# Alex Rosenthal: Zašto su naši umovi različitiji nego što mislimo?

- Link: https://zadar.tv/alex-rosenthal-afantazija-neuroloska-raznolikost/
- Published: 2026-10-14T00:05:00+02:00
- Author: ZDtv

Tijekom govora na platformi [TED Talks](https://www.ted.com/talks/alex_rosenthal_can_you_picture_things_in_your_mind_i_can_t),
urednički direktor TED-Ed Animations, **Alex Rosenthal**, poveo nas je na fascinantno
putovanje u dubine ljudskog uma, istražujući kako naši umovi percipiraju istu stvarnost
na potpuno različite načine. Počevši s viralnom zagonetkom o boji haljine, Rosenthal
je ilustrirao kako se dvije osobe mogu suočiti s istim vizualnim podražajem i doživjeti
ga dijametralno suprotno. Ova početna anegdota poslužila je kao uvod u njegovu glavnu
tezu: naši su umovi mnogo različitiji nego što mislimo, a upravo u tim razlikama
leži istinska čarolija.

Rosenthal je podijelio svoje osobno iskustvo koje je nazvao vlastitim „trenutkom
haljine“, kada je shvatio da njegov mozak funkcionira drugačije od većine ljudi 
koje poznaje. Zamolio je publiku da vizualizira raketni brod koji se srušio na vanzemaljskom
planetu, stvorenje koje kuca na otvor i nekoga tko ga otvara iznutra. Dok su mnogi
u publici vjerojatno stvorili živopisne mentalne slike, Rosenthal je priznao da 
on ne vidi – apsolutno ništa. To je zato što ima stanje koje se naziva afantazija,
nemogućnost pristupa „oku uma“ ili stvaranja mentalnih slika. Objasnio je da je 
sposobnost vizualizacije zapravo spektar, s afantazijom na jednom kraju (pogađa 
2-4% populacije) i hiperfantazijom na drugom, gdje ljudi mogu vizualizirati s izuzetnim
detaljima, ponekad čak i preklapajući maštu sa stvarnošću (3-6% ljudi). Većinu života
pretpostavljao je da su svi poput njega, smatrajući vježbe vizualizacije samo figurativnim
izrazima.

![Alex Rosenthal govori o afantaziji i neurološkoj raznolikosti na TED Talks.](https://
zadar.tv/wp-content/uploads/2026/10/Alex-Rosenthal-2-1024x576.webp)

Foto: TED Talks / Alex Rosenthal, urednički direktor TED-Ed Animations, dijeli osobno
iskustvo s afantazijom i poziva na prihvaćanje različitosti.

## Otkriće Afantazije: Spektar Mentalne Vizualizacije

Otkriće afantazije postavilo je Alexu Rosenthalu neka zastrašujuća pitanja, poput
toga je li cijeli život radio u pogrešnim karijerama. Afantazija, objasnio je, mijenja
način na koji pojedinci percipiraju, konzumiraju i obrađuju informacije. Za razliku
od većine ljudi koji pri čitanju romana vide scene kako se odvijaju u njihovom umu,
za Rosenthala je to mnogo više konceptualno iskustvo. Sjećanje na lica, poput lica
njegove petogodišnje kćeri, za njega je nemoguće u trenutku. Njegovo stanje ne utječe
samo na „oko uma“, već i na „uho uma“, pa čak i na „nos“ i „usta uma“, što znači
da ne može zamisliti okus kikiriki maslaca. Ipak, ova razlika ga je usmjerila na
snagu strukture. Kada stvara igru ili zagonetku, prvo sanja mehaniku i kako se ona
odnosi na strukturu priče, dok detalji dolaze kasnije, često u suradnji s drugim
umjetnicima.

> „To je zato što nas dovodi u sukob s činjenicom da dva uma mogu percipirati istu
> stvarnost potpuno različito.“

## Snaga Neurološke Raznolikosti: Više od ‘Normalnog’

Rosenthal je naglasio da je „oko uma“ samo jedno od mnogih „zviježđa“ koje počinjemo
crtati na noćnom nebu punom neurološke raznolikosti. To uključuje i postojanje ili
nepostojanje unutarnjeg monologa, autistični spektar, ADHD, disleksiju i još mnogo
toga. Pozvao je na preispitivanje ideje o „normalnom“ funkcioniranju uma, tvrdeći
da ne postoji istinska norma i da razlika nije devijacija. Umjesto toga, te razlike
su tragovi prema prostranom i dubokom zvjezdanom polju kojem smo individualno slijepi
jer imamo samo svoj udoban, neizbježan um kao jedinu referentnu točku. Mnogi ljudi
na autističnom spektru izvrsni su u prepoznavanju uzoraka i logičkom zaključivanju,
dok studenti s ADHD-om često nadmašuju svoje vršnjake u kreativnom rješavanju problema
i divergentnom razmišljanju.

> „Ne postoji istinska norma, a razlika nije devijacija. Umjesto toga, sve su to
> tragovi prema prostranom i dubokom zvjezdanom polju kojem smo individualno slijepi
> jer imamo samo svoj udoban, neizbježan um kao jedinu referentnu točku.“

## Zajednički Rad Različitih Umova: Put do Inovacije

Ako je razlika zapravo norma, postavlja se pitanje što s time učiniti. Rosenthalov
odgovor je jasan: „Tražite umove koji su drugačiji od vaših i zajedno stvorite nešto
nevjerojatno.“ Brojna istraživanja pokazuju da timovi ljudi iz različitih sredina
postižu superiorne rezultate. Tvrtke poput SAP-a, Hewlett Packarda i JPMorgana pokrenule
su programe za zapošljavanje neurodivergentnih talenata, bilježeći značajan porast
produktivnosti, morala, inovacija i kvalitete. Rosenthal je to iskusio i u vlastitom
radu, gdje mu je rad u vizualnim poljima bez sposobnosti vizualizacije omogućio 
suradnju s umovima koji su vrlo različiti od njegovog. Primjerice, animacija film
noira o fraktalima, koju je koautorirao, oživljena je zahvaljujući briljantnom hiperfantazijskom
animatoru Jeremiahu Dickeyju. Njegov ponos i radost je i hibridna slagalica i escape
room igra u kutiji, nastala u suradnji s umjetnicima Ritom Orlov i Senne Trip, čiji
se umovi nalaze u vrlo različitim kutovima galaksije neurološke raznolikosti.

> „Kažem, tražite umove koji su drugačiji od vaših i zajedno stvorite nešto nevjerojatno.“

Na kraju, Alex Rosenthal zaključuje da nije u krivom polju, već upravo tamo gdje
bi trebao biti. Pronašao je veliku radost i ispunjenje u prihvaćanju spoznaje da
njegov um funkcionira drugačije od ljudi oko njega, prepoznajući tu razliku kao 
nešto zadivljujuće. [Njegov govor](https://zadar.tv/tag/ted-talks/) je snažan podsjetnik
da je neurološka raznolikost bogatstvo koje treba slaviti i iskoristiti za stvaranje
čuda.
