# Informacijska etika: Floridijeva filozofija za digitalno …

- Link: https://zadar.tv/informacijska-etika-luciano-floridi-filozofija/
- Published: 2026-09-28T10:00:00+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

Uvod: Što je informacijska etika? Živimo u svijetu satkanom od informacija. Svakim klikom, svakom objavom na društvenim mrežama, svakom online kupovinom, mi stvaramo, razmjenjujemo i konzumiramo podatke. Naši životi, identiteti i odnosi sve su više posredovani digitalnim tehnologijama. Ova transformacija, koju filozof Luciano Floridi naziva “četvrtom revolucijom”, donijela je neslućene mogućnosti, ali je istovremeno otvorila i Pandorinu kutiju novih moralnih dilema. Kako se odnositi prema privatnosti u doba masovnog prikupljanja podataka? Tko je odgovoran kada algoritam umjetne inteligencije donese diskriminatornu odluku? Imaju li lažne vijesti moralnu težinu? Upravo na ta i slična pitanja pokušava odgovoriti informacijska etika. Informacijska etika je grana filozofije koja se bavi etičkim pitanjima koja proizlaze iz razvoja i primjene informacijskih i komunikacijskih tehnologija. No, u viziji njezinog najznačajnijeg suvremenog teoretičara, Luciana Floridija, ona je mnogo više od toga. To nije samo primijenjena etika za računalne znanstvenike ili regulatore interneta. To je fundamentalna teorija koja preispituje same temelje etike, predlažući radikalnu ideju: moralni status ne pripada isključivo ljudima, već svim oblicima informacije. Ovaj članak provest će vas kroz ključne ideje informacijske etike, njezin povijesni razvoj, praktične primjere i kritike s kojima se suočava, nudeći vam alat za promišljanje vlastite uloge u digitalnom svijetu. Povijesni kontekst: Rađanje nove etike u digitalnom dobu Premda su pitanja o moralu vezanom uz informacije stara koliko i sama filozofija – od Platonove brige o utjecaju pjesništva na moral građana do rasprava o cenzuri u doba tiska – sustavno polje informacijske etike relativno je nova pojava. Njegov nastanak izravno je povezan s digitalnom revolucijom u drugoj polovici 20. stoljeća. Pojava računala, interneta, a kasnije i masovnih baza podataka (Big Data) stvorila je potpuno novi ekosustav s moralnim problemima za koje tradicionalne etičke teorije, poput utilitarizma ili deontologije, nisu imale spremne odgovore. U tom kontekstu, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, talijansko-britanski filozof Luciano Floridi pojavljuje se kao ključna figura koja je informacijsku etiku oblikovala u koherentnu i ambicioznu filozofsku disciplinu. U svojim djelima, poput “The Fourth Revolution: How the Infosphere is Reshaping Human Reality” i “The Ethics of Information”, Floridi tvrdi da digitalna revolucija nije samo tehnološka, već i ontološka promjena – ona mijenja samu prirodu našeg postojanja i stvarnosti. Prema njemu, nakon Kopernikove, Darwinove i Freudove revolucije, koje su čovjeka pomaknule iz središta svemira, prirode i vlastitog uma, četvrta revolucija nas suočava s činjenicom da više nismo jedini inteligentni akteri u svijetu. Živimo uronjeni u “infosferu”, globalno informacijsko okruženje, a mi sami postajemo “inforzi” (informacijski organizmi). Floridi je uvidio da tradicionalna, antropocentrična (čovjeku-usmjerena) etika nije dovoljna za navigaciju ovim novim prostorom. Potrebna je bila nova etika, ona koja u središte ne stavlja čovjeka, već samu informaciju. Njegov rad pružio je teorijski okvir koji je omogućio da se o problemima poput privatnosti podataka, umjetne inteligencije i digitalnog jaza raspravlja na dublji i sustavniji način. Srž koncepta: Infosfera, entiteti i ontološko trenje Primjer koji ilustrira koncept Informacijska etika – 1. dio Apstraktni filozofski koncepti najbolje se razumiju kroz konkretne primjere. Informacijska etika nudi jedinstven pogled na neke od najvažnijih moralnih izazova današnjice. Privatnost podataka i ‘Big Data’ Iz perspektive informacijske etike, naši osobni podaci nisu samo vlasništvo; oni su konstitutivni dio našeg identiteta kao “inforga”. Kada tehnološke tvrtke prikupljaju, analiziraju i prodaju naše podatke bez našeg potpunog i svjesnog pristanka, one ne kradu samo resurs, već narušavaju integritet našeg informacijskog bića. To je oblik ontološkog trenja. Zakoni poput europske Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) mogu se tumačiti kao praktična primjena načela informacijske etike: oni nastoje spriječiti entropiju (zlouporabu podataka) i promicati dobrobit informacijskih entiteta (građana) dajući im kontrolu nad vlastitim informacijama. Umjetna inteligencija i algoritamska pristranost Algoritmi koji donose odluke o zapošljavanju, odobravanju kredita ili čak kaznenom progonu sve su prisutniji. Ako je algoritam treniran na pristranim povijesnim podacima, on će te pristranosti reproducirati i pojačati. Na primjer, ako algoritam za zapošljavanje sustavno odbija kvalificirane kandidatkinje jer je u prošlosti na tim pozicijama bilo više muškaraca, on uzrokuje štetu. U jeziku informacijske etike, on uvodi entropiju u infosferu tako što degradira informacijski integritet tih osoba (njihove kvalifikacije se netočno predstavljaju) i stvara nepravedan sustav. Etički dizajn umjetne inteligencije stoga podrazumijeva uklanjanje takve entropije i stvaranje sustava koji promiču pravednost i točnost informacija. Lažne vijesti i dezinformacije Širenje lažnih vijesti klasičan je primjer namjernog uvođenja entropije u infosferu. Dezinformacije djeluju kao informacijsko zagađenje: one kvare i osiromašuju naše zajedničko informacijsko okruženje, otežavaju donošenje racionalnih odluka i potkopavaju povjerenje u institucije. Borba protiv dezinformacija, provjera činjenica (fact-checking) i promicanje medijske pismenosti, iz perspektive informacijske etike, nisu samo politički ili društveni, već duboko moralni imperativi. To su djelovanja koja uklanjaju entropiju i promiču zdravlje i procvat infosfere. Kritike i kontroverze: Je li sve informacija?