# Bodulice – Vrgadinske priče 2.dio

- Link: https://zadar.tv/bodulice-vrgadinske-price-2-dio/
- Published: 2026-11-19T18:21:31+01:00
- Author: Leonarda Kurtov

Nakon što smo u prvom dijelu razgovora predstavili „Bodulice” i upoznali Cvitu i
Stošiju, dvije otočanke koje nas svojim razgovorima vraćaju u svakodnevicu Vrgade
sredinom prošlog stoljeća, u nastavku razgovora s [Majom Punoš Rebić](https://zadar.tv/setnja-vrgadom-otok-tisine-i-vjecnih-prica/)
otkrivamo još detalja o ovom posebnom projektu.

Posebnost [„Bodulica”](https://zadar.tv/bodulice-vrgadinske-price-1-dio/) nije samo
u pričama koje donose njihove protagonistkinje, nego i u prostoru u kojem se one
odvijaju. Vrgadinske kale, autentična narodna nošnja, izvorni govor i zvuci tradicijskih
napjeva stvaraju doživljaj u kojem se prošlost ne promatra sa strane, nego se na
trenutak postaje njezinim dijelom. Koliko je važno da se ovakva priča događa upravo
u izvornom otočkom ambijentu, kako se čuva autentičnost i kakve reakcije izaziva
kod posjetitelja, razgovaramo u drugom dijelu intervjua.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/11/IMG-20260810-WA0060-1-683x1024.jpg)

Foto: Frame One Studio

**Što je nekadašnji život na Vrgadi činilo teškim, a što ga je činilo ispunjenim
i radosnim?**

_Oskudica vode i zemlje, udaljenost od kopna, ovisnost o vremenskim uvjetima, surovost
mora koje vas za svih strana okružuje, a koje je bilo glavni izvor hrane i novca.
Otočani su teško živjeli, a izolacija im je donosila brojne poteškoće u svakodnevnom
životu zbog čega su mnogi i odselili._

_Danas se puno toga promijenilo na otoku i ne može se uspoređivati sa životom prije
cca. 50 godina._

_Radosnim i ispunjenim su ga činili mir i sloboda, povezanost s prirodom, zdraviji
način života i zajedništvo ljudi, a to se i danas odnosi na život na otoku. Mir 
se očituje u tišini koja vas podsjeća  kako živite ovdje i sad, u zvukovima prirode
koje na otoku jasnije čujete, u svjesnosti koliko je naš život kratak u usporedbi
s prirodom i otokom koji je stariji od nas, a koji će nadživjeti i naše potomke.
Sloboda otoka najbolje se očituje u oslobođenosti od brojnih neprirodnih, nepotrebnih
i nametnutih potreba i navika._

_Otok vas čini racionalnijim i praktičnijim. Prirodno eliminira sve bez čega se 
može i mora. Ostavlja vam puno više vremena za druženje sa samim sobom i s drugima.
Naravno, sve s pretpostavkom kako je to društvo koje vam odgovara. _

**Postoji li neka posebna priča, običaj ili detalj iz svakodnevice koji posjetitelje
najviše iznenadi ili emotivno dotakne?**

_Kroz ,,Šetnju Vrgadom” ali i kroz ,,Bodulice”, posjetitelje najviše iznenadi bogatstvo
naše povijesti i kulture. Ne očekuju kakvim baštinskim blagom obiluje ovako mali
i manje poznati otok – kulturno povijesnim spomenicima iz 6.,9. i 17.stoljeća, slavnim
i važnim ljudima koji su rođeni ili vuku porijeklo s ovog otoka, privatnim i obiteljskim
zbirkama umjetničkih djela, rijetkim prirodnim ljepotama i panoramama koje ostavljaju
bez daha itd. Iz dugogodišnjeg iskustva s gostima koje upoznajem s Vrgadom i njezinom
baštinom, osjetila sam kako ih ta skromnost i samozatajnost  Vrgade u njezinoj povijesnoj
i kulturnoj veličini najviše iznenadi i emotivno dotakne._

_Jedan posjetitelj mi je Vrgadu usporedio s poznatim filmskim superjunakom – isprva
se čini kao običan i  neugledan čovjek, a ispod dnevne odjeće skriva se čudesan 
i moćan lik._

**Kako današnjim posjetiteljima približiti nekadašnji otočki život, a pritom izbjeći
njegovo idealiziranje?**

_Ne postoji dvoje ljudi koji će o nekom pojmu pričati na isti način. Kako ćemo o
nečemu pričati ovisi o našoj privrženosti prema toj temi, inspiriranosti i znanju.
Prvo dvoje već nosite ili ne nosite u sebi, a znanje morate steći. Ono se stječe
stalnim proučavanjem, učenjem, treningom i iskustvom. Sve to zahtjeva dosta vremena
i truda. Rezultat je dobar ili loš nastup pripovjedača, turističkog vodiča ili interpretatora
baštine. Kako bismo dobro prenijeli priču o nekoj destinaciji ili pojmu nije dovoljno
samo izrecitirati najvažnije informacije za to mjesto jer to danas savršeno može
i AI, umjetna inteligencija.  Isto tako, ne smijete ni izostaviti važne činjenice
i istine ma koliko god nekad bile dosadne, neprivlačne za čuti jer to ne bi bilo
fer prema vašim posjetiteljima._

_Svaki profesionalac u ovom poslu, licencirani vodič, interpretator baštine ili 
pripovjedač, zna koliko je odgovorno i zahtjevno stati pred publiku i pričati o 
nečemu na ispravan i zanimljiv način. Nakon vaše priče, posjetitelji odlaze s doživljajem
nekog mjesta kakvu ste mu vi dali. Vi ste odgovorni kakvu ste sliku o npr.otoku 
ili gradu stvorili u nečijoj glavi._

_Ljudi koji profesionalno i odgovorno rade ovaj posao neće pričati bajke posjetiteljima,
ali će ih  potaknuti da sami uoče bajkovite sitnice u onome o čemu slušaju._

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/11/IMG-20260810-WA0046-1-683x1024.jpg)

Foto: Frame One Studio

**Što posjetitelj doživljava u programu „Bodulice” što ne može dobiti klasičnim 
razgledavanjem otoka ili posjetom muzeju?**

_Ovaj turistički proizvod temelji se na storytellingu odnosno pripovijedanju lokalnih
priča kroz živu i autentičnu interpretaciju kulturne baštine. Osobitost ,, Bodulica”
jest što se ovdje storytellingu pristupa kroz scenski izraz. Kroz dva ženska lika,
njihov dijalog na lokalnom govoru, narodnu nošnju, humor i interakciju s publikom
nastojimo oživjeti nekadašnji način života i približiti posjetiteljima identitet
Vrgade.  Želja nam je da publika nije samo promatrač nego i sudionik priče te da
osjeti atmosferu nekadašnjeg vremena i kroz zabavu upozna našu tradiciju._

**Koliko su važni prostor, mirisi, zvukovi, govor i neposredna interakcija u stvaranju
autentičnog doživljaja?**

_Uključivanje što više osjetila ključno je za pretvaranje nekog turističkog sadržaja
u autentičan i emocionalan doživljaj koji se dugo pamti. Gost je tada sudionik priče
koji određeno mjesto i njegovu baštinu upoznaje kroz vlastito iskustvo. U ,, Bodulicama”
posebno važnu ulogu imaju lokalni govor, humor i neposredna interakcija s publikom._

_Prostor izvedbe daje priči okvir, lokalni govor daje joj identitet, a neposredna
interakcija daje joj život._

**Kakve su dosadašnje reakcije posjetitelja? Jesu li ih neke priče posebno dirnule
ili potaknule na razgovor?**

_,, Bodulice” su ovo ljeto, u srpnju i kolovozu 2026.godine, imale svoju premijeru
i u oba termina bio je odličan odaziv publike. Većina publike došla je upravo s 
kopna katamaranom jer su željeli na ovakav, autentičan i nesvakidašnji način upoznati
Vrgadu. Zanimljivo je kako su neki došli na obje izvedbe jer kažu kako je doživljaj
uvijek drugačiji. Razlog je u tome što je postava publike uvijek različita i to 
mijenja dinamiku priče.  Stošija i Cvita prilagođavaju se ljudima koji dođu u njihov
dvor i uvijek drugačije komuniciraju s njima. Na izvedbe su došli čak i stranci 
engleskog i španjolskog govornog područja, a njihove su nas reakcije pogotovo oduševile.
Kažu da, iako nisu razumjeli o čemu pričamo, shvatili su o čemi se radi i uspjeli
uloviti emociju priče. Također, tijekom jedne izvedbe u uskoj kamenoj kaleti, između
mene i Nikoline spontano i slučajno prošao je jedan čovjek , turist iz BiH, koji
je šetao prema vidikovcu Kapelica. On nam se ispričao što nas prekida i usred izvedbe
pitao nas je kako doći do župne crkve. Nije uopće znao kako se našao usred scene
u kojoj se ja i Nikolina, odnosno Stoše i Cvita prepiru već je mislio kako svjedoči
uobičajenom  sukobu dviju susjeda. Mi smo ga uvele u naš razgovor kojem se on brzo
prilagodio. Zamalo je nevista Cvita udala svoju napornu neudanu zaovu Stošiju u 
Bosnu._

**Može li se dogoditi da posjetitelj u priči o nekadašnjoj Vrgadi prepozna i dio
vlastite obiteljske prošlosti?**

_Naravno. Kao što sam rekla, ovo je svevremenska priča i izlazi izvan okvira Vrgade
i vremena u kojem se događa. S jedne strane, imamo odnos dviju žena koje su sukobljene
oko istog čovjeka, jednoj je brat, drugoj muž. S druge strane, pred sobom imamo 
položaj žene u društvu onoga vremena. Rudimente takvog razmišljanja susrećemo, nažalost,
i danas._

_Neki od komentara našeg igrokaza bili su upravo takvi. Neke su se žene iz publike
prepoznale u Stošiji, a neke u Cviti._

**Koliko je danas važno sačuvati sjećanje na nekadašnji način života na otoku, osobito
u vremenu kada se svakodnevica brzo mijenja?**

_Važno je sačuvati ta sjećanja jer poznavati svoju povijest i identitet pomaže nam
otkriti tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo. Učeći o vlastitoj prošlosti više 
cijenimo ovo što imamo danas. Također, razvijamo poštovanje i ponos prema svojem
identitetu i baštini. Ako se mi time ponosimo i čuvamo svoje mjesto, više će nas
poštovati i drugi._

_Također, u današnje vrijeme sve se uniformira, postaje isto i bezlično, gube se
posebnosti i cijeli svijet je u istom ,,điru”. Na ovakav način čuvamo svoju specifičnost,
originalnost i ono što nas razlikuje od drugih, u kulturološkom smislu._

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/11/IMG-20260810-WA0064-1-683x1024.jpg)

Foto: Frame One Studio

**Može li storytelling biti učinkovit način očuvanja nematerijalne kulturne baštine
i prenošenja otočkog identiteta na mlađe generacije?**

_Više od 20 godina radim kao školska knjižničarka i nastavnica u osnovnoj i srednjoj
školi. Već 10 godina pripovijedam i pišem terapijske priče za djecu, osobito za 
razrednu nastavu i predškolski uzrast. Moje dvije slikovnice uvrštene su u obveznu
školsku lektiru u nekim školama Dalmacije, a kao pripovjedačica nastupila sam u 
skoro svim osnovnim školama od Zadra do Dubrovnika. Iz svog bogatog iskustva u radu
s djecom mogu sa sigurnošću reći kako jedino dobrom pričom i možete doprijeti do
djece i oblikovati poželjne obrasce ponašanja._

_Učenje o vlastitoj baštini i identitetu kao i razvijanje želje za njezinim očuvanjem
može se jedino dobro osmišljenim pristupom i sadržajem koji djeca lako razumiju 
i koji će ih potaknuti na sudjelovanje. Danas je to teže nego ikad. Živimo u digitalnom
vremenu, dobu ovisnosti djece i mladih o ekranima i umjetnoj inteligenciji. U takvom
okruženju, morate se itekako potruditi biti bolji i zanimljiviji od ekrana te zainteresirati
djecu i mlade.  Storytelling usmjeren na današnju djecu zahtjevnija je forma od 
onoga koji se obraća odraslima jer djeca su ,,digitalni urođenici”  i njihova je
pažnja iznimno kratka._

_Ovo ljeto održala sam dva takva storytellinga za djecu pod nazivom **,, Potraga
za skrivenim blagom otoka Vrgade”**. Kroz igru i zajedništvo, djeca su naučila sve
važne baštinske priče našeg otoka kao i priču o slavnom brodolomu mletačke galije
Gagliana Grossa kod otočića Gnalića, nedaleko od Vrgade. Dječjem storytellingu nisu
prisustvovala samo djeca već i njihovi roditelji što je znak kako je čovjek cijeli
svoj život spreman poslušati dobru priču._

_U pripremi su i nove adaptacije velikih i važnih povijesnih priča Dalmacije, osobito
zadarskog kraja, koje će djeca imati prilike naučiti kroz ovu vrgadinsku ,, Potragu
za skrivenim blagom”._

**Kako ovakvi programi mogu pridonijeti tome da Vrgada ne bude samo destinacija 
lijepih plaža i prirodnih ljepota, nego i mjesto bogate kulturne priče?**

_Ovakvi programi usmjereni su na cijelog čovjeka. Ne samo na njegovu potrebu za 
odmorom, snom, uživanjem u moru, suncu, zabavnim sadržajima, dobrom hranom i pićem.
Naravno, sve navedene potrebe pokreću kotač turizma oduvijek, ali čovjeku nisu dovoljne.
Vrgada svojim prirodnim ljepotama – nesvakidašnje lijepim plažama, čistim morem,
smaragdno zelenom borovom šumom i panoramama privlači brojne posjetitelje. Od 2022.
godine, u suradnji s TZ Općine Pakoštane, započinje priča kulturnog i doživljajnog
turizma na Vrgadi. Prije **,, Šetnje Vrgadom”** nije postojalo turistički razgled
otoka niti interpretacija naše baštine. Rijetki su smatrali kako Vrgada ima puno
zanimljivosti i posebnosti koje bi posjetitelji voljeli čuti. Svjedočila sam kako
su razni ,, vodiči” koji bi brodovima doveli na Vrgadu brigade kupača, govorili 
svojim grupama potpune besmislice i dezinformacije o našoj povijesti i kulturi. 
Nažalost, na takve ,, vodiče” i danas preko ljeta možete naići na Vrgadi. Neki od
njih svojim grupama samo pokažu gdje su plaže i ništa drugo. Takav pristup šteti
našem otoku, gosta ne povezuje s mjestom kojeg posjećuje i ne razvija poštovanje
prema njegovoj prirodi i lokalnoj zajednici._

**Vidite li mogućnost da „Bodulice” postanu dio šire ponude kulturnog turizma Vrgade
tijekom cijele godine?**

_Promocija kulturne baštine Vrgade ne treba biti ograničena samo na sezonu i ljeto.
O Vrgadi se može pričati i učiti tijekom cijele godine. Storytelling, a osobito 
ovakva živa interpretacija baštine kroz scensku izvedbu, može se izvoditi bilo gdje
i bilo kad, poput malog kazališta. Stošija i Cvita dašak dalmatinskog otoka mogu
donijeti i na Sjeverni pol, ako treba. Kao što je spomenuto, teme o kojima ,,Bodulice”
govore svima su razumljive i univerzalne iako o njima progovaraju otočanke na svom
lokalnom govoru, u staroj narodnoj nošnji i s pletenicama na glavi._

**Koliko je važna suradnja lokalne zajednice i Turističke zajednice Općine Pakoštane
u razvoju ovakvih programa?**

_Takva suradnja je od iznimne važnosti i sretna sam što Turistička zajednica Općine
Pakoštane u potpunosti razumije, prati i podupire ovakav koncept kulturnog i doživljajnog
turizma._

_Imamo brojne modele i alate u turizmu i jako je važno znati odabrati one prave 
u razvoju i promociji neke destinacije._

_Također, turističke zajednice moraju dobro komunicirati s lokalnom zajednicom, 
imati zajednički jezik i viziju razvoja. Moraju okupiti kreativne i uporne ljude
i potaknuti ih na suradnju. _

_Već dugi niz godina surađujem s vrijednom ekipom TZ Općine Pakoštane, na čelu s
direktoricom Danijelom Vulin, za koju zaista mogu reći kako je turistički lider 
novog doba koji razumije i uočava nove turističke trendove i potrebe suvremenog 
gosta, prilagođava se i implementira nove oblike turističke ponude na području svoje
destinacije. Kulturni i doživljajni turizam svakako je važan dio novih trendova 
i potreba naših posjetitelja._

**Što vama osobno znači Vrgada i koliko je vlastita povezanost s otokom utjecala
na stvaranje ovog programa?**

_Vrgada je moja prva ljubav. Uz moju obitelj svakako i najveća. Ona za mene nije
samo otok već biće koje ima svoj krvotok, dah, glas i volju. To mogu posvjedočiti
mnogi koji su u nju zaljubljeni, bez obzira žive li na Vrgadi, vuku li porijeklo
s ovog otoka ili su njezini posjetitelji i ljubitelji. Kad zaista upoznate Vrgadu,
nikad je više nećete promatrati kao običan mali otočić.  Svi programi koje osmišljavam
i radim kroz vlastiti brend **,,Priča o Dalmaciji”** temelje se na velikoj ljubavi
prema pisanju i pripovijedanju kao i Dalmaciji –  njezinoj kulturnoj i prirodnoj
baštini, mentalitetu ljudi, načinu života, tradiciji, povijesti i identitetu. Sve
navedeno možete susresti na Vrgadi. Ona je Dalmacija u malom, Dalmacija i Mediteran
kakvi su nekad bili._

**Postoji li neka priča iz prošlosti Vrgade koju biste posebno željeli sačuvati 
od zaborava?**

_Vrgada obiluje brojnim divnim i zanimljivim pričama, a sve su jednako lijepe, važne
i vrijedne očuvanja. Svaka je različita, a sve one zajedno slažu potpunu sliku ovog
otoka. Priče o njezinoj povijesti, običajima, vjeri, ljudima, građevinama, migracijama,
uvjetima života, odnosu s drugim zajednicama… potiču vas da Vrgadu doživite u njenom
punom i pravom svjetlu. Ako su ispričane sa znanjem i ljubavlju, poželjet ćete se
Vrgadi vratiti i naučiti još više o njoj._

**Što biste voljeli da posjetitelji ponesu sa sobom nakon susreta s „Bodulicama”
koju emociju, misao?**

_Voljela bih da naši posjetitelji odu bogatiji za jednu novu priču, ponesu osmijeh,
toplinu i osjećaj kako su na trenutak postali dio našeg mjesta i njegove prošlosti.
Želja nam je da naša publika ne zapamti samo ono što su im Stošija i Cvita ispričale,
nego kako su se uz nas osjećali. Ako smo nekoga nasmijale, ganule, podsjetile na
djetinjstvo i osobne obiteljske priče  ili potaknule interes za naš govor i običaje,
naša je priča ispunila svoju svrhu._

_Ovakvi programi stvoreni su jer poštujemo ljude koji su svoje vrijeme odlučili 
pokloniti nama i Vrgadi. To vrijeme nikad im se više neće vratiti i zato je velika
odgovornost i čast raspolagati s tuđim vremenom i pažnjom._

“Bodulice” su puno više od kostimiranog prikaza nekadašnjeg otočkog života. One 
su živa uspomena na generacije žena koje su svojim radom, govorom, običajima i humorom
oblikovale život na otoku. Smještene u autentičan ambijent Vrgade, njihove priče
dobivaju posebnu toplinu i vjerodostojnost, podsjećajući nas koliko je važno sačuvati
ono što nas određuje i čini jedinstvenima. Jer baština ne živi samo u sjećanjima,
starim fotografijama i zapisima – ona živi svaki put kada je netko odluči ispričati,
otpjevati ili, poput Cvite i Stošije, oživjeti uz malo bodulskog šarma i humora.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih
medija Agencije za medije.
