# Bodulice – Vrgadinske priče 1.dio

- Link: https://zadar.tv/bodulice-vrgadinske-price-1-dio/
- Published: 2026-11-18T18:58:58+01:00
- Author: Leonarda Kurtov

## Kazališni storytelling koji čuva duh otoka

Kako je izgledao život na otoku sredinom prošlog stoljeća? O čemu su razgovarale
otočke žene, kakve su ih svakodnevne brige zaokupljale, što se pjevalo, a čemu se
smijalo? Odgovore na ta pitanja donose „Bodulice”, zanimljiv kazališni i kostimirani
prikaz života na Vrgadi, koji kroz razgovor dviju otočanki oživljava jedno pomalo
zaboravljeno vrijeme, običaje i duh otoka.

U autentičnoj vrgadinskoj narodnoj nošnji, na tradicionalnom govoru i uz nezaobilaznu
dozu bodulskog humora, nevjesta Cvita i njezina zava Stošija vode nas u svakodnevicu
jedne vrgadinske kale. Kroz njihove razgovore, tradicijske napjeve i crtice iz otočke
povijesti, „Bodulice” čuvaju od zaborava ne samo govor i običaje, nego i duh jedne
zajednice. O nastanku ove posebne priče, njezinoj važnosti za očuvanje otočke baštine
i svemu što se krije iza Cvite i Stošije razgovaramo s Majom Punoš Rebić.

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/11/IMG-20260810-WA0025-683x1024.jpg)

foto: Frame One Studio

**Kako je nastala ideja za program „Bodulice – Priča o Vrgadi” i što vas je potaknulo
da povijest i otočki život predstavite upravo kroz storytelling?**

_Već pet godina, kroz srpanj i kolovoz, na Vrgadi možete doživjeti turistički storytelling
i interpretaciju baštine pod nazivom [**,, Šetnja Vrgadom”**.](https://zadar.tv/setnja-vrgadom-otok-tisine-i-vjecnih-prica/)
Iz tog projekta prirodno se nametnula ideja za nova dva storytelling programa. Ovu
godinu, djeci smo ponudili **,, Potragu za skrivenim blagom otoka Vrgade”,** a ljubiteljima
otočke tradicije i kazališta kostimiranu, živu interpretaciju baštine kroz **,, 
Bodulice”**. _

_Kao licencirana turistička vodičkinja za Zadarsku županiju i certificirana interpretatorica
baštine, našim posjetiteljima u **,, Šetnji Vrgadom”** ispripovijedam priču o našem
otoku kakvu dosad nisu čuli. O vrgadinskoj povijesti, tradiciji, običajima, mentalitetu
i identitetu, otočkim legendama i anegdotama slušate od osobe koja Vrgadu nosi u
svojim genima i srcu, poznaje njezinu prekrasnu i jedinstvenu dušu, a tom ljubavlju
prema otoku želi zaraziti i prisutne posjetitelje._

_Dugotrajnost i odlična posjećenost ovog programa potvrđuje mi da uspijevam u tome
i potiče na daljnje usavršavanje.  ,, Šetnja Vrgadom” specifičan je turistički proizvod
koji informacije o Vrgadi pretvara u emociju, a turistički obilazak otoka u osobni
i nezaboravan doživljaj zbog čega se brojni posjetitelji uvijek iznova priključuju
našoj ,,šetnji”, a Vrgada im postaje omiljena destinacija._

_**,, Bodulice”** spajaju kulturnu baštinu, izvedbenu umjetnost i doživljajni turizam,
a posebnost tog storytelling programa je u tome što posjetiteljima omogućuje da 
tradiciju upoznaju, ožive i postanu dio nje. To jescenski prikaz života ,,stare”
Vrgade u kojem dva ženska lika, u narodnoj nošnji i na izvornom otočkom govoru, 
uprizoruju jedan uobičajeni dan otočanki i njihovu komunikaciju punu humora i aktualnosti
onoga vremena. Publika nije tek pasivni promatrač njihovog života i napete konverzacije
već se ostvaruje interakcija s njom.  Publika tako postaje dio te priče, dio života
i oživljene prošlosti Vrgade.  _

_Radnja je smještena u sredinu 20.stoljeća kada je život na otoku bio jako bremenit
pa je i ovaj naš ,, mini teatar” prava ,,šaka suza i vrića smija”, čime je bio začinjen
otočki život toga vremena._

**Zašto ste odabrali naziv „Bodulice”? Što on simbolizira i kakvu priču nosi?**

_Riječ ,,boduli” označava otočane. Tim su nazivom žitelje otoka nazivali ljudi koji
su živjeli na kopnu. Živjeti ,, doli u bodulima” u prošlosti je značilo nešto udaljeno,
izvan ruke, odsječeno od svijeta i imalo je pomalo pejorativan, podrugljiv prizvuk.
Hrvatsko podrijetlo riječi ,, boduli” veže se za arhaične izraze ,,v doli/b doli”
i odgovara značenju._

_Danas, riječ ,, boduli”  predstavlja puno više od ljudi koji žive na otoku. On 
priziva otočni mentalitet, lokalni i arhaični govor, upornost i otpornost, životnu
opuštenost i specifičan humor, snalažljivost, jak osjećaj za tradiciju i život u
skladu s prirodom._

_Volimo reći kako su od bodula jedino otpornije i upornije bodulice. U prošlim i
bremenitim vremenima, kada je većina muškaraca odlazila na ,,navig”, višednevno 
ribarenje s kočom ili rad u inozemstvu, osobito prekomorske zemlje, žene su ostajale
na otoku i brinule se o svemu – obitelji, kući i polju. Kad svemu tome pridodate
okruženost otoka morem i komunikaciju s kopnom koja ovisi o vremenskim uvjetima,
cijela priča dobije još teži prizvuk. Pored svega toga, Vrgada je bila do nedavno
i otok bez izvora pitke vode._

_U takvim izazovnim uvjetima, stvara se specifičan mentalitet i karakter žene s 
otoka – bodulica. Od svih ,, supermoći” starih otočanki najviše se ističu – hrabrost
i snaga. Trebalo je moći i znati preživjeti na otoku dok muškarci ,, tuku sinje 
more ”. Tu nije bilo vremena za pretjeranu emotivnost i suosjećajnost, poetičnost
i blagoglagoljivost. I najljepše emocije često su se izražavale na pomalo grub način,
a kroz specifično zadirkivanje i podrugljivost drugog bi se pohvalilo i izražavalo
mu svoju  privrženost. Ljudima s kopna i dan danas to nije jasno i rijetki to razumiju._

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/11/IMG-20260810-WA0046-683x1024.jpg)

Foto: Frame One Studio

**Kako ste došli na ideju da posjetitelje smjestite u ambijent starog vrgadinskog
dvora i vratite ih u neko drugo vrijeme?**

 _Ambijent starog vrgadinskog dvora ili neke kalete, prirodno i savršeno odgovara
ovoj kostimiranoj interpretaciji baštine. U takvom prostoru sve je autentično dalmatinsko,
bodulsko, upravo onako kako je bilo i kako treba biti. Takav ambijent, upotpunjen
autentičnim govorom otoka, kojim dvije žene u staroj otočkoj nošnji i s pletenicama
na glavi, izražavaju svoje misli, strahove, vjerovanja, šale i sukobe, odnose vas
u neka zaboravljena vremena, poput malog otočnog vremeplova. Posjetitelj tada postaje
sudionik tog trenutka, on je dio te priče. U dijalogu dviju žena, on može zauzeti
stranu i reagirati. Reakcija je očekivana jer u svemu o čemu ove otočanke pričaju
možete pronaći sebe, bez obzira odakle dolazite i kojoj generaciji pripadate. Teme
kojih se dotičemo svevremenske su i univerzalne. Ljubav, ljubomora, strah, izdaja,
čežnja, usamljenost…. emocije su koje svi osjećamo i koje čovjek proživljava od 
početka vremena._

**Koliko je trajala priprema programa i koji su bili najveći izazovi u njegovu osmišljavanju?**

_Priprema programa je trajala jako kratko jer sve o čemu govore ,, Bodulice”, ja
i moja prijateljica i kolegica ,, na sceni”  Nikolina Arapov već nosimo u sebi od
rođenja i prvih koraka na Vrgadi. Sve je to već puno puta viđeno i slušano u stvarnim
interakcijama i pričama, od našeg najranijeg djetinjstva do danas. Ni ja ni Nikolina
nismo rođene na Vrgadi niti smo cijeli život provele na njoj, ali naše najljepše
uspomene iz djetinjstva i mladosti vežu se upravo za Vrgadu. Svi zvuci, mirisi, 
okusi i doživljaji Vrgade iz tog vremena ostali su duboko utisnuti u naša srca i
um. Za pripremu ovog programa trebalo je samo prizvati u sjećanje sve naše drage
ljude –  njihove razgovore, geste, mimiku, misli, pouke, javne sukobe, šale, pjesme…
Naravno, nisu sve priče s Vrgade samo lijepe i idealne. Poznajemo mi i one ružne
i teške te i o njima također progovaramo._

_Najveći je izazov pričati izvornim vrgadinskim govorom koji je sve manje u upotrebi,
a novije generacije Vrgadina i Vrgadinki ,,bojaju ”  ga prizvucima krajeva u kojima
žive. Rijetki su oni koji ga ,,čisto” i s lakoćom danas govore._

_Naravno, svaki posao je lakši kad imate dobrog suradnika. Nikolina i ja razmišljamo
na jako sličan način, volimo stvarati i raditi, obožavamo Vrgadu i njezinu baštinu
te uživamo u zajedničkim idejama i projektima._

**Koliko se program temelji na stvarnim povijesnim činjenicama, obiteljskim sjećanjima,
kazivanjima starijih otočana i usmenoj predaji?**

_Scenarij je inspiriran kazivanjima i sudbinama naših obitelji ili lokalnim pričama.
Mještani koji su dio publike brzo prepoznaju te teme i ljude. S obzirom kako je 
radnja smještena u poraće, sredinu 20.stoljeća, možete čuti priče koje su nam pričale
naše bake i djedovi, stariji mještani i prijatelji. No, bez obzira na vremensko 
razdoblje u koje je radnja smještena, sve se može primijeniti i na današnje vrijeme.
Čovjek se u nekim stvarima nikad ne mijenja, ostao je uvijek isti._

## Cvita i Stošija kao glas otočkih žena

**Tko su dvije otočanke koje posjetitelje uvode u priču? Jesu li njihovi likovi 
nadahnuti stvarnim ženama iz vrgadinske prošlosti?**

_,, Bodulice” su Stošija i Cvita.  Stošija ili Stoše neudana je žena, ,,stara cura”
koja je ostala živjeti u svojoj rodnoj kući. Živi u domaćinstvu sa svojim bratom
Šimom, njegovom ženom Cvitom i malim nećakom Stipom._

_Šime – Stošin brat i Cvitin muž, pomorac je i već je dugo na ,, navigu”. U iščekivanju
Šime, Stoše i Cvita dijele tešku svakodnevicu na otoku. Njihov odnos isprepleten
je i ljubavlju i netrpeljivošću, ljubomorom i suosjećanjem, smijehom i suzama. Naravno,
svaka sebe smatra žrtvom i želi izboriti dominantan položaj u kući._

_Usijan odnos dviju žena pod istim krovom, česta je pojava ne samo na otoku već 
i šire. Na tim ,,hladnim ratovima” temelje se brojna književna djela, filmovi i 
sapunice, pogotovo turske i meksičke._

_Svađama neudanih zaova i nevjesta ( lok.zava i nevista ) svjedočila je i Vrgada.
Te su svađe nerijetko bile žestoke i javne, a mještani koji su tome svjedočili često
bi ih morali smirivati, razdvajati i zauzimati stranu. Takvu ulogu u našim ,, Bodulicama”
sad ima naša publika._

_Ja sam utjelovila ,,staru curu” Stošiju, a Nikolina moju ,,nevistu” Cvitu. Moja
prabaka po ocu zvala se Stošija pa je dojam još autentičniji. Nikolini pak savršeno
pristaje ime Cvita._

![](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/11/IMG-20260810-WA0060-683x1024.jpg)

foto: Frame One Studio

**Zašto ste upravo kroz ženske likove odlučili ispričati priču o životu na otoku?**

 _Kroz Stošiju i Cvitu lakše smo se izrazile i inspirirale, poistovjetile s njima.
Sve žene Vrgade, osobito naše majke i bake, stalno žive u nama i kroz nas. One su
neraskidiv dio naših misli i riječi. Stoše i Cvita predstavljaju žene Vrgade iz 
nekog pomalo zaboravljenog vremena, ali njihov duh i danas živi. Naravno, muški 
likovi bi također donijeli jako interesantne, važne i velike istine o životu na 
otoku. Naši očevi i djedovi svima su nama bili i jesu poput sigurne luke i svjetionika
koji govori kako i kamo ploviti našim morima života. Na njihovim pričama također
smo odrastale.  S obzirom kako već imamo osmišljeno još jako puno nastavaka ,, Bodulica”
naša će publika uskoro upoznati i neke muške likove._

**Koje svakodnevne poslove, običaje i životne situacije posjetitelji upoznaju tijekom
programa?**

_Tijekom programa posjetitelji mogu vidjeti samo ,,isječke” uobičajenih dnevnih 
poslova poput pranja robe s bruškinom u kajinu i maštelu, čuti pjevanje starih vrgadinskih
napjeva i degustirati tradicionalne domaće slastice uz neizostavni bićerin dobrodošlice
koji je običaj kad vam netko prvi put dođe u dvor. Također, nakon programa posjetitelji
uz Stošu i Cvitu mogu prošetati starom jezgrom Vrgade te čuti pokoju vrgadinsku 
ćakulu, novitadu i mirakul._

Iza Cvite i Stošije krije se mnogo više od simpatičnog otočkog razgovora. Njihove
dosjetke, prepirke i svakodnevne brige čuvaju uspomenu na vrijeme, običaje i način
života koji polako nestaje, ali i dalje živi u kolektivnom pamćenju otočana. A upravo
je očuvanje tog duha jedan od najvažnijih razloga zbog kojih su „Bodulice” zaživjele.
U drugom dijelu razgovora s [Majom Punoš Rebić](https://zadar.tv/vrgada-otok-tisine-koji-govori-razgovor-s-majom-punos-rebic/)
otkrivamo koliko je istraživanja i ljubavi utkano u njegovo stvaranje te što znači
oživjeti otočku prošlost upravo ondje gdje se ona nekoć i odvijala.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih
medija Agencije za medije.
