# Država bahati baja

- Link: https://zadar.tv/drzava-bahati-baja/
- Published: 2025-01-19T18:08:26+01:00
- Author: Nikola Šimić Tonin

Kakvu ovo državu živimo? Taman kad pomislimo kako ne može biti gore, tragikomičnije,
a ono scene s ulica Kolumbije, ili još gore koje latinoameričke države u srcu Europe.
Padaju ministri ko kruške. Redaju se „vjerovali ili ne“ afere. Imamo emisiju Na 
rubu znanosti. Trebali bi uvesti i TV emisiju Na rubu pamet. Da se probudi Krleža…

            Obaramo sve rekorde u disciplinama, „dotako sam dno života“. Bavimo 
se sobom. Pere nas tko stigne. Strane banke. Trgovački lanci… a naši političari 
se bahate.

            Preko noći završe fakultet, magisteriji, a da ne znaju niti koliko im
je trajao studij. Ne pamte niti jednoga jedinoga profesora. Prelijepi grad Travnik.
Kojega ne mogu niti na karti naći. Jedva su stigli od teklića preuzeti diplomu. 
Ne znaju niti jedan jedini kafić, benzinsku crpku u Travniku, a u njemu su „završili
studij.“ Ali zato njihovoj bahatosti kraja nema. Država bahati baja.

            A tek razni povjerenici. Agencije. Tajnici. Lokalni šerifi. Pročelnici.
Državni službenici…

            Zakulisane igre. Vrzina kola. Masoni. Mafija… Svega ima, ali zdravih
odnosa nema. Bolesna država. A ne liječi se. Jedno se misli i govori ispod glasa
a za drugo glasa. Kupljene duše. Guzica im izjela dušu. Glavno neka su na koritu.

            U kakve smo se to pretvorili ljude. Ljude? Mogu li se neki od nas i 
dalje zvati ljudima? Golemo je biti čovjek. Još odjekuje onaj poklič: Nakaze! Nakaze!
Makaze!

            I opet ispliva upit o stanju u Hrvatskim šumama. I tu i dalje nedodirljivi
baja. Iz svakog resora kad se zadrma, ispadne po koji baja. Na kojem kao na kakvoj
etiketi piše: „Ne diraj“… i onda ide ono na uho… Nemoj se zamjeriti tome i tome…
Zašto ti to treba?

            Mladost bježi, a što drugo da radi. Ne može raditi a još manje živjeti
sustav BB., sustav bahati baja. Pucaju, gaze, kradu, pogoduju, prozivaju… a neke
i sram koliko malo imaju…

            Uvezanost, povezanost. Ucjene. Život na dozi ucjena. Svako nekog nečim
drži u džepu. U džepu nečiste savjesti.

             Jedni smo od rijetkih, ako ne i jedina zemlja bivšega sustava koja 
nije provela lustraciju. I sada nam ti od tamo iz onih vremena pišu novu osobnu 
biografiju. Za njih treba izmisliti perilicu nečiste savjesti. Izgubila se nit sustava.
Isti kadrovi samo drugi naziv stranaka. A mnogo je onih koji su bili u sve i jednoj
stranci. Toliko o našim političkim strankama.

            U prvim redovima novovjernici. Oni koji su do jučer branili ići u crkvu
i kažnjavali i javno prozivali one koji idu. Nekima kidali lančiće s križem.

            Nasmija me kad sam čuo kako jedan svećenik počinje misu: „Dobar dan 
drugovi vi u prvim redovima. Hvaljen Isus i Marija vi vjernici u zadnjim redovima!“

            Trebaju drugovi stignuti što su propustili. Ispada da su branitelji 
čuvali stražu ovima i ginuli za njih dok su ovi krali. A da su znali… I kad se ubije
branitelj. A toliko njih je diglo ruku na sebe, treba li uopće pitati zašto. Pitati
se zašto mladost odlazi iz Zemlje.

            Sve nam je jasno i sve znamo, samo jedno još ne znamo, do kada ovako?
Kad bukne ovaj vulkan u narodu što kupi i trpi. Kad se kao lava izlije sav taj bijes…
A jednom će doči i ta riječ. Riječ: DOSTA!

            U državama oko nas, narod je na ulicama. Ne prizivam taj scenariji. 
Ali se prvi put istinski bojim. Bojim nečega sličnoga kod nas. Jer znam nas.