjost i budućnost) u jedinstvenom, vječnom “sada”. 
Božje poznavanje budućnosti stoga nije uzrok naših postupaka, već samo promatranje
onoga što mi slobodno biramo.

### Toma Akvinski (1225. – 1274.)

Akvinski je također opširno pisao o ovom problemu, oslanjajući se na Boetijevo rješenje
i razrađujući ga unutar aristotelovskog okvira. Njegovo stajalište je da Božje znanje
o budućim kontingentnim događajima nije uzročno, već je poput našeg poznavanja sadašnjosti–
jednostavno opažanje onoga što jest, ali na transcendentnoj razini.

Dakle, iako nema jednog autora, Paradoks sveznanja je kolektivna filozofska baština
koja nastavlja intrigirati mislioce do danas.

## Objašnjenje korak po korak

![Logički prikaz paradoksa Paradoks sveznanja )](https://zadar.tv/wp-content/uploads/
2026/08/paradoks-sveznanja-diagram-1785757026.webp)

Logički prikaz paradoksa Paradoks sveznanja )

Da bismo bolje razumjeli Paradoks sveznanja, razložimo ga na logičke korake:

### Korak 1: Postavka sveznajućeg bića

Pretpostavljamo postojanje bića (nazovimo ga B) koje je sveznajuće. To znači da 
B zna apsolutno sve što se dogodilo, što se događa i što će se dogoditi u svakom
trenutku vremena i u svakom dijelu svemira, sa savršenom točnošću i sigurnošću.

### Korak 2: Poznavanje budućih ljudskih postupaka

Ako je B sveznajuće, onda B zna sve buduće odluke i postupke svakog čovjeka, uključujući
i vaše. Na primjer, B zna da ćete vi sutra u 10:00 sati popiti šalicu kave.

### Korak 3: Nužnost budućih događaja

Ako B sa sigurnošću zna da ćete vi sutra u 10:00 sati popiti kavu, onda je nužno
da vi sutra u 10:00 sati popijete kavu. Zašto? Zato što bi, ako ne biste popili 
kavu, to značilo da je B-ovo znanje bilo pogrešno. Međutim, B je sveznajuće, pa 
njegovo znanje ne može biti pogrešno. Dakle, budući događaj (vaše pijenje kave) 
je neizbježan i fiksiran.

### Korak 4: Definicija slobodne volje

Slobodna volja se često definira kao sposobnost djelovanja na način da ste mogli
izabrati drugačije, čak i da su sve okolnosti bile iste. To znači da niste bili 
prisiljeni na određeni izbor, već ste imali stvarnu mogućnost da odaberete nešto
drugo.

### Korak 5: Kontradikcija

Ako je vaš postupak (pijenje kave) nužan i neizbježan (zbog B-ovog sveznanja), onda
niste mogli izabrati drugačije. Ako niste mogli izabrati drugačije, onda niste imali
slobodnu volju u tom trenutku. Stoga, čini se da postojanje sveznajućeg bića isključuje
postojanje slobodne volje.

Ova kontradikcija predstavlja paradoks: kako mogu koegzistirati sveznanje i slobodna
volja ako jedno implicira nužnost, a drugo mogućnost izbora?

## Zašto je važan?

Paradoks sveznanja je izuzetno važan iz više razloga, s dalekosežnim implikacijama
za filozofiju, teologiju i etiku:

### Za teologiju

To je jedno od najzahtjevnijih pitanja za monoteističke religije. Ako Bog zna sve,
a ljudi su ipak odgovorni za svoje postupke (grijeh, spasenje), kako se to pomiruje?
Paradoks dovodi u pitanje klasične atribute Boga (sveznanje, svemoć, dobrota) i 
postavlja probleme poput problemu zla: ako Bog zna da će se zlo dogoditi, i mogao
bi ga spriječiti (ako je svemoguć

**📚 Za više misaonih paradoksa posjetite [Filozofija](https://zadar.tv/category/filozofija/)–
vaš vodič kroz povijest mišljenja.**