# „Ima li zlata?” – arheološko-povijesne crtice Ravnih kotara (Kako su živjeli naši drevni)

- Link: https://zadar.tv/ima-li-zlata-arheolosko-povijesne-crtice-ravnih-kotara-kako-su-zivjeli-nasi-drevni/
- Published: 2024-10-18T22:30:05+02:00
- Author: Ante Vukić

Kako sam najavio u prethodnom članku, naše arheološko putovanje Ravnim kotarima 
započinjemo u drevnim vremenima kamenog doba. Iako nas od tih razdoblja dijeli na
desetke tisuće godina, svakako je zanimljivo istraživanje života ljudi koji su prije
nas koristili ovaj prostor za svoje životne potrebe i preživljavanje. Naročito u
vremenima velikih klimatskih i geografskih promjena.

Na spomen kamenog doba, zasigurno je prva asocijacija život praljudi u spiljama.
Upravo su spiljski i pećinski lokaliteti najbrojniji kada su u pitanju pronalasci
iz starijih razdoblja kamenog doba. Jedno takvo pećinsko nalazište nalazi se i u
ovoj priči.

Kako i sam naziv „kameno“ sugerira, izrađevine kojima su se koristili drevni ljudi
izrađivane su od različitih vrsta kamena i kremena. U ovom poglavlju arheološkog
putovanja nećemo zasigurno pronaći zlato, osim ako nije završilo u spilji i zakopano
u slojeve koji pripadaju kamenom dobu. No, to je već maštovito poigravanje sa stvarnošću.

Struka dijeli kamena doba na paleolitik (starije kameno doba), mezolitik (srednje
kameno doba) i neolitik (mlađe kameno doba). Svako navedeno razdoblje dodatno je
raščlanjeno, kao npr. paleolitik na donji (stariji), srednji i gornji (mlađi).

Unutar svakog razdoblja ljudske aktivnosti obilježene su izradom alatki od kamena,
odnosno kremena, u različite svrhe, primjerice za struganje, grebanje, rezanje, 
ubijanje plijena itd. Takve izrađevine dio su materijalne ostavštine koja pomaže
utvrditi skup karakterističnih pojava unutar nekog prostora i vremena. Tako dolazimo
do termina – arheološka kultura.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2024/10/neeaaaand.jpg)

**Primjeri oruđa pronađenih u Velikoj pećini i u blizini Radovina (snimio I. Karavanić,
preuzeto iz monografije “U potrazi za dalmatinskim neandertalcima”)**

Ovo je važno za poznavati jer upravo naš lokalitet pripada srednjem paleolitiku (
koji traje ugrubo od prije 200 000 godina do prije 40 000/30 000. godina).

Nedaleko od Raštevića i Benkovca u kanjonu potoka Kličevice može se vidjeti ulaz
koji pripada takozvanoj Velikoj pećini. Unutar i uokolo pećine pronađeni su kameni
nalazi koji su inicirali propisana arheološka istraživanja. U nekoliko kampanja 
koje je vodilo niz institucija u kooperaciji (pa čak i iz SAD-a)* pronađeni su ostaci
alatki i sirovog materijala od kojih su te alatke izrađivane. Prema analizi načina
izrade i obrade oruđa, alatke pripadaju takozvanoj „musterijenskoj“  kulturi nazvanoj
prema nalazištu Le Moustier u Francuskoj. Musterijenska kultura dominantna je pojava
u srednjem paleolitiku i pripisuje se _Homo neanderthalensisu_ ili jednostavno –
neandertalcu.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2024/10/neandertl23-1024x794.jpg)

**Istraživanja Velike pećine (snimio I. Karavanić, preuzeto iz monografije “U potrazi
za dalmatinskim neandertalcima”)**

O nenadertalcima je prikupljeno dosta informacija i postoji još mnogo pitanja s 
kojima se istraživači bore i provode svoje karijere tragajući za odgovorima. Na 
osnovu kosturnih nalaza približno su rekonstruirani izgled i anatomske karakteristike
neandertalaca. Pronalasci artefakata i njihovih obitavališta omogućili su i istraživanje
flore i faune iz njihovog okruženja, te detalji iz života u zajednicama. Na prostoru
cijele Europe i dobrog dijela sjeverne Afrike i Bliskog istoka, nalazišta nam uz
suvremene metode i tehnologije sve više osvjetljavaju saznanja o tim praljudima.

Znamo kako su bili niži od „modernih“ ljudi, ali su imali veću mišićnu masu što 
ih je činilo u prosjeku težim od sapiensa. Široka tijela, kraći udovi, veći volumen
mozga i ostali slični anatomski detalji istraživačima sugeriraju mogućnost sposobnosti
i prilagodbe na hladnu klimu, slično kao kod Eskima.

Osim lovačkih aktivnosti, hranu su pribavljali i lešinarenjem, ali i skupljanjem
biljnih izvora kao važnim dijelom prehrane. Također su posvjedočeni i namjerni pokopi,
kao i briga za bolesne i ranjene pojedince unutar zajednice.

Najznačajnije nalazište neandertalaca u Hrvatskoj se nalazi u Krapini gdje je podignut
i poznati muzej, zatim u špilji Vindija u Hrvatskom zagorju, a u Dalmaciji je značajan
lokalitet Mujina pećina u blizini Kaštela. Brojna su druga slučajna ili sustavno
istražena nalazišta nendertalaca u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, a Velika pećina
u Kličevici potvrđuje kako su nosioci musterijenske kulture, tj. nenadertalci obitavali
i na prostoru Ravnih kotara prije 40 000 godina, kada se već pojavljuju takozvani„
moderni“ ljudi, odnosno homo sapiensi.

Osim pećinskih boravišta, neandertalske zajednice u svojim nomadskim kretanjima 
zadržavale su se i na otvorenim prostorima. Jedan prilog takvim nalazištima dolazi
upravo u Ravnim kotarima, točnije na prostoru između Ljubačkog zaljeva, Ražanca 
i Posedarja gdje su rekognosciranjem (terenskim pregledom) pronađeni i prikupljeni
brojni artefakti s karakteristikama „musterijenske“ izrade koje su ostavili pradavni
lovci-skupljači.  

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2024/10/neandrtl-1024x518.jpg)

**Nalazište na otvorenom u području Radovina (snimio I. Čondić, preuzeto iz preuzeto
iz monografije “U potrazi za dalmatinskim neandertalcima”)**

S nalazištima na otvorenom ćemo nastaviti u sljedećem članku, kada ćemo posjetiti
mlađa razdoblja kamenog doba i takozvanog modernog čovjeka neolitičkog perioda.

Korištena i preporučena literatura dostupna u knjižnicama za daljnje čitanje:

 * Paleolitički lovci skupljači na tlu Hrvatske, Ivor Karavanić

 * U potrazi za dalmatinskim neandertalcima, Katalozi i monografije 17, Arheološki
   muzej Zadar

 * Život neandertalaca, Ivor Karavanić

*Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU, Američka arheološka škola
Sveučilišta
u Wyomingu, Arheološki muzej Zadar

**Ovaj tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije
iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.**