# Druga priroda: McDowellov koncept razuma i iskustva

- Link: https://zadar.tv/druga-priroda-john-mcdowell/
- Published: 2026-08-17T11:40:01+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

## Uvod: Više od biologije, više od duha

![Portret filozofa McDowell](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/05/mcdowell-
portrait-1779244885.webp)

Portret filozofa McDowell

Jesmo li mi, ljudska bića, samo složeni biološki strojevi koji reagiraju na podražaje
iz okoline? Ili smo pak racionalna bića čiji um lebdi iznad kauzalnog poretka prirode,
dodirujući svijet samo posredno? Stoljećima se filozofija ljuljala između ove dvije
krajnosti. S jedne strane, znanstveni naturalizam prijeti da nas svede na puke objekte
u prirodi, oduzimajući nam slobodu i smisao. S druge strane, idealizam nas zatvara
u vlastite misli, odvajajući nas od stvarnog svijeta s kojim smo u neprestanom doticaju.
U tom vječnom filozofskom sukobu, američki filozof John McDowell ponudio je izlaz,
elegantan i dubok koncept koji naziva – ‘[Druga priroda](https://zadar.tv/zasto-lava-tece-polako/)‘.

Druga priroda nije kompromis, već radikalno novo promišljanje našeg mjesta u svijetu.
To je ideja da kroz odgoj, učenje i uranjanje u kulturu stječemo sposobnosti koje
postaju toliko duboko ukorijenjene u nama da djeluju jednako spontano kao i naša
biologija. One postaju naša ‘druga priroda’. To je priroda koja je prožeta razumom,
priroda koja nam omogućuje da svijet ne samo osjećamo, već i razumijemo. Ovaj članak
vodit će vas kroz labirinte McDowellove misli, objašnjavajući kako nas koncept druge
prirode oslobađa lažnog izbora između sirovog materijalizma i apstraktnog idealizma
te nudi bogatiju i istinitiju sliku onoga što znači biti čovjek.

## Povijesni kontekst: McDowellov odgovor na filozofsku tjeskobu

Da bismo u potpunosti shvatili važnost ‘Druge prirode’, moramo se vratiti u 1994.
godinu, kada John McDowell objavljuje svoje kapitalno djelo ‘Um i svijet’ (*Mind
and World*). Knjiga je nastala kao odgovor na ono što je McDowell dijagnosticirao
kao temeljnu tjeskobu moderne filozofije – neprestanu oscilaciju između dvije jednako
nezadovoljavajuće slike odnosa uma i svijeta.

### Mit o danosti protiv koherentizma

Prva pozicija, koju McDowell, slijedeći Wilfrida Sellarsa, naziva ‘Mitom o danosti’(
The Myth of the Given), tvrdi da naše znanje o svijetu počiva na sirovim, nekonceptualnim
osjetilnim podacima. Svijet jednostavno utiskuje svoje podatke na naša osjetila,
a naš um ih onda naknadno organizira. Problem je, prema McDowellu, što takvi sirovi
podaci ne mogu opravdati naša uvjerenja. Oni su samo kauzalni udari, a ne razlozi.
Kako bi nešto bilo razlog za vjerovanje, ono već mora biti unutar ‘prostora razloga’,
mora imati smislen sadržaj.

Druga pozicija, koju najčešće povezujemo s filozofima poput Donalda Davidsona, jest
koherentizam. Ona tvrdi da su jedino što može opravdati jedno uvjerenje druga uvjerenja.
Naš sustav vjerovanja je samodostatna cjelina koja se opravdava vlastitom unutarnjom
konzistentnošću. McDowell ovu poziciju kritizira kao ‘vrtnju u praznini bez trenja’.
Ako naša uvjerenja nisu ni na koji način usidrena u svijetu, gubimo svaki doticaj
sa stvarnošću. Naš um postaje zatvoreni sustav koji se vrti sam oko sebe, bez garancije
da se odnosi na išta izvan njega.

### Kritika ‘ćelavog naturalizma’

U pozadini ove oscilacije nalazi se ono što McDowell naziva ‘ćelavim naturalizmom’(*
bald naturalism*). To je stav da je jedina prava stvarnost ona koju opisuju prirodne
znanosti, poput fizike ili biologije. U takvoj slici svijeta, pojmovi poput smisla,
vrijednosti i razloga nemaju svoje mjesto. Oni su ili iluzije ili se moraju svesti
na nešto ‘prirodnije’, poput neuroloških procesa. McDowell smatra da ovakav redukcionizam
osiromašuje naše razumijevanje i nas samih i prirode. Njegov je cilj ponuditi ‘liberalizirani’
ili ‘prošireni’ naturalizam – naturalizam druge prirode – koji prihvaća da smo biološka
bića, ali inzistira na tome da je i naša racionalnost dio naše prirode, iako stečeni
dio.

## Objašnjenje koncepta: Što je točno ‘Druga priroda’?

![Ilustracija koncepta Druga priroda](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/05/
druga-priroda-illustration-1779244891.webp)

Ilustracija koncepta Druga priroda

Srž McDowellove ideje leži u spajanju onoga što se činilo nespojivim: prirode i 
razuma. ‘Druga priroda’ je skup naših konceptualnih sposobnosti koje stječemo kroz
proces odgoja i socijalizacije, a koje nam omogućuju da svijet doživljavamo kao 
smislenu cjelinu.

### Prva i druga priroda

Naša ‘prva priroda’ je biološka. S njom se rađamo. Ona obuhvaća naše instinkte, 
reflekse i temeljne biološke funkcije. Životinja živi isključivo unutar svoje prve
prirode. Čovjek, međutim, rođenjem ulazi u zajednicu koja ga oblikuje. Kroz učenje
jezika, usvajanje običaja i sudjelovanje u društvenim praksama, mi kultiviramo svoje
urođene kapacitete. Taj proces transformacije je stjecanje druge prirode. Ona nije
nešto umjetno ili nadnaravno; ona je realizacija naših ljudskih potencijala unutar
kulturnog konteksta. Jednom usvojena, ona postaje spontana i automatska – postaje
naša priroda.

### Uloga *Bildunga*

McDowell se ovdje oslanja na njemački koncept *Bildung*, koji je teško prevesti 
jednom riječju, ali obuhvaća ideje obrazovanja, formiranja karaktera i kulturnog
uzdizanja. *Bildung* je proces kojim se sirovi ljudski potencijal oblikuje u zrelu,
racionalnu i moralnu osobu. To nije samo učenje činjenica, već uranjanje u tradiciju,
u ‘prostor razloga’ koji su drugi izgradili prije nas. Kroz *Bildung*, naš um se‘
otvara’ prema svijetu na način da u njemu može prepoznati smislene strukture.

### Aristotelovi korijeni

Inspiraciju za ovaj koncept McDowell pronalazi kod Aristotela. Za Aristotela, postati
krepostan čovjek znači razviti ispravne navike. Kroz ponavljanje ispravnih postupaka,
vrlina postaje dio našeg karaktera, naša ‘druga priroda’. Kreposna osoba ne mora
svaki put svjesno kalkulirati što je ispravno; ona jednostavno percipira situaciju
na ispravan način i djeluje spontano. McDowell proširuje ovu ideju s morala na cjelokupno
područje racionalnosti. Baš kao što stječemo moralnu osjetljivost, stječemo i konceptualnu
osjetljivost koja nam omogućuje da ‘vidimo’ svijet onakvim kakav jest.

Tako ‘Druga priroda’ rješava početni problem. Naše iskustvo nije sirovi, nekonceptualni‘
udar’ svijeta (Mit o danosti), jer su naše perceptivne sposobnosti već oblikovane
konceptima koje smo stekli. Ali isto tako, nismo ni zarobljeni u vlastitom umu (
koherentizam), jer te iste konceptualne sposobnosti čine nas prijemčivima za racionalne
zahtjeve koje svijet postavlja pred nas. Svijet nam se otvara kao smislena cjelina,
a ne kao puki kauzalni kaos.

## Druga priroda na djelu: Primjeri iz svakodnevnog života

![Primjer koji ilustrira koncept Druga priroda – 1. dio](https://zadar.tv/wp-content/
uploads/2026/05/druga-priroda-example1-1779244898.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Druga priroda – 1. dio

Filozofski koncepti često zvuče apstraktno, no ‘Druga priroda’ je duboko ukorijenjena
u našem svakodnevnom iskustvu. Evo nekoliko primjera koji ilustriraju kako ona funkcionira.

### Učenje materinjeg jezika

Dijete koje uči govoriti ne uči prvo gramatička pravila pa ih onda primjenjuje. 
Ono je uronjeno u jezičnu zajednicu i kroz interakciju s drugima spontano usvaja
jezik. S vremenom, jezik postaje medij njegovog mišljenja. Više ne prevodi misli
u riječi; ono misli u riječima. Sposobnost da razumije nijanse, da prepozna ironiju
ili da se izrazi na određeni način postaje njegova druga priroda. Kada čujemo rečenicu,
ne čujemo samo niz zvukova koje naš mozak zatim dekodira; mi izravno čujemo značenje.

### Prepoznavanje emocija

Kada vidite prijatelja s tužnim izrazom lica, vi ne prolazite kroz mentalni popis:
1. Uglovi usana su spušteni. 2. Oči su vlažne. 3. Zaključak: osoba je tužna. Ne,
vi jednostavno *vidite* njegovu tugu u njegovom licu. Vaša sposobnost da percipirate
mentalna stanja drugih nije rezultat logičkog zaključivanja, već kultivirana osjetljivost,
dio vaše druge prirode. Odgojeni smo u zajednici u kojoj izrazi lica imaju značenje,
i naučili smo ta značenja čitati izravno.

### Moralno prosuđivanje

Zamislite da vidite nekoga kako zlostavlja životinju. Moralno zrela osoba ne treba
se pozivati na Kanta ili Milla da bi zaključila kako je to pogrešno. Ona osjeća 
neposrednu odbojnost; ona *percipira* situaciju kao moralno neprihvatljivu. Ta moralna
percepcija, ta sposobnost da se situacija odmah vidi u svjetlu moralnih razloga,
jest vrlina koja je postala druga priroda. To je ono što Aristotel misli kada kaže
da kreposna osoba djeluje ispravno iz čvrstog i nepromjenjivog karaktera.

### Uvažavanje umjetnosti

Kada stojimo pred Rembrandovim portretom, mi ne vidimo samo mrlje uljane boje na
platnu (što bi bio opis iz perspektive ‘prve prirode’). Mi vidimo dubinu karaktera,
tragove proživljenog života, melankoliju u očima portretirane osobe. Ta sposobnost
da se u fizičkom objektu vidi estetska i emocionalna dubina nije urođena; ona je
stečena kroz upoznavanje s umjetničkom tradicijom i kulturom. To je savršen primjer
kako naša druga priroda obogaćuje našu percepciju, dopuštajući nam da vidimo svijet
prožet smislom.

## Kritike i kontroverze: Slijepe pjege ‘Druge prirode’

![Primjer koji ilustrira koncept Druga priroda – 2. dio](https://zadar.tv/wp-content/
uploads/2026/05/druga-priroda-example2-1779244904.webp)

Primjer koji ilustrira koncept Druga priroda – 2. dio

Iako je McDowellov koncept iznimno utjecajan, nije prošao bez kritika. Filozofi 
su postavili nekoliko važnih pitanja koja testiraju granice i dosljednost ideje 
o ‘Drugoj prirodi’.

### Optužba za relativizam i konzervativizam

Ako je naša racionalnost oblikovana kroz *Bildung* unutar određene tradicije, zar
nismo onda zarobljeni unutar te tradicije? Ako je naša druga priroda proizvod naše
kulture, kako možemo kritički procijeniti tu istu kulturu? Kritičari, poput Huberta
Dreyfusa, tvrde da McDowell ne nudi zadovoljavajući odgovor na pitanje kako je moguća
radikalna kritika ili promjena. Njegov model, kažu, može objasniti kako funkcioniramo
unutar uspostavljenog sustava, ali ne i kako ga možemo napustiti ili fundamentalno
promijeniti. Naglasak na tradiciji i ‘ispravnom’ odgoju može zvučati konzervativno,
kao da je cilj samo uklopiti se u postojeće društvene norme, a ne preispitivati 
ih.

### Je li ovo uopće naturalizam?

S druge strane filozofskog spektra, ‘tvrdi’ ili ‘ćelavi’ naturalisti optužuju McDowella
da njegov ‘liberalizirani naturalizam’ uopće nije naturalizam. Oni tvrde da on ne
objašnjava *kako* iz fizičkog, biološkog svijeta nastaje ‘prostor razloga’. Za njih,
McDowell jednostavno postulira postojanje smisla u prirodi, ali ne nudi znanstveno
prihvatljiv mehanizam tog nastanka. Uvođenje pojmova poput ‘Druge prirode’ i *Bildunga*,
kažu oni, samo je elegantan način da se zaobiđe pravi problem – kako mozak proizvodi
svijest i značenje. Za njih, McDowellova priča je filozofski utješna, ali znanstveno
prazna.

### Problem isključenosti

Neki se pitaju što je s onima koji, iz različitih razloga, nisu prošli kroz ‘standardni’
proces *Bildunga*. Što je s ljudima iz potpuno drugačijih kultura, ili onima s kognitivnim
oštećenjima? Čini li ih nedostatak ‘ispravno’ oblikovane druge prirode manje racionalnima
ili čak manje ljudima? Iako to sigurno nije McDowellova namjera, kritičari upozoravaju
da bi se koncept mogao interpretirati na elitistički i isključujući način, privilegirajući
određeni tip obrazovanog, kulturnog subjekta.

![Vizualni sažetak koncepta Druga priroda](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/
05/druga-priroda-diagram-1779244913.webp)

Vizualni sažetak koncepta Druga priroda

## Zaključak: Ponovno očaravanje prirode

Unatoč kritikama, koncept ‘Druge prirode’ Johna McDowella ostaje jedno od najvažnijih
filozofskih dostignuća kasnog 20. stoljeća. Njegova snaga leži u sposobnosti da 
nas izvuče iz iscrpljujuće debate između reduktivne znanosti i izoliranog uma. McDowell
nam nudi sliku u kojoj smo istovremeno potpuno uronjeni u prirodu i potpuno slobodni
u prostoru razloga.

On nam pokazuje da biti prirodno biće ne znači biti puki mehanizam. Naša priroda
je plastična, sposobna da se kroz kulturu i obrazovanje preoblikuje i uzdigne do
razine na kojoj svijet doživljavamo kao smislen. Priroda, u McDowellovoj viziji,
nije ‘ćelava’ i bezlična; ona je dovoljno bogata da u sebi sadrži i životinje koje
slijede instinkte i ljude koji slijede razloge. Naša racionalnost nije nadnaravni
dar, već procvat naših prirodnih potencijala.

U današnjem svijetu, gdje se često osjećamo rastrgani između znanstvenih objašnjenja
koja nam oduzimaju posebnost i duhovnih potreba koje se čine neutemeljenima, McDowellova‘
Druga priroda’ nudi put pomirenja. Ona ‘ponovno očarava’ naš pogled na svijet, dopuštajući
nam da vidimo smisao ne kao nešto što projiciramo na besmislenu stvarnost, već kao
nešto što otkrivamo u svijetu zahvaljujući sposobnostima koje smo stekli i koje 
su postale dio nas samih. Razumjeti sebe kao bića ‘druge prirode’ znači prihvatiti
našu složenu, hibridnu egzistenciju – kao djece prirode i baštinika kulture.

**📚 Za više filozofskih koncepata posjetite [Filozofija](https://zadar.tv/category/filozofija/)–
vaš vodič kroz povijest mišljenja.**