# Agrippin trilema: Filozofski paradoks i izazov opravdanja

- Link: https://zadar.tv/agrippin-trilema-objasnjenje-filozofskog-paradoksa/
- Published: 2026-09-12T23:30:00+02:00
- Author: Maksimilijan Lauc

## Uvod

Jeste li ikada pokušali opravdati neko svoje uvjerenje i otkrili da vas to vodi 
u beskrajnu petlju pitanja “zašto?” ili da se vrtite u krug? Ako jeste, iskusili
ste jezgru Agrippinog trilema, jednog od najstarijih i najdubljih izazova ljudskoj
sposobnosti da zaista nešto zna. Ovaj misaoni eksperiment, star više od dva tisućljeća,
prodrmao je temelje epistemologije – grane filozofije koja se bavi prirodom znanja,
njegovim izvorima i granicama. Agrippin trilema nije samo povijesna zanimljivost;
on i danas tjera filozofe, znanstvenike i obične ljude da preispituju same osnove
svojih uvjerenja i predožbi o tome što znači “znati”. Fascinantan je jer nas suočava
s temeljnim problemom: kako možemo biti sigurni u bilo što, ako svako uvjerenje 
zahtijeva opravdanje, a to opravdanje samo zahtijeva daljnje opravdanje?

## Što je paradoks/eksperiment?

![Ilustracija paradoksa Agrippin trilemma](https://zadar.tv/wp-content/uploads/2026/
08/agrippin-trilemma-illustration1-1785747089.webp)

Ilustracija paradoksa Agrippin trilemma

Agrippin trilema je misaoni eksperiment koji tvrdi da svako pokušaj opravdanja nekog
uvjerenja neizbježno vodi do jedne od tri neprihvatljive opcije. “Trilema” označava
da postoje tri “roga” ili tri problema u koje upadamo kada pokušavamo dokazati istinitost
nekog uvjerenja. Te tri opcije su:

### 1. Beskonačni regres (dizetesis)

Svako opravdanje zahtijeva daljnje opravdanje, što vodi u beskonačan lanac. Ako 
za uvjerenje A treba opravdanje B, a za B treba C, i tako u nedogled, nikada ne 
dolazimo do konačnog, neutemeljenog opravdanja. To znači da nikada ne možemo u potpunosti
opravdati početno uvjerenje.

### 2. Kružno zaključivanje (diallelos)

Opravdanje nekog uvjerenja se na kraju oslanja na samo to uvjerenje koje pokušavamo
opravdati. Na primjer, A se opravdava s B, B s C, a C s A. Ovo je logička pogreška
jer pretpostavlja ono što pokušava dokazati, ne pružajući stvarnu podršku.

### 3. Dogmatska pretpostavka (hipoteza)

Lanac opravdanja se prekida arbitrarnom pretpostavkom nekog uvjerenja kao samoočiglednog
ili temeljnog, bez daljnjeg opravdanja. To je dogmatska tvrdnja koja se prihvaća
bez dokaza, čime se izbjegava daljnje propitivanje, ali se ne pruža pravo opravdanje.

Agrippin trilema sugerira da je nemoguće postići potpuno i nesporno opravdanje za
bilo koje uvjerenje, što dovodi do dubokog skeptičnog zaključka o mogućnosti znanja.

## Povijest nastanka

Agrippin trilema potječe iz razdoblja antičke grčke filozofije, točnije iz tradicije
pironističkog skepticizma. Pironizam je bio jedna od najutjecajnijih skeptičkih 
škola, a njegovi sljedbenici su sustavno propitivali mogućnost sigurnog znanja. 
Iako su temeljni problemi beskonačnog regresa i kružnog zaključivanja bili prisutni
i u ranijim filozofskim raspravama (npr. kod Aristotela), Agrippa je bio taj koji
je ova tri “roga” formulirao kao sveobuhvatan i neizbježan izazov svakom pokušaju
opravdanja znanja. Njegova formulacija postala je ključni alat za pironističke skeptike
u obustavi prosuđivanja (epoche) o bilo kojoj tvrdnji o istini.

## Tko ga je osmislio?

Trilemu je osmislio filozof po imenu Agrippa. Nažalost, o samom Agrippi znamo vrlo
malo. Nije nam poznato kada je točno živio, iako se pretpostavlja da je djelovao
krajem 1. ili početkom 2. stoljeća poslije Krista. Bio je jedan od kasnijih pironističkih
skeptika. Njegovo djelo nije sačuvano izravno, već je do nas došlo zahvaljujući 
drugom istaknutom pironističkom filozofu, Sekstu Empiriku. Sekst Empirik je u svojim
djelima “Obrisi pironizma” (Pyrrhoniae Hypotyposes) i “Protiv matematičara” (Adversus
Mathematicos) detaljno opisao Agrippine “pet tropa” (pet argumenata za suspendiranje
prosuđivanja), od kojih je trilema najpoznatiji i najutjecajniji dio. Dakle, iako
je Agrippa autor ideje, Sekst Empirik je naš glavni izvor informacija o njoj i o
pironističkom skepticizmu općenito.

## Objašnjenje korak po korak

![Logički prikaz paradoksa Agrippin trilemma](https://zadar.tv/wp-content/uploads/
2026/08/agrippin-trilemma-diagram-1785747115.webp)

Logički prikaz paradoksa Agrippin trilemma

Pogledajmo kako Agrippin trilema funkcionira korak po korak kada pokušavamo opravdati
neko uvjerenje.

### 1. Polazno uvjerenje

Recimo da imamo neko uvjerenje, nazovimo ga U. Na primjer, uvjerenje da “Zemlja 
kruži oko Sunca”.

### 2. Zahtjev za opravdanjem

Ako tvrdimo da je U istinito, netko (ili mi sami) može postaviti pitanje: “Zašto
vjeruješ da je U istinito? Koji su tvoji dokazi ili razlozi?” Dakle, moramo pružiti
opravdanje za U, nazovimo ga O1.

Primjer: “Zemlja kruži oko Sunca jer su to pokazala astronomska promatranja i matematički
modeli.”

### 3. Propitivanje opravdanja

Sada se postavlja isto pitanje za O1: “Zašto vjeruješ da je O1 istinito? Zašto su
astronomska promatranja i matematički modeli pouzdani?” Moramo pružiti opravdanje
za O1, nazovimo ga O2.

Primjer: “Astronomska promatranja su pouzdana jer se temelje na preciznim instrumentima
i metodama, a matematički modeli su verificirani predviđanjima.”

### 4. Tri moguća ishoda

U ovom trenutku, daljnji pokušaji opravdanja O2 (pa O3, O4, itd.) neizbježno će 
dovesti do jednog od tri Agrippina roga:

a) Beskonačni regres

Ako za svako opravdanje O_n zahtijevamo novo opravdanje O_(n+1), nikada nećemo završiti
lanac opravdanja. To je kao da pokušavamo sagraditi kuću na temeljima koji se nikada
ne dosežu. Naše početno uvjerenje U nikada neće biti potpuno opravdano jer uvijek
postoji još jedan korak koji treba poduzeti.

Primjer: “Zašto su instrumenti precizni? Jer su kalibrirani. Zašto je kalibracija
pouzdana? Jer se temelji na standardima. Zašto su standardi pouzdani?…” i tako u
nedogled.

b) Kružno zaključivanje

U nekom trenutku, umjesto da idemo dalje, vratimo se na neko ranije uvjerenje u 
lancu. Na primjer, O_n se opravdava s O_k, gdje je O_k već bilo opravdano s O_j,
i tako sve do O1 ili čak U. To znači da se uvjerenje opravdava samim sobom ili nečim
što je već opravdano njime. Nismo pružili neovisno opravdanje.

Primjer: “Zašto su znanstvene metode pouzdane? Jer su se pokazale uspješnima. Zašto
znamo da su bile uspješne? Jer smo ih primijenili i dobili rezultate koji su potvrđeni
znanstvenim metodama.” Ovdje se pouzdanost metode opravdava samom metodom.

c) Dogmatska pretpostavka

U nekom trenutku jednostavno prekinemo lanac i kažemo: “Ovo je temeljno uvjerenje
koje ne zahtijeva daljnje opravdanje. Ono je samoočigledno, intuitivno, ili je jednostavno
tako.” Ovo je arbitrarna točka zaustavljanja. Prihvaćamo nešto kao istinito bez 
pružanja dokaza, čime kršimo početni zahtjev za opravdanjem.

Primjer: “Znanstvena metoda je jednostavno najpouzdaniji način stjecanja znanja 
i to je očito.” Ili: “Vjerujem svojim osjetilima jer su mi osjetila uvijek govorila
istinu.” Bez daljnjeg opravdanja zašto su “znanstvena metoda” ili “osjetila” apsolutno
pouzdana.

Agrippa je zaključio da bilo koji pokušaj opravdanja uvjerenja neizbježno upada 
u jednu od ove tri zamke, što znači da nijedno uvjerenje ne može biti u potpunosti
opravdano na racionalan način. To je dovelo do pozicije epoche – obustave prosuđivanja
o istinitosti bilo koje tvrdnje.

## Zašto je važan?

Agrippin trilema je od iznimne važnosti za filozofiju, a posebno za epistemologiju,
iz nekoliko ključnih razloga:

### Temeljni izazov za znanje

On predstavlja jedan od najsnažnijih i najtrajnijih argumenata protiv mogućnosti
sigurnog i opravdanog znanja. Postavlja pitanje: ako svako uvjerenje zahtijeva opravdanje
koje se pak mora opravdati, kako uopće možemo tvrditi da išta znamo? Ovaj izazov
tjera filozofe da duboko preispituju same definicije znanja, istine i opravdanja.

### Pogon za razvoj epistemoloških teorija

Upravo zbog Agrippinog trilema razvijene su različite epistemološke teorije koje
pokušavaju na njega odgovoriti. Fundacionalizam (teorija da postoje temeljna, samoočigledna
uvjerenja koja ne trebaju daljnje opravdanje) i koherentizam (teorija da se uvjerenja
opravdavaju međusobnom konzistentnošću unutar sustava) izravni su pokušaji da se
izbjegnu rogovi trileme. Bez Agrippinog izazova, ove teorije možda nikada ne bi 
bile razvijene u svom sadašnjem obliku.

### Razumijevanje granica racionalnosti

Trilema nam pomaže razumjeti inherentne granice čisto racionalnog opravdanja. Pokazuje
da čak i najrigorozniji logički procesi mogu dovesti do sli

**📚 Za više misaonih paradoksa posjetite [Filozofija](https://zadar.tv/category/filozofija/)–
vaš vodič kroz povijest mišljenja.**
