# Knjižničar – Knjižnica - Link: https://zadar.tv/knjiznicar-knjiznica/ - Published: 2025-02-22T07:56:38+01:00 - Author: Nikola Šimić Tonin Gradska knjižnica Zadar, jedna od neupitno po mnogo čemu najboljih knjižnica u RH. Ali stari sjaj blijedi. Krasilo ju je, i još uvijek krasi izuzetno osoblje, koje nema koja knjižnica ne bi poželjela. Ali, uvijek postoji to ali…? Ravnatelj prije, kad je knjižnica bila proglašavana najboljom knjižnicom u RH, znao se nositi s par potkornjaka ispod kore tog ogromnog stabla. Knjižničara koji si umislili, knjižnica to su oni. A ne da su oni servis građana. Ogledalo grada. Gradski brend. E jedan od tih, očito istraumatiziran bivšim ravnateljem, ili svojom neostvarenom ambicijom posebno se probahatio, zaoštrio prema pripadnicima naroda iz kog dolazi i bivši ravnatelj. Pripadnici tog hrvatskog naroda, itekako čitaju, koji znaju što znači biti obrazovan, u tom narodu, istog hrvatskog naroda stoljećima nema nepismena čovjeka i nemjerljiv je njihov doprinos RH u raznim sferama života i boljitka Lijepe naše. E taj razbahaćeni posebno njih drži na oku. Knjižnica – to je on.Pa razmišljaju ti o kojima pišem, da ga bojkotiraju, da od njega ne traže niti uzimaju išta. Po onoj narodnoj: Dobar je čovjek, samo ga treba zaobilazit. Ili kako mu smeta njihov izgovor, da zamole prijatelje s Voštarnice, Bilog Briga, Melade… da ih snime, koje knjige trebaju, tako da ne uznemiravaju svojim izgovorom naoštreno uho knjižnice– knjižničara D. Koji i nije knjižničar. Došao preko veze, pa mu i to brusi ego trip. Ravnateljica je upoznata s ovim. Ne učinili ništa moglo bi ovo otići u neželjenom smjeru. Jer ponos je ono čim se diče, i do čega drže, ti o kojima pišem, ti uzeti na nišan knjižnice – knjižničara. Isti bi određivao tko može a tko ne i koliko puta dolaziti u knjižnicu. Bi li isti plaćao zakup i plače djelatnicima kafića „Libar“. Kad potjera stalne goste.Sve potjerati, očito je moto kompleksaša. Jer kao što rekoh, knjižnica – to je on. Kao onaj puknuti rimski car: „Ja Klaudije Bog i car“.Molim ravnateljicu da izađe u susret svom djelatniku i nađe mu radno mjesto gdje ne dolaze„ oni“ koji mu paraju uši i podsjećaju ga na bivšeg ravnatelja. N.p. r. Obrada knjiga. Slaganje polica… ili zašto ne zarotirati malo te zaigrane djelatnike koji su obukli preširoke gaće i misle da su iznad korisnika, ne oni su njihov servis, i od njihovi davanja primaju plaću. Poslati ih u manja mjesta Zadarske županije gdje ovi ne dolaze. A mržnju, frustracije, traume, nepodnošenja… nek ostave doma. Ako ne, neka mijenjaju posao. Toliko je maleni mjesta oko Zadra. „Malena mjesta srca moga“. Tada bi mir bio obostran. I to je solucija.Ravnateljice vi ste na potezu, pomozite svom istraumatiziranom djelatniku. Otklonite od njega sve te koji mu idu na živce i koje ne može očima vidjeti. Da sklanjate toliki broj korisnika zbog jednoga egotriperaša – ne ide. Glasom i tih korisnika vi ste na poziciji na kojoj jeste, osigurajte im normalne uvjete. Plaćaju članarinu, uljuđeno se ponašaju, ljudi su to od ugleda, uspješni, radni i sposobni ljudi koji vole knjigu i knjižnicu a ne vole bahaćenje, ponižavanje, mržnju, kompleksaše.Nečinjenjem dovesti će te do toga da isti skupljaju potpise i peticijom traže da se isti knjižnica – knjižničar D. skloni iz vidljivosti prostora knjižnice.A to nam ne treba. Pokušajte razgovarati s njim. Dajte mu koju knjigu da pročita o „njima“, ima ih… jer po vokabularu Vašega djelatnika na čije ponašanje ukazujem očito je da mu nije knjiga bliska. On se jedino bavi time tko je od kuda došao. A ako je došao iz kraja iz kog je došao bivši ravnatelj, zlo i naopako. A svatko je od nekuda došao…Vjerujem kako ne baci oko na slike bivših ravnatelja… da ne ugleda „njega“… dajte normalne uvjete svima i upoznajte s dužnostima i ovlastima, što smije a što ne, Vašega djelatnika D.