Zadar.TV

Najbolje od Zadarskog sporta!

DOBRI LJUDI U TENISICAMA: SPORTSKA UDRUGA OSOBA S INTELEKTUALNIM POTEŠKOĆAMA – Mali princ ponosno korača, trči, skače, baca…

9 min read

Oni su mali, ali su veliki, tu smo krilaticu čuli puno puta. Ponekad tek kao usputna usporedba. Efektna, i radi reda. U njihovom slučaju oni su mladi i hrabri i to je zaista u pravom smislu istina. 

Harmonika i atletika

Hvala! Hvala! – presretna izraza lica, veseo i nasmijan, obratio se toplo prisutnima u HNK, 16.11. 2018. Ivica Vidulić netom što mu je na svečanoj sjednici u povodu Dana grada i blagdana sv. Krševana uručen Grb Grada Zadra. Mladac, Žmanac, u rodnom kraju znan kao nadaren i svestran, zabavljačka faca u svim segmentima, sportaš, showman, glazbenik, glumac, iznimno priznanje je zaslužio kao nagradu za osvojenu brončanu kolajnu na Svjetskom atletskom prvenstvu u Portugalu mjesec ranije, početkom listopada. Ono što nositelja odličja izdvaja u odnosu na niz drugih medaljonoša iz ‘Donatova metropolisa’ i okoliša jest činjenica kako je u pitanju osoba s Down sindromom što čini izuzetnim njegov plasman na međunarodnom natjecanjima.

-Beskrajno smo sretni i ponosni na Ivicu, ali i svu našu malu i veliku djecu sa Down sindromom, ili drugim teškoćama, s kojom radimo, samo nebo nam je granica!  – istaknula je tom prilikom ponosna Martina Šango, predsjednica Sportske udruge za osobe s intelektualnim poteškoćama “Mali princ” iz Zadra. 

A skraćeno: SUOIP Mali princ, nastala je iz potrebe uključivanja djece i mladih s intelektualnim poteškoćama u zajednicu, te potrebe da se i toj djeci omogući sustavno bavljenje sportom i sportsko-rekreativnim aktivnostima. Udruga djeluje blizu tri godine, a postavljeni ciljevi su poticanje tjelesnog vježbanja, kao i podizanje kvalitete života djece i  mladih s intelektualnim poteškoćama.

-Također, jedan od ciljeva je i razvijanje i unapređivanje motoričkih znanja i vještina, radi zadovoljavanja potreba za očuvanjem, održavanjem, poboljšanjem i unapređivanjem psihofizičkih sposobnosti i zdravlja svih njenih članova, te obogaćivanje njihovog slobodnog vremena sportsko-rekreativnim aktivnostima i  druženjem, radi razvitka odgojnih, moralnih i sportskih vrijednosti – otkriva nam Martina.

U udruzi okupljaju 15-ak članica i članova, većinom se radi o djecu i mladima sa Down sindromom, ali ima i djece s drugim teškoćama u razvoju koja se žele baviti sportom. Ustvari, započeli su raditi u svibnju 2017., u okviru Športske škole košarke Zadar. Kod Martine Šango je prije desetak godina košarku počeo trenirati Petar, dijete sa Down sindromom, koji ju je osvojio svojom neposrednošću, iskrenošću i ljubavlju kojom zrači. Trenirao je nešto više od godinu dana. Kako je Martini zaista bilo teško posvetiti se samo njemu, uz tridesetero ostalih djevojčica i dječaka, Petar se nažalost ispisao, a profesorica kineziologije se počela baviti mišlju kako bi bilo lijepo imati grupu djece sa Down sindromom i razvojnim teškoćama. I, na sreću, želja se ostvarila na njeno veliko zadovoljstvo, ali i na zadovoljstvo tih mališana i njihovih roditelja.

-Prvi naš veći uspjeh, ali nipošto ne i zanemariv, bio je nastup na Svjetskom atletskom prvenstvu u Madeiri, gdje smo 2018. kao jedini predstavnici iz zemlje branili boje RH. Tamo su bili Ivica Vidulić, Kristofor Rašin i Filip Kulonja, a kući smo se vratili s broncom u bacanju koplja – Ivica, 6.mjestom u sprintu na 100m – Filip, pa 14. mjestom u triatlonu – Kristofor. Kako možete iz ovoga iščitati, djeca moraju biti jako svestrana i dobro utrenirana u više atletskih disciplina, što uistinu nije lako, naprotiv. Vrlo smo ponosni na naše dečke i nadamo se kako su primjerom i uzorom utrli put i ostaloj djeci da nam se priključe, a možda i otputuju zajedno s nama na neku narednu ovako veliku smotru sporta, ljubavi, zabave i druženja – priželjkuje Martina.

Malce koji su na portugalskom otoku u Atlantskom oceanu ostavili izvrstan dojam primio je tada i ZD gradonačelnik, Branko Dukić, sa suradnicama, čestitajući uspješnim zadarskim i županijskim sportašima povodom postignutih sportskih rezultata. Ivicu Vidulića (26) iz Žmana na Dugom otoku, Filipa Kulonju (27) iz Dobropoljane na Pašmanu i Kristofera Rašina (24) iz Pakoštana povezuje ljubav prema atletici i prvi su hrvatski predstavnici ikada koji su nastupili na SP DS-a. Ivica je pokupio broncu u bacanju koplja s rezultatom 20,76 metara. Osim što je zaljubljenik u atletiku, naš je junak ispričao gradonačelniku kako također voli svirati harmoniku, plivati i surfati, a uz to i da radi kao konobar u jednom restoranu na Dugom otoku preko ljeta. Filip se plasirao u finale utrke na 100 metara istrčavši šestu poziciju za 14,46 što je treće vrijeme kontinenta. Tim se rezultatom također, kao i Ivica, izborio za normu EP-a, a kao i njegov sportski kolega, uz sport rado svira harmoniku i pjeva. Kristofer je bio odličan među triatloncima iz dvadesetak zemalja. Uz mlade atletičare, primanju su nazočili njihovi roditelji, koji su činili HR sastav. Ispričali su kako su u Portugalu nastupila djeca s Down sindromom iz cijeloga svijeta na smotri sporta i druženja, a stekla su se nova prijateljstava i iskustava. Na Europskom prvenstvu u Finskoj, pak, Lucija Mijolović je u disciplini 1500m za žene osvojila zlatnu medalju i postavila novi europski rekord, u trčanju na 800m srebrnu medalju, a u utrci na 400m visoko 4.mjesto. Lucija je inače plivačica, ali su je odlučili povesti sa sobom jer je vrlo svestrana i jako dobra u trčanju na srednjim prugama. U Finskoj je Ivica Vidulić u bacanju koplja osvojio 2.mjesto i postavio svoj novi osobni rekord, u bacanju kugle zauzeo je 5.mjesto, a Filip Kulonja osvojio je 7.mjesto na 100m i 4.mjesto na 200m što je s obzirom na konkurenciju izuzetno dobar rezultat,

– Treniramo dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom, u velikoj dvorani ŠC Višnjik, od 16:00 do 16:50 sati, na čemu se ovom prigodom iskreno zahvaljujem gospodinu Tihomiru Bujanu koji je velikodušno svoja dva termina poklonio upravo našoj Udruzi Mali princ. Iduće godine u lipnju održava se Svjetsko atletsko prvenstvo za osobe sa Down sindromom u Češkoj, te ukoliko uspijemo ispuniti norme, razmišljamo da ponovno krenemo na svjetsku pozornicu nakon što nas je ova pandemija pošteno prodrmala – najavljuje Martina.

Problema u radu uvijek ima, ali na njih gleda koliko je čaša puna, a ne prazna:

-Pozitivni smo i zahvalni na svemu što smo postigli, na svim ljudima koji su nam kroz ovo vrijeme pomogli, na svim prijateljstvima koje smo sklopili, a nije ih bilo malo, zahvalni smo na svakom osmjehu te naše djece i na svakom njihovom uspjehu i veselju. Skupina predškolskog i ranog školskog uzrasta još nije uspjela zaživjeti, ali nadam se da će i za to doći vrijeme kad ova pandemija konačno završi da ćemo krenuti u punom kapacitetu i punim plućima. Naša krovna institucija je Specijalna Olimpijada Hrvatske i u okviru njezinog kalendara nastupamo na raznim sportskim natjecanjima u RH, kao što su Ljetne sportske igre, PH u trčanju na skijaškim krpljama, biciklizam, plivanje, kuglanje, atletika… Prisega sportaša Specijalne olimpijade glasi: “Dopustite mi da pobijedim, ako ne pobijedim, podržite me da budem hrabar u pokušaju.” Naglasak njihovih natjecanja je na druženju i sklapanju novih prijateljstava, što je predivno jer tu nema normi, nastupati može svatko. Nadalje, do prije pandemije organizirali smo druženja s udrugama u Rijeci i Zagrebu koje također okupljaju djecu i mlade sa poteškoćama u razvoju. To bi bila jednodnevna druženja kroz sportsku radionicu, a nastavak druženja uz pizzu i tortu te zabavu i glazbu. Djeca na tim druženjima ne bi skidala osmjehe s lica. Majice i medalje koje bi dobili, dodatno su ih ohrabrile i razveselile, a ukoliko ova situacija dopusti, u 2022. želja nam je ponovno biti domaćin, još jednom takvom druženju – napominje predsjednica.

-Pitali ste i  za suradnju s Gradom, Županijom i sl. Suradnja s Gradom Zadrom i Sportskom zajednicom grada Zadra je odlična. Oni nas podupiru u svakom smislu, imaju sluha za nas i ovu djecu i doista kad god bismo zatražili podršku i pomoć oni su nam izašli u susret, tu posebno mislim na gđu. Snježanu Jurinić, ali i cijeli njezin tim suradnika. Također se želim zahvaliti i direktoru SC Višnjik, Denisu Karloviću, koji se također uvijek zalaže za nas – kazuje Martina.

Korona i – entuzijazam

-Koristim ovu prigodu pozvati svu djecu sa intelektualnim, ali i drugim poteškoćama, odnosno njihove roditelje da nam se jave, da pokušaju trenirati s nama jer ta djeca imaju iste potrebe za kretanjem, za igrom, za samoaktualizacijom za druženjem, a kod nas je uvijek veselo i zabavno. Malo nas je ova korona izbacila iz kolotečine pa trenutno trenira jedan manji broj djece, ali ne damo se smesti, uporni smo i od rujna prošle godine ponovno smo vrlo aktivni. U udruzi radi moja malenkost kao glavna trenerica (volonter), ali također već dvije godine odlično surađujemo s Udrugom mladih Ahimsa iz koje nam stižu volonteri-studenti koji nam uvelike pomažu u radu. Isto tako mi u radu pomažu i volonteri iz Medicinske škole Ante Kuzmanić, koje organizira prof. Petra Karaga, kojoj se ovom prigodom još jednom srdačno zahvaljujem. Eto, svi smo volonteri s puno entuzijazma i ljubavi prema toj djeci, jer nažalost oni se nalaze na margini našeg društva iako to nisu ničime zaslužili. Mene osobno ta djeca oplemenjuju i obogaćuju u svakom smislu i doista ću se uvijek truditi da i oni dobiju priliku za samoaktualizaciju i uključivanje u društvo – tvrdi nam Martina Šango, predsjednica „Malog princa“ velikog srca…


PUNI LJUBAVI I VESELJA

Prosječno jedno od 650 sve novorođene djece rađa se sa sindromom Down, kromosomskim poremećajem koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Taj poremećaj sprečava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. Sindrom Down uzrokuje pogrešno razvrstavanje kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica, tako da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma. S obzirom da postoje tri kopije 21. kromosoma, regularni tip sindroma Down poznat je i kao “trisomija 21”. Isti pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života. Osobe sa sindromom Down dio su naše zajednice, bave se raznim aktivnostima, pohađaju školu, neke su i zaposlene, žive s obiteljima, ili prijateljima, neki i samostalno, a mogućnosti za osobe sa sindromom Down danas su daleko veće nego u prošlosti, temeljem odmicanja tradicionalno postavljenih granica. Kvalitativni pomaci plod su zajedničkih napora roditelja, stručnjaka i šire zajednice kao bitna čimbenika. Djeca s Downovim sindromom su izrazito emotivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna, blage naravi i potiču izrazitu naklonost sviju onih koji s njima dolaze u kontakt. Kao i svi mi i osoba s Downovim sindromom može biti: vesela, ljuta, zabrinuta, tužna, povrijeđena, tvrdoglava, prkosna, draga, svadljiva… ALI… kada su dobre volje onda je to zarazno, zrače ljubavlju i veseljem, pa su stoga i dobila naziv “suncokreti”, naša “sunašca”…


LADICA ŽIVOTA

Ta djeca su, dojam je i autora teksta, nažalost nakon što izađu iz OŠVoštarnica prepuštena sama sebi, odnosno mamama i tatama. I za njih do nedavno nije postojala nikakva značajnija aktivnost u koju bi ih s radošću primili. Oni su posebni po svemu; po izgledu, po otvorenosti, po velikoj količini ljubavi kojom zraće, po odanosti, a mi kao društvo smo tu zakazali. Pospremili smo ih u neku ladicu i ne damo im blizu, a iz njihova života bismo štošta mogli naučiti.

-Ma ta djeca mene odmore, nasmiju, izgrle, zabave, daju mi nešto što se teško može riječima opisati – kazuje nam Martina, napominjući kako je upravo iz nabrojanih razloga cilj udruge senzibilizirati javnost, pokazati ljudima da su i ta djeca dostojni članovi našeg društva i kako zaslužuju sve što imaju i ostala djeca. Nakana je također integrirati ih u društvo, na način da se posjete različite sportske škole na zadarskom području, razna druženja i sportska okupljanja.


MAJICA I MOTIVACIJA

Bitna je i animacija ostalih mališana, i roditelja.

-Kako bi ih potaknuli da nam se pridruže na treninzima. Naši treninzi koncipirani su na način, da kada nam to vrijeme dozvoljava, u proljeće, ljeto, ranu jesen, s njima radimo atletiku i prolazimo gotovo sve atletske discipline, a kroz godinu radimo i ostale sportove kao što su košarka, odbojka, nogomet, rukomet, plesovi… Djeca odlično reagiraju na sam trening, vrlo su motivirana i vesele se svakom sljedećem, npr. Ivan je kad bi mu mama poslije škole kazala da idu na trening, u podne oblačio majicu koju je dobio kod nas i čekao nekoliko sati odjeven da krene na atletiku kod nas – priča predsjednica.


**Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)