# Pastoralia Georgea Saundersa: Esej o korporativnom apsurdu

- Link: https://zadar.tv/esej-pastoralia-george-saunders/
- Published: 2026-07-15T11:00:00+02:00
- Author: Jadranko Knez

## Uvod: Dobrodošli u apsurdni svijet Georgea Saundersa

U golemom krajoliku suvremene američke književnosti, malo je glasova tako jedinstvenih,
prodornih i bolno smiješnih kao što je glas [Georgea Saundersa](https://zadar.tv/george-saunders-deseti-prosinac-analiza/).
On je majstor kratke priče, satiričar s dušom humanista, pisac koji secira neuralgične
točke modernog kapitalizma s kirurškom preciznošću i neočekivanom toplinom. Njegova
zbirka priča “Pastoralia”, objavljena 2000. godine, predstavlja esenciju njegova
stvaralaštva i djelo koje ga je utvrdilo kao jednog od najvažnijih pisaca svoje 
generacije. Na prvi pogled, svijet “Pastoralije” je svijet groteske: tematski parkovi
u kojima zaposlenici glume praljude, seminari za samopomoć koji potiču okrutnost,
uskrsnule tetke koje teroriziraju svoje obitelji. No, ispod te nadrealne površine
krije se duboko prepoznatljiv i potresan portret Amerike na prijelazu milenija –
zemlje prožete [ekonomskom anksioznošću](https://zadar.tv/kako-uciniti-svaku-kombinaciju-elegantnijom/),
korporativnim besmislom i očajničkom potragom za ljudskošću na najneljudskijim mjestima.

“Pastoralia” nije samo zbirka priča; to je dijagnoza stanja duha. Kroz šest majstorski
napisanih pripovijetki, Saunders nas uvodi u živote svojih likova, “malih ljudi”
zarobljenih u bizarnim poslovima i još bizarnijim obiteljskim odnosima, čija je 
jedina želja preživjeti još jedan dan, otplatiti dugove i možda, samo možda, sačuvati
djelić vlastitog dostojanstva. Ovo je književnost koja vas istovremeno tjera na 
smijeh i stvara grč u želucu, podsjećajući nas da je linija između satire i surove
stvarnosti često opasno tanka.

## Galerija slomljenih duša: Analiza likova

Likovi Georgea Saundersa nisu heroji u klasičnom smislu. Oni su antijunaci, slomljeni,
zbunjeni i često moralno kompromitirani pojedinci čija nas ranjivost pogađa ravno
u srce. Njihova borba nije epska; ona je tiha, unutarnja i odvija se u uredima, 
dnevnim boravcima i bizarnim radnim okruženjima koja funkcioniraju kao moderni kavezi.

### Glavni junak bez imena: Čovjek-špilja

U naslovnoj priči, “Pastoralia”, pratimo neimenovanog naratora, zaposlenika tematskog
parka koji svakodnevno “živi” kao pračovjek u umjetnoj špilji sa svojom kolegicom
Janet. Njegov je posao jednostavan: mrmljati, jesti lažnu kozu i komunicirati gestama
pred posjetiteljima. No, njegov unutarnji monolog riznica je suvremene tjeskobe.
On je opsjednut evaluacijama nadređenih, ispunjavanjem formulara (“Dnevni upitnik
o partneru u jami”) i strahom od otkaza. Dok Janet otvoreno krši pravila – govori
engleski, mokri u kutu špilje – on se grčevito drži korporativnih smjernica, čak
i kad ga to tjera da cinka svoju jedinu družicu. On nije zao; on je prestrašen. 
Njegov lik savršeno ilustrira kako nas ekonomski pritisak može natjerati da izdamo
vlastitu humanost radi prividne sigurnosti.

### Neil Yaniky i Winky: Borba s unutarnjim slabićem

Priča “Winky” uvodi nas u svijet seminara za samopomoć koji vodi karizmatični, ali
okrutni guru. Sudionici, uključujući i našeg protagonista Neila, uče kako vizualizirati
ljude koji ih “koče” u životu i doslovno ih izbaciti iz svoje kuće i srca. Za Neila,
ta osoba je njegova neurotična sestra Winky. Kroz Neilovu unutarnju borbu, Saunders
razotkriva toksičnu ideologiju radikalnog individualizma – ideju da su suosjećanje
i obiteljske obveze samo prepreke na putu do osobnog uspjeha. Lik Neila je tragičan
jer on istinski vjeruje da čini ispravnu stvar, ispranog mozga frazama o “oslobađanju
potencijala”.

### Obitelj iz “Morskog hrasta” (Sea Oak)

Možda najbizarnija i najsnažnija priča u zbirci, “Sea Oak”, prikazuje obitelj koja
živi na rubu siromaštva. Narator je striptizet u opskurnom baru, a s njim žive majka,
sestra i sestrina beba, te krotka teta Bernie. Kada teta Bernie umre i vrati se 
iz groba kao cinična, prosta i nevjerojatno zahtjevna zombijka, dinamika se potpuno
mijenja. Njezina posthumna agresija postaje motor koji tjera obitelj na akciju. 
Teta Bernie, koja je za života bila tiha i samozatajna, kao živi mrtvac izgovara
sve ono što se nikada nije usudila: bijes zbog propuštenih prilika, siromaštva i
života provedenog u služenju drugima. Ona je groteskni glas potlačenih, zastrašujuća,
ali i na neki način oslobađajuća sila.

![Ilustracija za knjigu Pastoralia (George Saunders) – 1. dio](https://zadar.tv/
wp-content/uploads/2026/05/pastoralia-george-saunders-scene1-1780093882.webp)

Ilustracija za knjigu Pastoralia (George Saunders) – 1. dio

## Korporativni pakao i američki san na aparatima: Ključne teme

“Pastoralia” je tematski gusta zbirka koja se bavi nekim od najvažnijih pitanja 
suvremenog društva. Saunders koristi satiru ne da bi se narugao, već da bi postavio
dijagnozu bolesti koje nagrizaju tkivo zapadne civilizacije.

### Dehumanizacija rada

Središnja tema koja se provlači kroz cijelu zbirku jest način na koji moderni rad
dehumanizira pojedinca. Poslovi u Saundersovom svijetu zahtijevaju od zaposlenika
da potisnu svoje emocije, svoju individualnost, pa čak i osnovne fiziološke potrebe.
Glumiti pračovjeka, pisati ulizivačka pisma u ime povijesnih ličnosti (“The Barber’s
Unhappiness”) ili raditi kao “živa skulptura” u muzeju – sve su to poslovi koji 
svode čovjeka na funkciju, na kotačić u mehanizmu profita. Korporativni jezik – 
memorandumi, evaluacije, timbildinzi – služi kao oruđe kontrole, stvarajući iluziju
smisla tamo gdje postoji samo eksploatacija.

### Kritika kapitalizma i lažnih obećanja

Saunders nemilosrdno secira mit o američkom snu. Njegovi likovi nisu lijeni ili 
nesposobni; oni marljivo rade, slijede pravila i sanjaju o skromnom uspjehu – otplati
kredita, kupnji bolje kuće, pružanju boljeg života svojoj djeci. Međutim, sustav
je namješten protiv njih. Koliko god se trudili, uvijek su na rubu financijske propasti,
jedan otkaz ili jedna bolest daleko od katastrofe. Svijet “Pastoralije” je svijet
u kojem je suosjećanje luksuz, a moralni integritet prepreka preživljavanju. Kultura
samopomoći, prikazana u “Winky”, nudi lažna i okrutna rješenja, prebacujući krivnju
sa sustava na pojedinca.

### Potraga za empatijom u neempatičnom svijetu

Unatoč mraku i cinizmu, u srcu Saundersovih priča tinja plamen nade. Taj plamen 
je empatija. Njegovi likovi neprestano vode unutarnju bitku između onoga što moraju
učiniti da bi preživjeli i onoga što osjećaju da je ispravno. Narator u “Pastoraliji”
na kraju ipak pokazuje trunku suosjećanja prema Janet. Narator u “Sea Oak” osjeća
ljubav prema svojoj monstruoznoj teti. Ta mala, često neuspješna djela dobrote i
povezanosti predstavljaju jedini mogući otpor dehumanizirajućim silama koje ih okružuju.
Saunders nam poručuje da je sposobnost da se prepozna bol drugoga, čak i usred vlastite
patnje, ono što nas čini ljudima.

![Ilustracija za knjigu Pastoralia (George Saunders) – 2. dio](https://zadar.tv/
wp-content/uploads/2026/05/pastoralia-george-saunders-scene2-1780093888.webp)

Ilustracija za knjigu Pastoralia (George Saunders) – 2. dio

## Stil koji pleše na rubu: Saundersov pripovjedački genij

Ono što Georgea Saundersa izdvaja nije samo ono o čemu piše, već i kako to čini.
Njegov stil je jedinstven spoj elemenata koji se naizgled isključuju, ali u njegovim
rukama stvaraju savršenu, premda uznemirujuću, harmoniju.

### Spoj humora i patosa

Saunders je majstor tragikomedije. Njegove priče su urnebesno smiješne. Apsurdnost
situacija, precizno zabilježen korporativni žargon i unutarnji monolozi likova prepuni
neuroza izazivaju smijeh. Međutim, taj smijeh uvijek zastaje u grlu. Ispod humora
krije se duboka tuga, osjećaj gubitka i egzistencijalne boli. Upravo ta sposobnost
da nas nasmije dok nam istovremeno slama srce čini njegovo pisanje tako moćnim i
pamtljivim. Humor nije bijeg od stvarnosti, već alat za suočavanje s njom.

### Virtuoznost unutarnjeg monologa

Mnoge priče ispričane su u prvom licu, što nam omogućuje izravan pristup kaotičnom,
fragmentiranom i često kontradiktornom umu protagonista. Njihove misli skaču s brige
o poslu na sjećanja iz djetinjstva, s financijskih kalkulacija na moralne dileme.
Ovaj stil, poznat kao tok svijesti, stvara nevjerojatan osjećaj intimnosti i autentičnosti.
Čitatelj ne samo da promatra likove, već i osjeća njihovu anksioznost, njihovu sramotu
i njihovu nadu iz prve ruke.

### Satira kao ogledalo stvarnosti

Saunders koristi satiru i grotesku ne kako bi stvorio potpuno izmišljene svjetove,
već kako bi izoštrio i preuveličao apsurde koji već postoje u našem. Tematski park
iz “Pastoralije” samo je ekstremnija verzija bilo kojeg uslužnog posla gdje se od
zaposlenika traži da nose “masku” i glume ljubaznost. Seminar iz “Winky” karikatura
je stvarne industrije samopomoći. Povećavanjem stvarnosti do točke pucanja, Saunders
nam omogućuje da jasnije vidimo pukotine u vlastitom društvu.

![Ilustracija za knjigu Pastoralia (George Saunders) – 3. dio](https://zadar.tv/
wp-content/uploads/2026/05/pastoralia-george-saunders-symbol-1780093904.webp)

Ilustracija za knjigu Pastoralia (George Saunders) – 3. dio

## Osobni dojam: Smijeh kroz suze u tematskom parku života

Čitanje “Pastoralije” je iskustvo koje se ne zaboravlja lako. Ušao sam u ovu zbirku
očekujući oštru satiru, a dobio sam mnogo više. Dobio sam duboko dirljivu i humanu
knjigu koja me natjerala da preispitam vlastite kompromise i način na koji promatram
svijet oko sebe. Najsnažniji osjećaj tijekom čitanja bio je osjećaj prepoznavanja.
Iako nikada nisam radio kao pračovjek u špilji, prepoznao sam strah od šefa, tjeskobu
zbog ispunjavanja očekivanja i tihu paniku koja dolazi s financijskom nesigurnošću.
Saunders ima nevjerojatan dar da u najbizarnijim scenarijima pronađe univerzalnu
ljudsku istinu.

Ono što me najviše fascinira jest njegova sposobnost da voli svoje likove, bez obzira
na njihove mane. On ih ne osuđuje. On ih razumije. Ta temeljna empatija prožima 
svaku stranicu i sprječava da knjiga potone u potpuni cinizam. Nakon čitanja “Pastoralije”,
počeo sam drugačije slušati jezik korporativnih mailova, reklama i političkih govora.
Saunders mi je naoštrio uho za laž, za prazne fraze koje maskiraju okrutnost i za
tihi vapaj za dostojanstvom koji se krije ispod površine svakodnevnog života. To
je knjiga koja vas mijenja, potiče na razmišljanje i, što je najvažnije, na suosjećanje.

## Zaključak: Zašto je ‘Pastoralia’ i danas esencijalno štivo?

Iako je napisana prije više od dva desetljeća, “Pastoralia” je danas relevantnija
nego ikad. Teme prekarnog rada, ekonomske nejednakosti, utjecaja korporativne kulture
na ljudsku psihu i potrage za autentičnošću u svijetu spektakla postale su još izraženije.
George Saunders je bio prorok našeg vremena, pisac koji je vidio kamo nas vodi neoliberalni
kapitalizam i uspio to pretočiti u nezaboravnu književnost.

Ova zbirka priča je esencijalno štivo za svakoga tko želi razumjeti suvremeni svijet.
Preporučujem je čitateljima koji vole crni humor, inteligentnu društvenu kritiku
i stilski inovativnu prozu. Preporučujem je svima koji se ponekad osjećaju kao da
glume u nekom bizarnom tematskom parku zvanom život. “Pastoralia” nije laka ni ugodna
knjiga, ali je nevjerojatno nagrađujuća. Ona je podsjetnik da se i u najmračnijim
i najapsurdnijim okolnostima vrijedi boriti za ono malo ljudskosti što nam je preostalo.
To je, u konačnici, lekcija koju nam Saunders, taj veliki humanist prerušen u satiričara,
neprestano nudi.

**📚 Za ostale knjige i eseje posjetite [Lektira](https://zadar.tv/category/lektira/)–
vaš vodič kroz književnost.**