Zadar.TV

Zadarski informativni portal

Olujna obijest

22 min read

OLUJNAOBIJEST

 Nešto

u zraku,

olujna obijest,

crni  grmi oblak,

usidren

 u

sadašnjost…

Jednoličnost bonaca

mirnoća zakutka,

na kraju svijeta,

dalje i dalje,

 i od

udaljene daljine

 dalje,

 dalje.

Valjaju

valovi

kameni brod

na vezu,

uz kraj neba,

uz onaj isti kraj

kraj,

pada na zemlju…

Neutralnost

gibanja

stajačica

ustajala

 kamena

Vis.

Ostatak svijeta

pogled nedohvatni

Jadran smaragdni,

u pustoj modrini

 voda i nebo

jedno.

Labirintska

 struktura

 tišine.

 Čuti

šum sa žala

kameno tijelo

grije sunce.

Vrvi životom staza,

tvrdi krš

otok

lomi utrobu plodnu

od početka

do sada.

Noćnu tišinu budi mraz,

tonu u crni mrak i san,

Ravnik,

Greben,

Budihovac,

Paržan…

Dolaška Draga, 11. 11. 2012.

      MORSKE ORGULJE

doplovio do obale

morski se val uglazbljuje

Zadar, Morske orgulje, 22. rujna 2015.

ĆILIM

Kada more ćilim tka,

Valova mu kapi,

Pomažu ćilim tkati.

Gdje koji galeb svrati,

Kao tkalac ćilim tkati,

Il’ u tkanje se utkati.

Bijela lađa sred ćilima

Usidrena znade stati,

I u tkanje se utkati.

Ribari mu cijele mreže,

Znaju dati,

Da se ćilim može tkati.

 Od nekuda dupin svrati…

Nije dupin za to tkanje,

Već je dupin za igranje,

Za parati mora tkanje.

Drage, 23. 10. 2012.

RIBARI

ribari stari

čuvali su more

znali su

pa bi stali

počinak mora

počini more

kočar novi ribar

dno mu ore

more sve rane

 kočarica bole

kočarice

poharale more

kočarice mora more

kočarice troše more

ribari stari / ribari novi

ribari / more

more

Bili Brig – Zadar, 3. 4. 2012. u 12 i 30. h.

STARAC  I  MORE

More obalu žvače,

 kao starac koru kruha…

POETIKA ŽIVOTA TEŽAKA

U slanoj osami sjenovita školja, burovitih mijena – škurih bura dalekih vremena, harmonija zemlje – težaka, loze i školja.

Poetika života težaka s lozom i tečnim kruhom – vinom, žednim bačvama.

Kapetan usidrenog broda – školja. Bodul. Posadu mu čini: loza, maslina, tovar i koza. Otvrdlih ruku, svinutih leđa. Izlazi u polje. Izlazi na more očima zaklonjenih težačkim dlanom, obuhvaća pogledom svakodnevicu, podignutim prstom osluškuje vjetar, bolom u kostima ćuti promjenu vremena.

Tijek vremena s maslinama mladim, starim, bolesnim i zdravim. Žuljava ruka opipava grane, rane… traži lijek. Primi leđa, pred maslinu kleknu, pogleda u nebo, granama krošnje određuje život, jer maslina je stvorena za roditi plod.

 Zvon crkvenoga zvona lino gre školjem. Morem. Bezglas motike. Vesla ne grizu ruke. Ruke težaka u molitvi. Čovjek, Bog, Kamen, Polje i More… čipkoliki krajolici suhozida, brazde zaorana mora.

U znakovlju vremena povijest življenja i opstanka. Duhovnim hraništem – Crkvom  održavan, žilom kucavicom. Težak, ulje i vino. Ulje na tanjuru – ulje u luminu. Dim ognjišta otima se smrti.

Živi prošlost, bori se sadašnjost i moli za plač diteta na školju.  Gasi se dim za dimom ognjišta, a poneka hrabra duša upali novu vatru osnažena djedovinom. Dišpeti cilomu svitu, iz pota pije vino, toćajući svoje uje svoje prvo mlivo maslina i tiho ispod glasa piva:

 Ispod stare žižule…

The Poetics of Life Difficult

In the salty seclusion, a shady sloop, bourgeois mounds – the borax of distant times, the harmony of the earth – heavy, vines and mugs.

The poetics of life heavy with vine and liquid bread – wine, thirsty barrels.

Captain of an anchor ship – a ship. Bodul. The crew consists of: vine, olive, cargo and goat. Stiff arms, bent back. Out into the field. He goes out to sea with his eyes covered with a heavy palm, embraces everyday life, listens to the wind with his finger up, feels pain in the bones and changes the weather.

Flow with olives young, old, sick and healthy. The calloused hand feels the branches, the wounds … seeking a cure. Hold your back, kneel before the olive tree, look up at the sky, life-defining branches of the canopy, for the olive tree was created to bear fruit.

The church bell goes berserk. I can not. Silent hoes. Oars do not bite their hands. Hands heavy in prayer. Man, God, Stone, Field, and Sea… lacy landscapes of drywall, furrowed sea.

In the sign of the times the history of life and survival. Spiritual Nourishment – Maintained by the Church, veiled by the house. Heavy, oil and wine.

Oil on a Plate – Oil in the lumin. The smoke of the hearth takes away death.

He lives in the past, struggles with the present and prays for the cry of a child on the school. The smoke after the smoke of the hearth is extinguished, and some brave soul ignites a new fire empowered by the ancestors. Whisk the cilom suite, drink wine from the pot, pouring your oysters your first grind of olives and quietly under the beer’s voice:

Under the old jujube …

La poétique de la vie lourde de vigne et de pain liquide – vin, fûts assoiffés.

Capitaine d’un navire d’ancre – un navire. Bodul. L’équipage est composé de: vigne, olive, cargaison et chèvre. Bras raides, pliés en arrière. Sur le terrain. Il part en mer les yeux couverts d’une lourde paume, embrasse la vie de tous les jours, écoute le vent avec le doigt levé, ressent des douleurs dans les os et change la météo.

Débordez d’olives jeunes, vieilles, malades et en bonne santé. La main calleuse sent les branches, les blessures … à la recherche d’un remède. Tenez-vous le dos, agenouillez-vous devant l’olivier, regardez le ciel, les branches vitales de la canopée, car l’olivier a été créé pour porter des fruits.

La cloche de l’église devient furieuse. Je ne peux pas. Houes silencieuses. Les rames ne se mordent pas les mains. Les mains lourdes dans la prière. L’homme, Dieu, la pierre, le champ et la mer… des paysages de dentelle de cloisons sèches, de mer sillonnée.

Dans le signe des temps l’histoire de la vie et de la survie. Nourriture spirituelle – Entretenue par l’Église, voilée par la maison. Lourd, huile et vin.

Huile sur une plaque – Huile dans la lumin. La fumée du foyer emporte la mort.

Il vit dans le passé, lutte avec le présent et prie pour le cri d’un enfant à l’école. La fumée après la fumée du foyer s’éteint, et une âme courageuse allume un nouveau feu habilité par les ancêtres. Fouettez la suite de cilom, buvez du vin dans la casserole, versez votre première mouture huileuse sur votre avoine et tranquillement sous la voix de la bière:

Sous l’ancien jujube …

PRIMOŠTENSKI VINOGRADI

primoštenski vinogradi
isklesani u kamenu
kilometri suhozida
kamengeni
oda radu
krvi težaka
znoju težaka
žulju težaka
težačka ova
vina suza
suza

O  MORE

O more,

koliko sile u tvom valu,

čemu naleti u naplavu,

runiš sebe i obalu…

Dok ljeto se lini…

MARAMICA KOJA PLAČE

brodska sirena pozdrava

hrid uzdaha

rubac odzdrava

ruku slama

maramica koja plače

KRAPANJ; 23. 04. 2009. u 11, i 30.

Dođe kiša i umiri vjetar…

KOPLJE LOVCA

zrakoplova trag

  bačeno koplje lovca

  u  zalazeće sunce

Drage, 21. 10. 2012.

DAN

praskozorjem

plaste se

plastovi magle

korijeni dana koji raste

NOĆ

noć liježe na prostirku vala

postelja joj pučina plava

ŽIVA ZORA

svjetla nebeska

 pale se nad gradom

živa zora

 izvire iz mora

SLINAV DAN

opužen puževima

 slini dan

ISPOD VISIBABA

ispod Visibaba

izvisila Zima

RUKU POD RUKU

ruku pod ruku

 Ti i Ja

dan se duži

već se osjeća

 dašak proljeća

Poezija cvijeća

proljeće

prvocvijeti

poezija cvijeća

u

u travi zmija

                      umotana zmija šarka

                                                         umota se

                                                                          u zelenu travu

trava

među pastrmkama potočarkama

vijuga

vodenom strujom na dno pritisnuta

travka trava

SUNČAN DAN

ptici u kljunu

sunčan dan

JA I DAN

ja i dan

on stari brže

ja malo sporije

LOVCA ZBOG PERA

< lovca zbog pera u orla odapeta luka strijela

ŠALICA DANA

talog stihova u šalici dana

KRHOTINE PJESME

         Q, q. W, w. E, e. R, r. T, t. Z, z. U, u. I, i. O, o. P, p. Š, š. Đ, đ. Dž, dž. A, a. S, s. D, d. F, f. G, g. H, h. J, j. K, k. L, l. Č, č. Ć, ć. Ž, ž. Y, y. X, x. C, c. V, v. B, b. N, n. M, m. ,.;: –  _ ? ! „ # $ % & / ( ) { } @ = * + 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 0.

DANI

Subota,

dan za vjenčanja.

Nedjelja,

Ponedjeljak,

Utorak,

Srijeda,

Četvrtak,

Petak,

dani za rastave.

DAYS

Saturday,
wedding day…

Sunday,
Monday,
Tuesday,
Wednesday,
Thursday,
Friday,
divorce days…

JOURS

samedi,
jour du mariage…

jeudi,
lundi,
mardi,
mercredi,
jeudi,
vendredi,
jours de divorce…

PAUK

sitni tkalac

sitno tkanje tka

žica mu sitna tanana

u mreži crnoga tavana

ZAKLOPATICA

Žerave žarkih zraka zvjezdana, žare zgarište dana žarom klonuća. Zaklopatica biser u školjci škoja skrita onkraj ogrnuta razrijeđenim granjem nebitka. Glazbalima obzorja gude gladi galeba.

Na probranome smaragdu Jadrana, rep laste Lastova, palacaji gmaza svjetlucave ognjen-zmije pješčana spruda, uranja u beskraj vodene plaveti, za sobom u naletu valova ne poravnava trag u vali razvaline.

Neboderinama se ćute neutažene sreće. Potamnuće čempresa s one strane ruba dana. Povratak noći.

Zaklopatica, otok Lastovo.

SREĆA

Prema motivima kolumne Ivane Glavan

Sreća ima sretno i nasmijano lice. Sretno djetinjstvo… Ima zdrave zube, seku i bracu, mamu i tatu. Ima svako živo biće na kugli zemaljskoj koje ide za njom.

Sreća ima sve petice u školi i trenira gimnastiku. „Trenira“ sve znane i neznane sportove, igre na sreću. Pozvana je na sve rođendane, sva moguća događanja. Sreća uvijek ima za sladoled i kino četvrtkom. Sreća nikada nije bez sreće.

Nikad ne zakasni na autobus i nikad ne ugazi u lokvu. Toliko toga nađe a ne izgubi ništa.

Sreća ne živi tamo gdje mi odredimo da živi, ona se rado nastani, pojavi, tamo gdje je se najmanje očekuje, no tako ju je teško zadržati pa čak i kao podstanarku. Deložiramo ju po hitnom postupku ako ne ide sve po planu, sreća je na ulici u tren oka, sa svim svojim stvarima: osmjehom, raspoloženošću i poletnošću.

Sreću uvijek čekamo, umjesto da ju zovemo sami. Uvijek mislimo da se sve kazaljke na svim satovima svijeta trebaju poklopiti kako bi ona došla, no istina je drugačija: ona se rado odaziva i rado se druži. Treba je prizivati.

Moja sreća živi u mojoj obitelji, u njihovoj bezuvjetnoj ljubavi i podršci, svađi i šali…

Moja sreća živi u mojim prijateljicama i prijateljima, u našim izlascima, razgovorima, dijeljenju komada pizze…

Moja sreća živi u ispunjavanju ambicija, živi i u trenutku dok idem na predavanje, a na ulici nema nikoga, mirišu jutarnja peciva i čujem samo svoje korake i kamione dostave.

Ponekad život poruši sve mostove prijateljstva između sreće i života, no treba znati da sreća uvijek lebdi negdje u blizini i sramežljivo čeka naš poziv.

Svojom pristupačnošću nam se čini još daljom.

No, treba se odvažiti i pozvati ju makar na kavu, tko zna, možda od poznanice postane prijateljicom za čitav život.

ZAGREBAČKE JESENI

Ništa nije,

kao što su,

zagrebačke jeseni,

kad’ se,

starogradskim ulicama,

prospu zreli kesteni…

Šestinski kišobrani,

s’ kapima kiše bišće,

opalo jesenje lišće…

Gredeljevi tramvaji,

kraljevi ulice,

jesenje melodije,

sjetne,

škripe…

Trinaestica – Žitnjak…

Sedamnaestica – Prečko…

Šestica – Črnomerec…

Dvanaestica – Ljubljanica…

Četrnaestica – Zapruđe…

Jedinica – Zapadni kolodvor…

Kaptol,

Trg Bana

Kvatrić,

Dolac,

Novi Zagreb,

Ilica…

Jedan grad,

a tisuće lica…

Trg Bana, 2. 10. 2012.

POETSKA KRONIKA

Knin

Radučić

Kistanje

Đevreske

Dalmatinska Ostrovica

Bulić

Lepuri

Kožlovac

Benkovac

Šopot

Raštević

Nadin

Škabrnja

Prkos

Galovci

Debeljak

Sukošan

Bibinje

Zadar

Vlak s voznim redom,

tračnice bez vlaka.

Zadar, 2015.

(…)

Štakorevac

Grdo Selo

Prdikoza

Svinjarevo

Mustafina Klada

Babina Guzica

Cerje Nebojse

Dugobabe

Blud

Generalski Stol

Sv. Petar u šumi

Šupkovina

Prduša vela

Kitaš Donji

Zapišano

Donje Cjepidlake

Apatija

Ženodraga

Tumidaj

Tucanje

Donje Brijanje

Kokinac

Grudnjaci

Gačice

Podgaće

Gačelezi

Spičkovina

Čingi – Lingi

Zadrkovec

Donja Glavina

Donja Batina

kakvi sve naziva mjesta u Hrvatskoj ima

Lijepa naša Domovina

PROZOR

automobilom u Prozor

ŠESTINSKI KIŠOBRAN

Kiši kiša

cijeli dan,

kapima kišnim,

zove van,

Šestinski kišobran:

– Izađi ovo je tvoj dan,

pokaži se pa ti si

Šestinski kišobran.

Ne bi druge,

tko nosio bi na duši,

kišobranove suze,

na taj,

Bogom dan,

kišni dan,

odbiti,

a toliko put’,

zamoljen, zvan,

od srca kiše kišobran,

iznijeti ga van,

Šestinski prošetati kišobran.

Kako je samo bio dočekan,

kapima kišnim razdragan,

Šestinski kišobran.

Dolaška Draga, 8. 1. 2013.

konac

korpa

dedek

batići

predložak

pribadača

muštre

najlon

(da se muštra ne brije)

stazica

špica

zavoj

latica

ružica

kružić

križić

pužić

ispunjavanje:

latica

ruže

gledeće okice

jako puno dobre volje

festival čipke

Lepoglavska čipka

KONAC

na kraju krajeva konac

OSVIT

Ne dam

da sam

plijen

pauka tmine

iz topla pepela

noći

dani se dan

 mome pragu

žice

glazbala zore

prsti

sjene glas

zvuk zvonki

 osvita

Na logorovanju, Prosika 29. travanja  2012. Zagledan u Vransko jezero… Na ribički štap upecalo se  sunce.

CASTELLO DI MONIGA DEL GARDA

U mirisu lipinoga cvata
Moniga del Garde.
Tuče ura u ulici Don Nalini
Via Don Carlo Nalini
Comune di Moniga del Garda
Jezerom odzvanja
Jezerom Lago di Garda


Odzvanja:
Tordele
Tempesta,
Limone,
Malcesine,
Gargnone,
Brenzone,
Maderno,
Torri del Benaco,
Gardone,
Salo,
Garda,
S. Vigllio,
Bardolino,
Lazise,
Manerba,
Lazise,
Manerba,
Desenzano,
Sirmione,
Pesciera…
Castello di Moniga del Garde
Zauzeli cvrčci

Castello di Moniga del Garde, Italija, rujan 2017.

NICA

Ani Knežević

Svaki je grad

na svoj način Lijep.

Uz sva njegova naličja i lica,

samo je Nica Prekrasnica.

12. 12. 2020. 12 : 12.

mrežom sebe lovim san

IZA BAJKE

SEVDA(H)LINKA

Begović i Ciganka

U rano-ranome danku,

u mahali na sokaku,

zagleda se mlad begović,

zagleda se u ciganku.

Da je zaruči,

bilo bi mu drago,

neg’ uživat pusto,

cijelog svijeta blago.

Uprati ih

 mala straža,

mala straža,

begovića majka.

Kad’ joj krenu,

ruke cjelivati

zadavi je

begovica mati.

Kad’ to čuli cigani,

čergari, crni cigani,

sabljama ga sasjekli,

begovici sina na oči.

Listopadom lišća pala,

listom za njih stala,

mahala ih nije dala,

zajedno ih ukopala.

Pružile se

dvije ruke,

jedna drugoj

kroz sanduke.

KAD SE GRADI KAMENA ĆUPRIJA

Prema narodnoj legendi

Kad se gradi kamena ćuprija
U Mostaru na vodi Neretvi
U cara je ni u kralja nejma:
Majstor joj je neimare Rade
gradio je za nuždu golemu,
a da svoju on otkupi glavu,
jer ga Turčin bješe osužnjio,
pa je gradi četiri godine.
On načini kamenu ćupriju.

On načini a noć mu je sruši.

Na ćupriju bačene su čari.

Na savjet neimar, pozva Rade,

pozva Rade Podveleške vile.

Rekoše mu Podveleške vile.

Što rekoše to učini Rade.

U temelje zazidao mosta,

Zazidao dvoje zaljubljenih.

Ljubav snage držala je eto,

držala je i još uvijek drži,

luk kameni nebu iznad rijeke.

AKŠAMLIJE

na Iliđi pokraj Sarajeva

akšamlije ja i moja draga

uz čaše crnoga vina

mezimo mirise ljubičica

MUTNE VODE BOSNOM TEKU

Mutne vode Bosnom teku.

Bosnu Bosna

plahom vodom poharala.

Iz korita izlila se

pa je plavila.

U rijeku je nogom stao

stari musliman.

Nogom stao pa se stao…

s rijekom razgovarao:

– Što učini jadna bila,

jadna ne bila!?

Kuću sruši,

sve poplavi,

raskući me,

unazadi,

sve mi odnese.

– Star sam čovjek,

da bi novu kuću pravio,

ovo stvari što sačuva,

gdje bi stavio!?

ČOBANOVA DJEVOJKA

Vrhu gore, nebu gore,

gnijezda orla uz litice.

Dolje dalje u dolama,

 cvatu krune vrh travama.

Korak dalje zvjezdan dana,

ovcama nema čobana.

Hladu kakvom pod jablane,

hudo je ono zaspalo.

Iz oblaka vila, vila,

došla njemu k’o djevojka,

budit’ ga sebi za momka.

BUSOVAČA

BareBukovciBuseljiCaricaDobraljevoDolacDonja RovnaGornja RovnaGrabljeGraniceGusti GrabHozanovićiHrasnoJavorJazvineJelinakKaćuniKaonikKatićiKovačevacKrčevineKrvavičićiKulaKupresLončariMehurićiMerdaniMihaljevićiMilaviceNezirovićiOčehnićiOselištePodbarePodjelePodstijenaPoljeProsjePutišRavanSkradnoSolakovićiStraneStubicaŠudineTurićiZarače

Bus, busa, škrta zemlja ilovača – Busovača

BUSOVAČA

Plaminja žar dana

rijeke

Hum

šume

polja

djetinjstva moga

noći i dani

kroz crni muk

vodama

Ivančice i Kozice

vodi

Lašvi

bosonogoga trka

Lašvanskom dolinom

procvalim livadama

za blagom

ljeto jeseni teče

životnom ravnicom

 zabijelila zima

glasom i sjedinama

moja Busovača

 doziva k sebi

zemljani pokrivač

križ čeka

ATOMI TRAŽENJA NA RUBNICI SVIJETA

metafizika tla

tamo gdje si rođen

određeno je stupnjem

minutom i sekundom

geografskom širinom i dužinom

tu si rođen

tu si naučio govoriti

počeo disati

jesti s toga tla

piti vodu s toga izvora

grijati se pod suncem

na tome tlu

atomi traženja

na rubnici svijeta

metafizike tla

Nikola Šimić Tonin / Žaklina Kutija

Никола ШИМИЌ ТОНИН / Жаклина КУТИЈА

Атоми на потрагата на работ на светот

матафизика на тлото

таму каде што си роден

одредено е со чекорот

минутата и секундата

географската ширина и должина

тука си роден

тука си научил да зборуваш

си почнал да дишеш

да јадеш од тоа тло

да пиеш вода од твојот извор

да се грееш под сонцето

на тоа тло

атоми на потрагата на работ на светот

метафизика на тлото

Препев и превод од хрватски на македонски јазик:

Ана Витанова – Рингачева

SPONA KOJA SE NAZVA ČOVJEK

Čitajući Ethana Allena

u životinjskom tijelu oživljen

prirodno baštini

prirodu zla

prirodu dobra

svejedno

proizvoljno uređuje

sebična

stara

smjesa

svih bića

našega uzrasta

u svemiru

u

upotpuni

skala

bića

spona koja se nazva čovjek

na kraju krajeva propustit

ne bit bolji

nego što bi bio

da uopće ni postojao nije.

Selo Plavno kod Knina, 29 siječnja 2013.

JELENI IZ SNA

Tragom pjesme Gorana Bujića: Jeleni sna

stidljiva dragost sastanka

proljeće pramaljeće
Jelena
srebrno gori nebo

objasnite sada
bijesnu igru jelena
Jelena
ljubav košute u travi do pasa
igru igre u podneva ova luda užarena

pored puta tiha
protječe voda

dodir poljupca

naša opčinjena srca

opusti se
Jelena

vodit ću te kroz izlomljena polja
dolje na rijeku
u kojoj mi tvoje dojke bježe poput
uznemirenih pastrva
dolje gdje su naši jeleni sna
Jelena

pogledaj onog
s toplom ljepljivom gubicom
on u meni hoda i zavija na sunce
sada mi objasnite
Jelena
vrijeme rikanja u njive jelena

sunce se kupa u plavetnilu zvijezda

pusti da te vodim Jelena
u travi do pasa
u zelenu travu do neba
Jelena

u izmaglici

nisam znao

tako sam želio znati

što s tom ženom

oči plavičaste

dimu slične

(izmaglica)

uvijek sunčanom stranom ulice

u parku u sjeni stare lipe

moje pjesme

naša tijela

prizna slučajno

ne drži toliko

do parka

ni poezije

dolazi čuti glas

vidjeti

Relja, listopad i Zadar 2015.

USNENA PREDAJA

SLUČAJNO BESKRAJNO

Žaklini Glibo

dotaknuh usnama slučajno

srcem beskrajno

usnena predaja

VLAŠIĆ

Sunčeva i Mjesečeva majka

poslale sedmoricu brače

da donesu sreću i ljepotu

iz dalekog svijeta

šestorica se sretno vratiše

ali sedmome se izgubio svaki trag

tražili ga Sunce i Mjesec

tražili ga Dan i Noć

nakon godina

i godina

traganja

Mjesec ga pronađe

na prelijepoj planini

u koju se pretvorio

_____

*Prema narodnoj legendi

JESEN U CRNIM POTOCIMA

crtom sudbine

linijom dlana

plove plovila duše

kut

kamene kuće

zavija kurjak

češe čekinje

jesen

ogoljela gladna

vreba Plavnom

Crnim potocima

JA ZNAM DA POŠLI STE TAMO KUD LJUBAV VAS VODI

Iliji Ladinu

prvorodnice suze

nas

gradske djece

love boksovi

stambenih zgrada

krletke stanova nebodera

rešetke prozora

zadnja sjedišta

gradskih autobusa

u gradovima bez

tramvajskih postaja

namjesto ruke majke

ručke najlonskih vrećica za kupovinu

kao zatvorska

ograđena dvorišta za igru

školske učionice u kvartu

rastemo u hodu

bez staza vlastitih putokaza

dotičemo okrenutim leđima

jedni druge

iz straha jednih od drugi

svojim se lancima vežemo

sigurnosne nakivamo brave

često se vratim

na moje

uspomene glupe

na ferijske dane

kod djeda i babe

čobanice

na Vlašić se vratim

čuvali smo stado

nekad davno

u planini još postoji

koliba od pruća

 naša kuća

s drugim

krov nad glavom svila

djecu izrodila

ja znam da pošli ste tamo

kud ljubav vas vodi

čovjek poželi

ponovno da se rodi

zove te

čobanice

idemo u planinu

čuvati stado

kao nekad davno

KO U PRIČI

ja i ti ko u priči

čardak ni na nebu ni na zemlji

moja si radost

muka

od zlata jabuka

u jabuku ću zagrist

 slatka ili kisela

ja sit kavana

tebe zidovi jedu

duguješ mi jetru

HO JONDRE MOJ NEBI LI IŠTA

Jondre bijaše kočijaš… Gazda mu takav kakv je. Nekada Bog pogleda i na grešne duše, a oko gazdine ni vrag nije lomio noge… Jondre i gazda mu Ile, selo Kijevo između njih dva, kao gologa dlana pružena ruka, koja ne pruža, ne pomaže, već uzima, u šipak skuplja prste… Služio Jondre, u gujinom procjepu, za kap života, naživo sunce mu trgalo kožu, a gazdi malo. Gladne oči ni puna usta ne nahraniše…

 – Ho, Jondre moj nebi li išta!?

Ništa se mijenjalo nije. Jondre je napušteni most. Jedino se pod njim voda pomiče, teče…

– Ho, Jondre moj ne bi li išta!?

I stiže Jondri Uskrs. Svrati gazda pružiti mu ruku. Jondre je željno prihvati, ali… ruka je prazna.

 – Danas mi je Uskrs, gazda!

 – Je, Jondre moj, je tebi, ma nije meni! …

 – Ho, Jondre moj ne bi li išta!?

Razvlačio Jondre, dosadno mršave dane, ivicom, gdje se dotiču zavađene obale dana i noći, dok nesmotreno lipsao konjić, trzajem zadnjim ne prevrnu šalicu noći. Razvlačio Jondre, ono malo duše, što se u grlu zagrcnula, uzavrela krv u njemu, rijeka je ponornica što sniva vreli poljubac sunca… Razvlačio Jondre… I gazdi stiže Uskrs. Donese mu Jondre lijepu riječ, koja eto ovdje mu vrata ne otvori.

 -Gazda, danas ti je Uskrs!

 – Je, Jondre moj, je meni ma nije tebi!… Ho, Jondre moj, ho, ho! Ne bi li išta!

Između Uskrsa i Uskrsa, u prostoru uokviren Jondre. Bolesno mršavi konjić, sjena je što mu je sunce za leđa baca. Između riječi i riječi, što se išću reći, glad usta zaklapa. Gutaju se dani, ljudi i muka ostaju u grlu, i bole…

 -Ho, Jondre moj, ne bi li išta!?

Ljudi, obale, školji…

KOD  NAS  U  AUSTRALIJEN

Krapanjskim škojem,

iz ‘Australijen’,

užurbaje,

… Greta…

Preko obla joj mesnata lica,

od ljutiti zagriza zubi,

donja se plavila usnica.

-Kod nas u Australijen,

patate bagerima vadidu…

– Kad grete u sinema,

brigitate đeket,

da ne kečete kold…

BODULICA

Kalelargom

 uznosita đira

vita stasa

oka žarna

preplanula lica

Bodulica

KULJAVA ŽENA NA TOVARU JAŠE

Kuljava žena

 na tovaru jaše…

Šest očiju…

Šest ušiju…

Šest pet’…

Tri guzice,

jedan rep…

VLAH

Od potribe

i od glodi

prodava siknjice u Krapan Vlah.

Ni ništa proda.

Mršava kesa.

Otija je pojti doma.

Zamolija jednog čovika s Krapnja:

 – Pribaci me brodom na Brodaricu,

tako ti zvizdu Danicu!

Bi friškoga juga.

Uputili se na vesla.

Uskuvalo se more da ih poide.

Jedva se ćapali kraja.

Puton je Vlah

cili put molija

 i za lemenjiva se.

Ćin se na kraj iskrca,

okrenija se put neba,

zapara roge:

– Više me Bože, neš nikad vidit na moru,

a na kraju te se ne bojim.

KENJAC

Svit

sviće.

Zora

zori.

A nas tri.

Tovar jutro uneredi.

 – Oli ne moš stat?

 Čim si progleda,

 mora si,

porat zasrat,

kenjac.

S tovarom se kara ćaća.

Mati se doma,

iz spize,

s kraja vraća.

Vragolamo nas dva…

Đavolja ćaća.

Gleda nas s prove,

mašući nam mati…

Ugledavši je,

tovar se iskobeči …

 izvrati:

– Muči tovaru,

 da bi l’ tovaru…!

U kobase ću te dati,

tvrdoglava li si soja…

Čija gre vaporom žena,

moja?

Oli tvoja?

BUKIĆ I STARI ŠJOR

.
Bukića, umilna psića,
Stari je imao Šjor,
I on je kao i svaki,
Pas čuvar,
Lajuć čuvao dvor…
Ali od Bukića umilna psića,
Nije se dalo spat,
Taj vam po cilu Božju noć,
Prestaja nije lajat…
Na Bukića voljena psića,
Šjor stari nije da,
Susjede sve bi redom,
On zbog njega,
Posla u “onu stvar”…
S Bukićem se pozabavi,
Općinska cila struktura,
Oko lajanja toga,
Cila se podigla bura…
Ka da se protiv Bukića psića,
Podiga cili svit,
Ne stane li noću lajat,
Dat će ga ustrilit…
Kad’ je s općine,
Doša doma,
Voljeni njegov Šjor,
Izložio on je njemu,
Rečeni mu skor:
“Slušaj me dobro Bukiću dragi,
Banda nam cila radi o glavi,
U gradskoj vladi,
Nema nam druge,
Što da se radi…”
“Kad’ laješ dobro od sada pazi,
Od deset uri do šest ujutro,
Molim te ne laj,
Već stoj mi kuco…
Od šest ujutro,
Navečer do deset,
Moš lajat prijo do volje mile,
Jesi me razumija,
Druge ti nije!

BUKIC AND OLD SHOR

.
Bukic, a puppy puppy,
The old man had Shore,
And he’s just like any,
Watchdog,
The barking guarded the court…
But from Bukic the puppy puppy,
Couldn’t sleep,
This one throughout the whole night of God,
The stop is not barking…
Bukić’s beloved puppy,
Shore old is not yes,
Neighbors would do everything right,
Because of him,
Jobs in “that thing”…
She deals with Bukic,
Municipal whole structure,
About the barking of it,
The whole storm was raging…
As if against Bukic a puppy,
Raises the whole suite,
If he doesn’t bark at night,
Will give it a shot…
When it’s a municipality,
They come home,
His beloved Shjor,
He exposed it to him,
He was told the score:
« Listen to me well Bookie dear,
The whole gang is all about our heads,
In city government,
We have no other,
What to do… ”
“When you are doing good now,
From ten o’clock to six in the morning,
Please don’t bark,
Already stand my house …
From six in the morning,
At ten o’clock in the evening,
You can bark at the will to your liking
Do you understand me,
You’re not the other!

BUKIC ET VIEUX SHOR

.
Bukic, un chiot chiot,
Le vieil homme avait Shore,
Et il est comme tout le monde,
Chien gardien,
Les aboiements gardaient la cour…
Mais de Bukic le chiot chiot,
Impossible de dormir,
Celui-ci pendant toute la nuit de Dieu,
L’arrêt n’aboie pas…
Le chiot bien-aimé de Bukić,
Le vieux rivage n’est pas oui,
Les voisins feraient tout bien,
A cause de lui,
Des emplois dans «cette chose»…
Elle s’occupe de Bukic,
Structure municipale entière,
À propos des aboiements,
Toute la tempête faisait rage…
Comme contre Bukic un chiot,
Soulève toute la suite,
S’il n’aboie pas la nuit,
Je vais essayer…
Quand c’est une municipalité,
Ils rentrent à la maison,
Son bien-aimé Shjor,
Il l’a exposé à lui,
On lui a dit le score:
« Écoutez-moi bien Bookie cher,
Tout le gang tourne autour de nos têtes,
Dans le gouvernement de la ville,
Nous n’en avons pas d’autre,
Que faire… »
« Quand vous faites du bien maintenant,
De dix heures à six heures du matin,
S’il vous plaît ne pas aboyer,
Je tiens déjà ma maison …
Dès six heures du matin,
A dix heures du soir,
Vous pouvez aboyer à votre guise
Me comprenez-vous,
Tu n’es pas l’autre!

ČIPKOLIKI OBRISI ISTINE ILOVIKA

čipkoliki obrisi istine Ilovika

uličice krhki išaranih sjena eukaliptusa

k’o ribarsku mrežu pletu priču

u (ne)moći razgraničiti

pričanja i priču

78 stanovnika u 3000 kuća

otoka u obliku cvijeta

______

*Tragom Darije Matajić Agićić, Otok istinite istine.

SUZO STARAČKA KOM LI TE DATI

Suzo staračka,

kom li te dati,

kad zaplačem,

tko će zate’ znati?

Skupili se za plakanja sati,

suzo staračka, kom li te dati?

Nisi suzo,

suza veselica,

zato bježi,

bježi mi sa lica.

Skupili se za plakanja sati,

suzo staračka, kom li te dati?

Neće ruka,

a neće ni žica,

neće prsti,

neće tamburica,

samo hoće, suza preko lica.

Skupili se za plakanja sati,

suzo staračka, kom li te dati?

PJESMA VEZANOGA ZA POSTELJU

Moj život je,

 doživotna robija…

Dan za danom proždire me,

Zvijer postelja.

UKOP

Išla četri,

jednog nosit,

išla četri,

dalje hodit,

a taj jedan

osta mučit,

pet su pošla,

četri došla,

sto prstiju,

sto nokata,

četri duše,

a pet glava.

BATINANJE PO LASTOVSKI

Strgnut ću te!

Forstat ću te!

Izjentrat ću te!

Nacjepat ću te!

Nagulit ću te nog!

Napeštat ću te!

Narebuškat ću te!

Natoć ću te!

Odred ću te!

Omaškarat ću te!

Dat ću ti bate!

Perpepetat ću ti jednu perdeljusku!

Raskvartat ću te!

Zamlatit ću te s kijem god,

Da ćeš se desterat!

46.

46.

Polja…

46.

Brežuljaka…

46.

Crkvica…

46.

Otočića…

…………..

…………..

=

_______________________

LASTOVO

*U nekome nepisanome pravilu,

na ovome škoju,

tako stoji,

od četrdeset šest,

dalje se ne broji…

KRAPANJSKA KLETVA

Vrag te odnija,

vrag zakla,

zadušija,

drob izija,

čriva zamrsija,

žigericu iščupa,

uliza u te,

sriću odnija,

u snu ti se javija,

blagoslov odnija,

na puntu smrti javija,

stobon se zlamenjiva,

bija ti na krstu,

grkljan prikla,

dušu izija,

kosti odnija,

oči izvadija,

uši začepija,

justa iskrivija,

u nos ti se uvuka,

ruke pokida,

čriva po­puca,

pupak zapeklja,

noge uzvrnija,

srce puka,

 . . .

Krapanjska kletva.

RIJEKA RIJEČI

RIJEKA RIJEČI

Sve su pjesme kao rijeke. Imaju svoj izvor, svoje korito, svoj tok, svoj uvir. Pripadaju svim zemljama kroz koje protječu, kao i pjesme svim ljudima koji ih čitaju.

Pokornik rumen sunčev krug, pada na krov kuće, iz kljuna goropadne Petrove ptice…

Uz njih se živi. Uz pjesme, uz rijeke… U tišini… tišini…

One izviru. Zviraju. Uviru. Krivudaju… Tajanstveni života u nutrinama…

Protežu  umorne kosti, pravcem ravnice.

Ispod ogrtača oblaka i groma, ko neukroćeni divlji konji, nabujalog gnjeva, mutni, viroviti, stresaju mostove ko sedla sa sebe.

Imaju glavu, tijelo, trup i rep.

Baštinjena energija kraja, suslavlje, pretvornost razaznaje se kroz tokove podstruja začutno.

Stalni proročanski zov, u vrtlogu toka zaboravlja vrijeme, onkraj vidljivog, melodijski govor, vodožderina, istinu svog bića ispisujući…

Zmijugaju vode zmije, šutljive povijesti, izvlače iz svoje stare kože, ostavljaju za sobom presvučene košuljice korita.

Zdrave i plave! Brzaju i spore! Vode u rijeci, ogovaraju rijeku.

Mutne su i bistre. Radosne i žalosne, u svom toku, zapuštene, zaraštene… Mimohod oblaka nad krajolikom toka, prežu…

U njima se ko u pjesmi živi… Teško se od njih živi.

 Odašalju od sebe, zahvale rukovanja, valovite geste: trava, lišća, grana, ruku ljudski, kazivanja usta… vlastitost nasilja.

Okviri… oblici… lomljivi snovi… Žive zazivaju… Mrtve oplakuju… Pothranjena, urječena, sjećanja…

Ustavlja ih se branama. Od njih, nasipima se brani …

Pjesme ukoritljene koricama knjiga, korite se slovima… Teku obilježenim stranicama… Riječe se riječima… Predstavljaju naslovima.

I bez naslova predstavljaju se svejedno… Promocijama, promotivnih predstavljanja…

Govore: bjelinama, zarezima, crticama, točkicama, upitnicima, uskličnicima… govore…

Od kapljica vode tka se rijeka, inspirirana nebom. Osjeti se svaka kaplja duše srca…

Pjesma od slova, od riječi se na promisli tka… tužnost duše…

Riječi i potoci, pritoci, utoci, pjesmi riječi…

Radosne, tužne, lijepe, ružne, dobre, uhu ugodne, uho-parajuće, opake, zle, ljekovite, ljubavne, žučne, gromoglasne, šaptajuće, mistične, svete, čarobne, proklete, mirotvorne, ratne, ubitačne…

 Prvice, zdravice, veselice, prigodne, svečarske, dobrodošlice, zakletve, blagoslova, Bogobojaznice, ljudske… naopake, narodske, književne, ispravne, krive, prave, potvrdne, negacijske, naivne, promućurne, zavodljive, lažljive, nevine, pravedne, pogrešne, učene, proste… tepalice, bajalice, budnice… uličarke, psujuće, bludne… poslovne, arhaične, tuđice, hvalisave, skromne, podle, plemenite… pijanske, kockarske, prevarantske, nakaradne, neljudske… pod zakletvom križa, pod iznudom noža… narikače, ukopnice, zadocnice…

…Riječi…riječi…riječi…

Kapi…vode…rijeke…izvori…uviri…uzvodi…

Rijeke pjesama teku: tekama, bilježnicama, sveskama, tomovima, sabranim djelima, koritima zavađenih obala dana i noći… teku…

Srdita okosita smrt, ogromnim crnim rukama… obale života grabi…

Print Friendly, PDF & Email